Foto: 123rf

KAKO je imati djecu snažne volje to znaju samo roditelji koji odgajaju takvu djecu.

„Ja sam majka troje takve djece.“, napisala je blogerica Huffington Posta Linnette Sheppard. 

„Često se uhvatim kako gledam u obitelji čija su djeca poslušna, blaga i lakše ih je zadovoljiti, za razliku od mojih koji su „puni duha“.

Moja su djeca najčešće neposlušna, rade ono što žele i sustavno testiraju granice mog strpljenja. Oni su stalno na nekom rubu.

Jedne nedjelje pošli smo svi zajedno u crkvu, a moj trogodišnjak je bio u posebno „zlatnom“ izdanju, Nije htio ni čuti za ništa osim za ono što je on želio raditi. U trenutku mog već laganog pucanja prišla mi je jedna vremešna gospođa, pogladila moje trogodišnje zlato i nasmiješeno mi rekla da imam baš divnu djecu.

„Divnu?“, pomislila sam.

"Imaju ono nešto u sebi, svi troje – mislim da će postići velike stvari.", brzo mi je pojasnila onakvoj zbunjenoj u tom trenutku.

Gospođu znam već jako dugo. Znam da me viđa svakog vikenda u crkvi i znam da je toliko puta vidjela kako se silno trudim upristojiti svoju djecu, dovesti ih u red, ali najčešće baš ne uspijevam.

Rekla sam joj da se zaista nadam da će od njihove samovolje postati nešto, i ona me blago pogledala – „ Obećavam, hoće“.

Ne znam zašto mi je prišla baš u tom trenutku, ali došla mi je kao melem na ranu. Uz sve ono vrištanje mog djeteta, odjednom sam u njemu umjesto neposluha vidjela potencijal.

>>>Nestašna djeca - uspješni ljudi<<<

Ali to nije sve. Ja dobro znam da ta žena nije tek neka obična žena. To je žena koju pozna cijeli grad, kojoj se dive svi, koja je odgojila petero predivnih ljudi, a iako šutljiva i nenametljiva, kada ona priča baš svi slušaju.

I baš ona, ikona našeg grada priđe meni i mojoj neposlušnoj djeci i kaže nam da će sve biti i više nego okej sa svima nama.

Kao da je znala koliko sam se i u tom trenutku lomila između pomisli da poludim, ili da joj stvarno povjerujem.

>>>Budite sretni ako je vaša kći prava mala šefica<<<

Kada sam se okrenula od nje nisam mogla ne razmišljati o njenim riječima i odjednom mi je sinulo. Ona ne zna moju djecu, ali ona očito zna puno toga. Ako netko zna, zna ona i to mi je pobudilo nadu da ću doznati odgoovre na pitanja koja me muče. Poželjela sam je zaustaviti i pitati je toliko puno pitanja.

Pomislila sam – možda će mi dati potvrdu da znam što radim, da je to faza u njihovom životu koja će proći i da će njihova čvrsta volja s vremenom postati njihov saveznik u životu i uspjesima koji ih nadam se čekaju.

Te njene riječi pomogle su mi da shvatim da su djeca snažne volje zapravo veliki blagoslov, ali s njima stvarno treba znati. Svi oni trebaju ruku koja će ih usmjeravati i biti uz njih što god da zamisle. Takva djeca trebaju puno veću dozu vašeg strpljenja i definitivno trebaju čvrstu ruku, ali ih se isto tako uvijek treba pustiti da probaju i da rade sve što su zamisliil. Njihovi su potencijali ogromni, kao uostalom i kod druge djece, ali djeca čvrste volje neće se predavati, oni će probavati i probavati dok ne uspiju. I zato im se trebamo diviti, trebamo ih usmjeravati, biti uz njih i puštati ih da budu svoji.

Naravno, to ne znači da više nećete proživljavati trenutke svog vlastitog pucanja kada će vam doći da dignete ruke od svega i svakoga, ali neka vas uvijek tješi činjenica da će faza dječje tvrdoglavosti i nestrpljivosti jednom proći i djeca će izrasti u vrlo razumne ljude s čvrstom voljom.

Vjerujte ženi koji je odgojila petero djece i majci koja s novim saznanjem odgaja svojih troje.“