AKO STE upoznati sa serijalom Sniper Elite, više-manje znate što je Rebellion radio posljednje desetljeće. Na veliko oduševljenje nas koji nismo preveliki fanovi SE serijala, prebacili su se na nešto novo, a to novo neodoljivo podsjeća na Fallout/STALKER, i to je fenomenalna odluka (ako pitate fanove Fallouta i STALKER-a).

I da, naslovna slika je 50 nijansi očaja i tuge i djeluje kao jedna od onih groznih kopija igara koje zaobilazite u širokom luku, ali ovo je još jedan u nizu dokaza da knjigu ne treba suditi prema koricama.

Čak i kad su korice ovako loše.

A loše su.

Jako.

I sad ću prestati. 

Uglavnom, Atomfall donosi kombinaciju postapokaliptičnog okruženja, britanske kulture i klasične znanstvene fantastike, smještenu u alternativnu povijest 1962., pet godina nakon stvarne nuklearne nesreće u elektrani Windscale.

Sve što smo očekivali je tu

Priča igre nije ništa što već bezbroj puta nismo vidjeli, ali ako zažmirimo na manje, ali očite nedostatke, nema razloga da ne uživate. 

Započinje buđenjem glavnog lika bez sjećanja u tajnom vojnom bunkeru unutar karantenske zone koja okružuje elektranu Windscale. Ova zona, poznata kao Zona, izolirana je od ostatka svijeta nakon katastrofe koja je rezultirala mutacijama, društvenim kolapsom i pojavom različitih frakcija koje se bore za opstanak. Igrač preuzima ulogu ovog neimenovanog protagonista istražujući tajanstvenu i opasnu zonu u potrazi za odgovorima o svojoj prošlosti i prirodi same katastrofe.

Falloutovski retrofuturizam gađa vas sa svih strana, ali ovog puta su to šezdesete u kombinaciji s apsolutno bilo čim britanskim. Doduše, sve je britansko, ali više u onom "Dražesni pupoljci svibanjski" stilu jer radnja je smještena u ruralnom dijelu Engleske. Čitajući o igri, naišao sam na podatke da autori dosta toga posuđuju iz britanskog SF stvaralaštva, od čega mi je dio poznat, a dio prolazi ispod radara, pa neću previše o tome da se ne ukopam u pretenciozno piskaranje. 

Kretanje dobro utabanim stazama

Ono što mi je jako dobro poznato je mehanika igre, koja ponovno pomalo posuđuje od svih igara iz žanra i realno donosi vrlo malo toga što već nismo vidjeli. Doduše, nije da očekujem da me netko izuje iz cipela novim revolucionarnim mehanikama, a s druge strane, mijenjanje temelja žanra često donosi više štete nego koristi. Drugim riječima, stil Atomfalla je dobro poznat, pa bi samim tim bilo dobro i da bude unutar okvira žanra. 

Uglavnom, radi se o klasičnoj kombinaciji elemenata preživljavanja, istraživanja i borbe iz prvog lica. Igrači će se suočiti s različitim prijetnjama, uključujući mutirane životinje, neprijateljske frakcije poput kultista i bandita te opasne robote koji patroliraju zonom. Borba je često neizbježna, ali igra također potiče stealth pristup i taktičko razmišljanje. Štoviše, daleko bolje funkcionira kao stealth igra. Ili je tako barem bilo u mom slučaju jer sam u borbi prsa o prsa često popušio. 

Jedan od ključnih aspekata igre je prikupljanje resursa i izrada predmeta. Igrači će morati skupljati materijale kako bi izradili oružja, alate i lijekove potrebne za preživljavanje. Ovaj sustav izrade dodaje dubinu igri, potičući igrače na detaljno istraživanje svijeta i planiranje poteza. Vidjeli smo to bezbroj puta i odlična odluka Rebelliona je da previše ne filozofira već ide principom "radimo ono što bismo i sami željeli igrati". 

Brzo i jednostavno. 

Sustav misija u Atomfallu je nekonvencionalan. Umjesto tradicionalnih zadataka s jasnim uputama, igra koristi sustav "tragova" koje igrači otkrivaju kroz istraživanje, razgovore s NPC-jima i pronalaženje dokumenata. Ovi tragovi vode igrače do novih otkrića i događaja pružajući osjećaj slobode i nelinearnosti. I to je u svakom pogledu dobra stvar, ali ponekad je više nego jasno da je "fast travel" trebao biti dio priče. Donekle razumijem odluku jer mape nisu gigantske, ali ideja da će fast travel na bilo koji način upropastiti kvalitetno uranjanje u radnju je hrpa gluposti. 

Tko, što i zašto

Zona je dom različitih frakcija, od kojih svaka ima svoje motive i ciljeve. Militantne skupine, kultisti i preživjeli seljani samo su neki od njih. Igrač može odlučiti s kim će surađivati, a s kim će se sukobiti, što utječe na razvoj priče i dostupne misije. Ovaj sustav izbora dodaje složenost igri omogućujući različite pristupe i završetke. Također, falloutovski, ali dobrodošao potez. 

Kao što sam napisao, Atomfall crpi inspiraciju iz klasičnih britanskih znanstvenofantastičnih djela, ali da ne bih previše kvario radnju, reći ću samo da je misija doznati što se dogodilo i kako je do ovog kaosa došlo. Tu su i misteriozni pozivi koji vas prilično uspješno uvlače u radnju od samog početka, ali i sporedne misije koje na trenutke iznenađujuće dobro funkcioniraju. 

Igra na momente podsjeća na Fallout, na S.T.A.L.K.E.R., ali i Dishonored i Kingdom Come iako u "sim momentima" ne ide toliko duboko. 

Tehnički dio priče

Grafički, Atomfall vjerno prikazuje poslijeratnu Britaniju, s detaljnim okolišem i likovima. 

Iako igra nije na razini najnovijih AAA naslova, vizualni stil i umjetnički smjer kompenziraju tehničke nedostatke. Drugim riječima, na prvi ćete pogled primijetiti da igra djeluje kao da pripada prošloj generaciji, ali vjerujte mi da to vrlo brzo prestane biti bitan faktor jer čim zakoračite u svijet, želite otkriti sve što su autori potrpali po mapama. 

Glazba je priča za sebe i priznat ću da je jako dugo nisam ni posebno registrirao. Bila je nešto što postoji i na što jedva obraćam pažnju, ali kako igra odmiče, glazba se vrlo suptilno mijenja i sve više dolazi do izražaja. U svakom slučaju, zanimljiv i neočekivan pristup. 

U ovom trenutku treba spomenuti i tehničke probleme, kojih je više i na koje osobno nisam naišao u tolikoj mjeri kao korisnici PC-ja, ali budući da sam igru igrao na PS5, nisam se susretao s mnogo toga što bi me izbacilo iz atmosfere. Da, sustav šuljanja i neprijateljski AI treba vjerojatno još nekoliko zakrpa, ali to je, nažalost, postala normalna stvar u današnje vrijeme.  

Sve u svemu, Atomfall je više nego solidan dodatak žanru postapokaliptičnih igara, s jedinstvenim britanskim štihom i dubokom pričom. Budući da nikad nisam igrao londonski dodatak Falloutu, ovo je popunilo prazninu. 

Iako ima svojih nedostataka, sloboda izbora i intrigantna radnja čine ga vrijednim iskustvom za ljubitelje žanra. Ako ništa drugo, pretplatnici Game Passa imaju pristup od prvog dana, pa toplo preporučujem da igru isprobate.

Ocjena: 8/10