Foto: 123rf

POVODOM Svjetskog dana očeva, koji se obilježava diljem svijeta 19. ožujka svake godine, Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo koristi prigodu skrenuti pozornost javnosti da su mnogi muškarci u Hrvatskoj i na ovaj dan uskraćeni za svoje temeljno pravo – viđanje i provođenje vremena sa svojom djecom.

"Već godinama upozoravamo kako su deseci tisuća rastavljenih očeva svakodnevno u poziciji da trpe nasilje, nepravdu, diskriminaciju, sustavno kršenje svojih ustavnih prava – temeljnih prava da viđaju svoju djecu i da s njima provode vrijeme kako bi to očevi trebali.", stoji u pismu koje su čelnici Udruge za ravnopravno roditeljstvo odaslali medijima povodom današnja dana samo kao bi skrenuli pažnju na naše institucije koje u velikoj većini slučajeva skrbništvo nad djecom daju majkama te činjenic da velika većina očeva nema ista prava kada je u pitanju viđanje, briga i skrb oko djece.

"Svakodnevno se institucionalnim neznanjem i nezainteresiranošću, u prvom redu Centara za socijalnu skrb, krše u prvom redu prava naše djece koja nemaju mogućnosti imati oba roditelja nakon razvoda, a očevi nemaju mogućnosti uživati u ravnopravnom roditeljstvu. Centri za socijalnu skrb u svojim su postupanjima redovito pristrani i naklonjeni majkama, dok očeve i njihove želje o skrbi nad djecom niti ne uzimaju u obzir. Majkama se redovito djeca povjeravaju na skrb, čak se niti ne razmatraju želje očeva nakon rastave da također skrbe o djeci ili barem uživaju model ravnopravnog roditeljstva.

Kada će se početi primjenjivati Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava?

Na Dan očeva, želimo skrenuti pozornost da djeca nakon rastave braka ili partnerske zajednice i u Hrvatskoj trebaju uživati u svome pravu na oba roditelja kao što su to riješile brojne zemlje EU-a i da se napokon počne primjenjivati Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava koje je i Republika Hrvatska potpisnica, te da državne institucije počnu raditi za djecu, a ne protiv njih.

Gotovo da danas nema rastavljenog oca koji nema problema s provođenjem vremena sa svojom djecom.

Na temelju naše evidencije izdvajamo samo nekoliko slučajeva kršenja temeljnih ljudskih i ustavnih prava – prava očeva na viđanje djece i provođenje vremena s djecom.

Ovo su samo neki od primjera

Kristijan / Zagreb – svoju djecu, sina i kćer u punih 10 godina, u svih 3650 dana vidio sam 2 puta po 2 sata

Damir / Zagreb - U periodu od 19.11.2014. - 06.05.2016. djecu sam viđao 2 sata jednom u tjednu u zatvorenom prostoru pod nadzorom bivše supruge, socijalne radnice i zaštitara, a od 03.06.2016. djeci viđam i nadalje uz nadzor, ali 2 puta tjedno po 2 sata. Ukupno je neodržano 16 susreta, a ova država i takvo minorno viđanje djece i opstruiranje ne smatra kaznenim djelom.

Silvije / Zagreb – kćerkicu viđa 2 puta mjesečno po 2 sata. U mjesecu koji ima 30 dana tata Silvije viđa kćerkicu 4 sata od 720 koliko ih ima u mjesec dana

Ljubo / Vinkovci - Velikodušna majka i naše institucije institucije prvenstveno u interesu djeteta omogućile su nam u mjesecu 20. sati druženja.

Branimir / Brdovec - Ja sam navodno jedan od sretnijih po pitanju susreta i viđanja svoga sina a to izgleda ovako: u toku 4 tjedna što je 672 sati,sin provede sa mnom 154 sata, a ostatak s majkom tj,njezinim roditeljima pošto je ona stjuardesa. Ili od 28 noći sa mnom provede 6 noći. 10 dana ljetnih i 10 dana zimskih, svaki drugi blagdan.

Ivan / Dugo Selo – utorak i četvrtak su kćeri i meni sretni dani jer se družimo 3 sata i veselimo se svakom drugom vikendu kada je kod mene od petka 16 do nedjelja 19 sati. Polovica svih praznika je naša

Bojan / Vrbovsko - viđam kćer u prosjeku 3,5 sata mjesečno iako nisam ništa loše učinio (ovaj je tata invalid u kolicima.)

Kristijan / Trnovec Bartolovečki – sin je sa mnom u jednom tjednu 3 sata i 45 minuta. Naravno da je tu uključena i vožnja od 2 puta po 20 minuta, a ako imamo sreće vidimo se i svaki drugi vikend od petka 18 h do nedjelje 18 h.

Robert / Split - udaljeni par kilometara jedan od drugoga u prosjeku viđam djecu jednom u 3 mjeseca na možda najviše 5-6 sati.

Zoran / Zagreb – ponedjeljkom i četvrtkom 3 sata i svaki drugi vikend petak 17 – nedjelja 18 sati

Renato / Sesvete – svoga sina viđam samo svaki drugi vikend, a postupak traje 4 godine

Sanjin / Zagreb – sudski postupak traje već 2 i pol godine i za to vrijeme moj sin ima oca 1 sat tjedno

Krešimir / Oprisavci – od 365 dana godišnje moj sin viđa oca 40 dana

Darije / Osijek – radi alkoholizma i višestrukih počinjenja kaznenih djela te dugotrajnog zanemarivanja djeteta naša 5 mjesečna kćerkica oduzeta je majci te nakon 6 mjeseci brige sud ju je oduzeo i ocu te odredio da dijete provodi s ocem 11 dana u godini.

Miljan / Zagreb - viđam kćer 1,5 sat tjedno... 6 sati mjesečno,...72 sata u godini dana.

Goran / Zagreb – od djetetovog rođenja već godinu i pol moje dijete viđa tatu 2 sata u jednom tjednu, znači od 720 sati u mjesecu s tatom provede 8 sati.

Dejan / Dugo Selo – u 1 tjednu 1 dan i tako već 1 godinu

Petar / Trogir - Želio bih vam istaknuti da se moj slučaj još vodi pred sudom u Trogiru,  jer sam bio nezadovoljan nepravednom presudom u više točaka, kao što su ravnopravno roditeljstvo za koje sam se krvavo borio i još uvijek borim i nikada neću odustati, jer su djeca moje blago od Boga dobiveno kao Božji dar i moje pravo mi nitko ne može uskratiti. Djecu viđam 3 vikenda u mjesecu i obilazim ih kada su kod majke i dođem po potrebi da im pomažem i često svratim nakratko da ih poljubim, a i sve to sam izborio svojom žrtvom i ljubavlju. Moj slučaj se evo već 5 godina povlači po sudu.

Zoran / Vrbik – svoju djecu viđam 1 vikend u mjesecu i svaki put prevalim 250 km po njih i nazad i tako dok ih vraćam mami.

Tomislav / Klinča Sela – sina viđam 8 sati u tjednu i tako već 10 mjeseci.

Robert / Zagreb – mjesec ima 720 sati a ja viđam kćerku samo 8 sati.

Dario / Črvar – 20 mjeseci uzaludno putujem iz Pule u Slavonski Brod svaki put s nadom da ću napokon vidjeti dijete

Berislav / Slavonski Brod – svaki drugi vikend za mene je praznik. To su dani kada je moj sin sa mnom

Saša / Osijek – brojao sam dane kada je sin bio sa mnom i nažalost nije bilo teško jer ih je bilo malo. 20 dana u 6 mjeseci i tko zna kako dalje

Paolo / Labin – svaki drugi vikend dijete je kod mene, a onda ga uz suze vraćam mami i nitko te se suze ne vidi i ne čuje.

Goran / Zagreb – postupak oko skrbništva i dalje traje, a moje djevojčice vide tatu 11 sati tjedno, što je 7 posto tjedna, samo 7 posto njihovog vremena.

Elvis / Zagreb – sina sam u 7 godina vidio nekoliko puta, a od studenog 2015 niti jednom

Tino / Split - Na papiru viđanja i ne zvuče lose. ali u praksi su jako minimalna jer iz njih proizlazi da na bazi mjesec dana djeca kod oca spavaju dvije noći i isto tako na bazi mjesec dana mogu u vrtiću pokupiti dijete 2 puta mjesečno/svaki drugi utorak te biti s njim od 13 sati.

Vlado / Zagreb - Dakle do navršene 3 godine viđao sam dijete utorkom i četvrtkom od 16:30  do 19:30. Bez vikenda, bez praznika što je 3 posto ukupnog vremena. Napominjem da osobe lišene slobode više viđaju svoje dijete. Presuda je donesena nakon 3 godine.

Siniša / Zagreb - moje i sinovo viđanje uglavnom ovisi o tome koliko je mama dobre volje i koliko se ja toj njenoj dobroj volji mogu prilagoditi zbog poslovnih obaveza. U brojkama, vidim ga otprilike ukupno dvadesetak sati kada je mamin vikend i osamdesetak sati kada je moj vikend


S našom djecom imamo minimalne “osobne odnose”. Ljubav, brigu, odgoj, obrazovanje, ........, sve to na papiru poklanjamo poštenim nalaznicima.

"Država je odlučila da to našoj djeci od nas ne treba!", završio je svoj apel Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo Zagreb.