Foto: Shutterstock

OPSEŽNO istraživanje pokazalo je kako djeca roditelja koji ne mare za religiju izrastaju u mnogo tolerantnije osobe, ne osuđuju različitosti, a izostanak vjere u Boga ne čini ih ništa manje spremnima na pomaganje potrebitima.

Sociolog Phil Zuckerman upozorava kako ne vjerujući u Boga ne postajete osoba bez morala kako se to dugo percipiralo. Štoviše, to daje djeci veću mogućnost razlučivanja dobra i zla.

Profesor gerontologije i sociologije je promatrajući opsežno 40-godišnje istraživanje došao do dokazao je da se iza obitelji nevjernika ne kriju sotonistički rituali, već vrlo funkcionalne obitelji sa stvarnom životnom etikom i pravim moralnim vrijednostima. Štoviše, mnogi roditelji su bili mnogo strastveniji u usađivanju etičkih principa u odgoj svoje djece od vjerskih obitelji.

Razlog tomu je zapravo očit, moral ne dolazi iz knjiga ili s neba, već od stvarnih ljudi i osjećaja. Pravilo da se ponašate prema drugima kako bi željeli da se drugi ponašaju prema vama, tvrdi Zuckerman, je drevni univerzalni etički imperativ koji ne zahtijeva vjersku pozadinu.

Vrlo često, osobito u današnje vrijeme razotkrivanja mnogih sramotnih postupaka vjerskih službenika, sve vjernike se stavlja u isti koš, što je ipak potpuno pogrešno.

Djeca vole opipljive stvari i pogotovo dok su maleni teško im je stvoriti realnu sliku o religiji i njenoj funkciji, te upravo zato djeca neopterećena roditeljskim uvjerenjima mnogo više vremena i energije mogu posvetiti stvarima koje su im vidljive i razumljive i iz njih učiti o životu i tome što je ispravno, a što nedopustivo ponašanje.

Mnogo dobrih ljudi krije se i u religijskim krugovima i u onim potpuno oprečnim, no ljudska moralnost, iskrenost i način odgoja djeteta ne trebaju religiju da bi shvatili koje su prave vrijednosti. Dobra djela čine vas dobrim roditeljem, djela koja činite da bi život svima oko vas bio ljepši i ugodniji, a ne djela učinjena zbog želje za spasenjem.

Nevjernici mnogo lakše prihvaćaju nove stavove, bez stvaranja neprijateljstva i osjećaja prijetnje jer netko ugrožava ono u što vjerujete. Ako vjerujete u ljubav i dobrotu, to nitko ne može ugroziti.
U kojem god dijelu svijeta se nalazili za dobar i kvalitetan odgoj djeteta neće vam trebati svete knjige. Čak nisu ni potrebna opsežna istraživanja kako bi to zaključili, zar ne? Nevjernici djeci ostavljaju izbor da sami formiraju svoje mišljenje, dok u vjerskim obiteljima nailazimo na vjerovanja kojih se dijete od malih nogu treba pridržavati i poštovati.

Na sveučilištu Duke još 2010. dokazano je kako su djeca koja nisu odgajana u vjerskim obiteljima mnogo manje sklona rasizmu i seksizmu. A i mnoge psihološke studije u posljednjih 10 godina su dokazali kako djeca odgajana u vjeri imaju mnogo izraženije nacionalističke i militarističke stavove, češće se susreću s osvetoljubivošću i manje su tolerantni od svojih vršnjaka nevjernika.

Slobodoumni roditelji naučit će djecu da više razumiju i prihvaćaju znanost umjesto da se za sve neotkriveno pozivaju na vjeru.

Homoseksualnost nije bolest, jednakost žena i znanstvene činjenice poput globalnog zatopljenja ne upućuju na kraj svijeta, već na razvoj čovječanstva. Dok se djeca ljudi koji ne vjeruju u Boga s time vrlo dobro nose i pokušavaju pronaći način kako da isto razumiju, većina djece odgajane u vjeri ove činjenice osuđuju i percipiraju kao nešto nepoželjno i loše.

Zanimljivo je da su zemlje s najnižom stopom kriminala upravo one kojima je vjerski angažman najmanji, a to su Švedska, Danska, Japan, Belgija i Novi Zeland. Slučajnost ili doista dokaz da su vjernici spremniji prekršiti moralne i pravne zakone u ime vjere?