Foto: Admir Buljubašić/Cropix

NEOMETANI dolazak "gay arke" u Dubrovnik domaće je medije šokirao gotovo kao i nesvakidašnja darežljivost vlasnika DM-a. Zamislite, pun brod pedera uplovio je u jedan od naših najljepših gradova, a nitko nije izvukao djedovu tandžaru s tavana, pozvao se na Korinćane i sletio među njih utjerujući "mekoputnicima" strah od božje pravde i čarolije koju nazivamo ljudskom glupošću. Nitko nije pokušao baciti zle čini, prizvati munje, niti im u prolazu dobacio: "Čuj me ti što se prcaš na ovoj velebnoj lađi protuprirodnog bluda, nikad nećeš baštiniti kraljevstva Božjeg".

Novinar je automatski ispitao prisutne da vidi što misle o ovoj najezdi jer u potpuno nebitnoj vijesti najviše nas zanima što netko misli o homoseksualcima. Samo čekate trenutak kad će se pojaviti pitanje: "Vrijeđa li vas ovo kao čovjeka, mislite li da trebaju posvajati dubrovačku djecu i strahujete li od epidemije AIDS-a"?  Gledajući prilog o ovom masovnom pohodu na Dubrovnik, mogli bi steći dojam da je autor, ili iskreno šokiran činjenicom da nitko od domaćih trgovaca nije priglupi divljak koji samo čeka priliku da pokaže što misli o "takvima" ili pomalo žali za onim poznatim čobanskim gostoprimstvom koje uključuje bombe, tragikomične poruke ili desetak kamenčina što lete prema glavama stranaca u kojima su domoroci prepoznali nepremostivu različitost.

Biograd na Moru nikad neće biti Beograd na Moru

Možda smo još uvijek pod dojmom šokantnih naslova o turističkoj sezoni lova na Srbe koji su posljednjih tjedana krasili novinske i internetske stranice, ali pod normalnim ponašanjem još uvijek se smatra stav trgovaca i ugostitelja koji svojim mušterijama, prije transakcija ne postavljaju pitanja kao što su: "Nego, što znaš o maljutkama, gdje si bio 6. prosinca 1991. i koji je tvoj stav o Josipovićevom govoru u Srbu"? Previše je to pitanja ako nekom želite prodati ukrasni tanjurić sa slikom zidina grada ili mu poslužiti malo točeno. Ne morate biti ni pošteni niti pretjerano civilizirani, jednostavno ste razumni i svjesni činjenice da novac ima jednu divnu karakteristiku – vrijedi neovisno od kog dolazi. I upravo su zato smiješni svi ti naslovi o "srpskim" turistima i "gay" kruzerima. Kog briga jesu li turisti Srbi i kog stvarno zanima kakve su seksualne navike na usidrenom brodu? Riječ je o turistima, mušterijama ili "žrtvama" kojima ćemo masno naplatiti kilave kave i razvodnjeno pivo. Trebamo li zaista testirati Hrvate slanjem novinara "maskiranih" u Srbe ili domaće ugostitelje propitivati što misle o dvojici muškarca koji se drže za ruke? Nećete otkriti ništa što već ne znate.

Svaki dolazak srpskih turista ne treba automatski pretvarati u naslove tipa "Srbi dolaze" jer ne dolaze tenkovima već osobnim automobilima, a to što su neki turisti gay ne treba pretvarati u pitanje našeg stava prema seksualnim manjinama. Niti je to relevantno za cijelu priču, niti je ovo otvorena rasprava o pravima homoseksualaca. Ovo je najobičniji dolazak turista koje vjerojatno ne bi ni spomenuli da se radilo o, primjerice, Norvežanima. Iako, u svakom od "njih" spava mali Quisling pa valja biti na oprezu.

Ako ih ne možeš  pobijediti, pridruži im se

Opterećeni smo tim sranjima i ne treba se iznenaditi ako nakon svih tih nepotrebnih etiketa nailazite na skupine majmuna koji smatraju da svugdje po Srbiji vise veliki plakati na kojima piše "Tako lepa, tako naša" i mobilizira tamošnje potencijalne turiste/osvajače i priprema ih za preotimanje naše obale. I onda se iščuđavamo kao da smo pali s Marsa. Priča o Saborskom nije prošla bez prisjećanja na nesretnu prošlost. Kao da će lekcija iz povijesti na neki način objasniti ili opravdati ponašanje vjerojatno maloljetnih budala koje se razbacuju kamenjem. "Nepoznati počinitelji ostavili bombu i prijeteću poruku". Jedino što šokira manje od klasičnih nacionalističkih ispada, mjesta su na kojima se takve stvari događaju. Gradonačelnik Splita, gostujući u "Nedjeljom u 2" javno je izrazio svoj stav o susjedima, a jedino rješenje kojeg se lokalna policija mogla dosjetiti bilo je da auto srpskih registracija ukrase nečim prigodnim. Po mogućnosti, torcidaškim. Genijalno, problem je riješen jer Torcida iz Pančeva poznata je po svojim vatrenim navijačima. Bilo bi još bolje da poput špijuna zamijene tablice, ispod stražnjeg stakla naguraju Hajdukov jastučić ili fotografiju Mirka Norca, počnu koristiti ijekavicu, nose dres hrvatske reprezentacije, privremeno promjene imena u Ante i Ivan i po mogućnosti kamenuju automobil nekog drugog nepažljivog Srbina. Da potpuno zametnu trag lovcima jer ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se.

Suvišno je ponavljati da ispade primitivaca ne smijemo tolerirati, ali takvo se ponašanje javno odobrava i pozdravlja. Naravno, ne treba zaboraviti da neki napadi nisu rezultat nacionalne mržnje i da deset naslova ne znači da je Hrvatska ustaško leglo na čelu s poglavnikom koji svakom bojovniku na početku turističke sezone zadaje zadatak da do kraja ljeta prikupi sto srpskih skalpova, ali očito nam ne treba puno da se vratimo u prošlost. Dovoljna je jedna štura vijest i već krećemo sa starom ludom pričom, neprocjenjivom poput ispada domaćeg Mela Gibsona - Zdravka Mamića.

Možda je riječ o tendencioznom izvještavanju, možda nam je svima lakše povjerovati da živimo u zabiti, okruženi divljacima, a možda je već stvarno došlo vrijeme da o turistima pričamo kao o turistima. Bez nepotrebnog preciziranja jer svi nas ti Srbi, Slovenci, crnci i homoseksualci zbunjuju.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje