NIJE LAKO biti roditelj i učitelj jer nemaju svi u sebi usađen kod potrebnog ponašanja prema djetetu. Mnogi roditelji, nenaučeni, s iskustvom kojeg stječu učeći na vlastitim postupcima i pogreškama, očekuju od djeteta da nešto shvati i posluša, ali im pritom vrlo često naputke daju na malo krivi način. 
 

Bez obzira radi li se o napola poslušanom naputku, naredbi, zamolbi, ili se uopće ne potrude poslušati roditelja - takve su situacije često frustrirajuće. Zato neki roditelji dižu ruke i sve obave sami, neko počinje vikati, ponavljati, ljutiti se na dijete pokušavajući ih pošto-poto natjerati da poslušaju.
 

Međutim, kako kažu dječji psiholozi, možda glavni problem ne leži u dječjem ignoriranju već posve krivim naputcima koje roditelji daju djeci. Ako vas vaša djeca ne poslušaju od prve, probajte promisliti o načinu na kojim ste im se obratili i tražili nešto od njih. Možda u tom grmu leži zeko? 
 

1. Možda im dajete previše uputa/opomena/zahtjeva? 
 

Možda je vaše dijete malo opterećeno s previše - nemoj ovo, napravi ovo. Bez obzira je li riječ o običnoj naredbi - "pokupi svoje čarape" ili opomeni "nemoj lupati s vilicom dok jedeš"..., a vaše dijete ne sluša, možda je problem u tome što su samo tijekom jednog dana prečesto na meti vaših opomena. U takvim situacijama djeca često znaju prečuti što im govorite. Možda vi jeste glasni i jasni, ali njima se zvuk vašeg glasa često zna pretvoriti u neki pozadinski zvuku kojeg čuju, ali ne registriraju. Zato što prečesto slušaju upravo to - opominjanje, savjete što da što ne, zabrane...

2. Možda im dajete nejasne upute? 

Roditelji moraju biti autoriteti pa zato i njihovi naputci moraju zvučati autoritetno. Jer ako ćete dijete zamoliti - "molim te operi zube" ili "hajde budi dobar pa pospremi svoje igračke", to zvuči lijepo, ali u dječjoj će glavici nedostajati ona doza jasne naredbe sada/odmah/nema pregovaranja oko toga. 

Autoratativan stav vrlo je važan. To ne znači treniranje strogoće, već samo jasnu naredbu s kakvima se mi veliki susrećemo gotovo svakodnevno (posao), i takav stav moramo znati primijeniti na svojoj djeci. Jer autoriteti su važni. Oni nisu baba roge. 

Ako vas prvi put nisu poslušali, pa drugi put ponavljate naredbu, a oni vas i dalje vješto ignoriraju - možda glavni problem leži u tome što oni već odavno znaju da ćete vi svoju naredbu opet ponoviti. Zašto bi onda morali poslušati od prve? Pogotovo ako im stalno govorite "rekla sam ti već osam puta, neću više ponavljati..." 

Umjesto toga pribjegnite jednoj opomeni i jednoj "ako to ne napraviš slijedi..." 

Tu promjenu nećete moći napraviti u jednom danu, ali nakon nekoliko situacija shvatit će poantu i početi slušati od prve. 

4. Ne slušaju jer ne osjete posljedice 

Uzaludne prijetnje koje ne ostvarujete, niti ih planirate ostvariti jer vam je žao djeteta situacija je koju će svako dijete okrenuti u svoju korist. Ako nema posljedica, zašto bi radili ono što im se ne radi? Zato, promijenite pravila ponašanja, uvedite posljedice i budite dosljedni. Dijete će vas radi toga više cijeniti i svakako u buduće bolje slušati. 

Ne, ne morate djetetu nakon svakog pospremanja igračaka ili pranja zubi ponuditi mito u obliku nove igračke ili vođenja u Disneyland, ali djeca imaju potrebu biti nagrađena! Ne materijalno već od srca s velikim hvala. "Molim, izvoli, hvala" nisu samo temelji finih manira, oni su i temelj dobrog odgoja te samim time zadovoljnih roditelja i zadovoljne djece. 

Velik osmjeh, dodir po obrazu i jasan "hvala" svakom će djetetu biti dovoljna pohvala za nešto što su učinili. Djeca, kao i ljudi, vole biti pohvaljeni, svima nam to čini malo, ali važno zadovoljstvo, pa ako postane dosljedni i u takvim malim, a opet velikim pohvalama, vaše će se dijete sigurno češće potruditi da vas doista posluša od prve.