Foto: 123rf 

NAPROSTO moram pisati o ovome, toliko mi je ta tema zanimljiva i fascinantna.

U protekle tri godine  s posebnom sam pažnjom proučavala sve što ima veze s  ljudima u autističnom spektru .Pisani su brojni članci,snimljeni dokumentarci, famozan film o životu Temple Grandin, briljantne autistične znanstvenice (svakako preporučam da pogledate, zaista pridonosi boljem razumijevanju tih ljudi i načina na koji oni funkcioniraju). Tako sam saznala puno o gotovo neshvatljivim sposobnostima tih zanimljivih ljudi… od  same  doktorice Grandin koja svoj profesionalni uspjeh pripisuje upravo svojim  “nedostacima”.  Hiperosjetljiva na buku i razne zvukove , za sebe kaže da razmišlja u slikama i  da su riječi njen  “drugi ” jezik.  Svoje pamćenje opisuje kao dugometražni film u glavi kojeg može vrtjeti kad god poželi, zbog čega može zamijetiti sitne detalje. 

Ima još puno zanimljivih i fascinantnih primjera, talenti mogu biti glazbeni, likovni, matematički , sposobnost pamćenja raznih podataka, određivanje datuma, reproduciranje riječi na nepoznatom jeziku… Neki mogu odrediti točno vrijeme bez sata,  čak i kad ih se probudi usred noći, drugi mogu pak s velikom preciznošću procijeniti veličinu premeta na daljinu.  Šestomjesečno dojenče nepogrešivo je mrmljajući moglo reproducirati  cijele arije koje bi čulo,  a jedan petogodišnji autist mogao je bez problema rastaviti sat, radio i televizor i ponovno ih savršeno sastaviti. Slijepa osoba fantastično je crtala, a poznati su i blizanci koji su bez problema računali s 20-ero znamenkastima brojevima. Na videosnimci objavljenoj na YouTubeu predstavljena je neobična sposobnost pamćenja i reprodukcije detalja u prostoru britanskog arhitekta-autista Stephena Wiltshirea koji je nakon polusatnog leta u helikopteru iznad Rima,  Pariza i Tokija u detalje nacrtao precizne mape svega što je vidio.  Znanstvenici nemaju potpuno objašnjenje odakle tim ljudima takve sposobnosti, no vjeruje se da tajna leži u hipokampusu, dijelu limbičnog sustava velikog mozga odgovornog za emocije i pamćenje. 

Znajući ovo što znamo danas, smatra se da je nekoliko vrlo poznatih ljudi iz povijesti pripadalo autističnom spektru,  kao visokofunkcionalni autisti - Newton, Van Gogh, Mozart,Einstein (progovorio s pune četiri godine!), Tesla. 

Najpoznatiji autisti danas, uz već spomenutu Temple Grandin, su američki kipar Alonzo Clemons, američki slijepi glazbenik Tony DeBlois,  genijalni filipinski svirač marimbe Thristian Mendoza, slijepi britanski glazbenik Derek Paravicini,  mađarska pjesnikinja i književnica Henriett Seth-F,  te Kim Peek koji je poslužio kao inspiracija za svima nam dobro znanog Kišnog čovjeka. Fascinaciji nikad kraja! 

” Na početku svog rada s autistima  griješila sam  u želji i nastojanju da ih nekako - popravim ” rekla mi je jedna moja draga prijateljica, napomenuvši da je uvidjela vrlo brzo da njima “popravak” ne treba…da ih naprosto treba shvatiti, prihvatiti takve divne i posebne kakvi jesu i pokušati im pomoći da se u što boljoj mjeri uspiju snaći u ovom našem svijetu. Voditi ih, usmjeravati, razvijati njihove jače strane, pomagati im u slabijim, kao što su loša socijalna komunikacija i otuđenost - socijalni odnosi općenito.

A da su enigma, jesu! Koliko puta sam znala gubiti oči u Marijinom blistavom pogledu,”onom ” pogledu,znat će sve mame takve djece dobro o čemu pričam, pogledu vrednijem od svega drugog što nam ovaj svijet sa svim svojim sadržajima može pružiti, pogledu o kojem  je i dr. House u jednoj epizodi o autističnom dječaku, ocjenjujući  s prijateljem svoja najblistavija medicinska iskustva ocjenama od jedan do deset rekao: E ovo je bila čista desetka!

Gledala sam dakle zadivljena tu Desetku, besramno uživajući u poruci dubine i inteligencije koju mi je slala,a ipak istovremeno imajući samo jednu želju: Da mi je samo na minut biti tamo gdje si ti. 

Najbolje što sam uspjela smisliti je konstatacija da oni jednostavno funkcioniraju na drugoj frekvenciji. Griješimo podešavajući ih tvrdoglavo na našu, tko kaže da je njihova lošija? Možda je baš naša ona manje uspješna. To mi je palo na pamet dok sam se jednom divila posebnom i izvanrednom odnosu koji autisti razvijaju sa životinjama (što je tema koja  zaslužuje poseban osvrt,i ovdje je samo spominjem). Promatrala sam taj sklad čovjeka i prirode, te, ne znam kako da ih nazovem, posebne vibracije koje šalju jedni drugima, onako posramljeno i ograničeno ljudski, i moram priznati da sam pomislila: Tko je ovdje savršeniji? 

Nemam odgovor na pitanje zašto naš mačak Ket dopušta baš Mariji da ga beskrajno gnjavi i miluje, ali to je činjenica, jer od bilo kakvih pretjeranih nježnosti od strane drugih članova svoje ljudske familije Ket bježi prezirno frkćući svojim mačjim nosom. Zašto naš retriver Bas dopušta, mučko stiočki,čupkanja i prečvrste zagrljaje?  Nemam odgovor ni na pitanje zašto moje dijete ničim izazvana u jednakoj mjeri koristi hrvatski i engleski jezik. Raspolaže fondom nekih tristotinjak  riječi, na oba jezika. Mi nismo dvojezična obitelj, engleski je mogla čuti u nekim crtićima i  pjesmicama u određenim prigodama,no bilo je to dovoljno da ga upamti i koristi isto dobro kao hrvatski, NIKAD ih ne miješajući,  nego jednostavno sama odabirući kad će progovoriti na kojem, i hoće li uopće . A govori jednom posebnom intonacijom, to se ne da opisati, poput malog vanzemaljca koji je spušten među nas, prevodi si u glavi sa svog jezika i lomi jezik da što bolje izgovori riječ.

Primjećujem u našoj svakodnevnici da ima izvrsnu vizualnu memoriju.Kojom ulicom prođemo , zauvijek je umemorira i nepogrešivo zna kuda idemo (što se vrlo dobro osjeti, jel, ako krenemo trasom koja njoj ne odgovara), a kako pamti zamršene vijugave uske šibenske ulice,  meni je i dalje misterij. Logički zadaci, puzzle, slagalice, umetalice - tu je bolja od mene. Puno puta naša teta Mirjana u vrtiću zna reći da je malena svako malo nečim fascinira, prije svega inteligencijom u rješavanju problemčića koji su pred nju postavljeni.

Kud će nas to odvesti? Nemam pojma. No i u tome jest  ljepota i nepredvidivost ovog našeg života.Nosimo na dlanu ovaj krhki mali dar koji smo dobili, čuvajući je poput najfinijeg porculana, pomažući joj s jedne strane da funkcionira u ovom našem svijetu, a s druge strane bivajući i te kako svjesni da nas je naučila voljeti do kraja i biti ljudi dostojni njenih roditelja. 

Dopustila nam je da upoznamo djelić njenog čarobnog svijeta, a mi ćemo se truditi da ona  upozna ovaj naš.

Izvor: Genijalni um