AKO STE se ikada pitali koliko djece je najpametnije imati tako da taj optimum savršeno odgovora i djeci i roditeljima, donosimo jedan prilično logičan odgovor koji bi vas već u startu mogao iznenaditi.
 

Jer - ne - ne radi se tu o čistoj sadašnjost i trenutnim realnim mogućnostima koje vaša obitelj može pružiti svim članovima - radi se o godinama - vašim godinama koje će vam otkriti koliko bi djece zaista trebali imati ukoliko si želite osigurati zaista svijetlu budućnost. 

Kakve to veze ime, pitat će te možda? Odgovor donosi Brian Kaplan profesor s američkog sveučilišta George Mason, koji je sasvim iskreno povezao broj djece sa željama koje će roditelji imati kada ostare. Jer u tome je bit, kaže Kaplan, većina ljudi radi djecu iz dva razloga - prvi je da zadovolje nekakve društvene uloge, samim time i svoju želju, a drugi je taj da sami sebi osiguraju budućnost uz pomoć potomaka. 

Istina je to koja je aktualna već tisućama godinama, no moderna je povijest ipak malo izmijenila tok zbivanja. Naime, nekada je bilo normalno da ljudi koji su imali znatno manje nego mi danas, imaju puno više djece nego mi danas - i to zato što su se djeca stvarno smatrala blagom - ne samo u onom nježnom smislu, već doslovno blagom - zalogom za bolju budućnost roditelja.

Drugim riječima - obitelji su bile mnogobrojnije iz samo jednog razloga - s većim brojem djece veće su šanse da će roditelji, kada ostare i onemoćaju, imati ljepšu budućnost uz pomoć svoje djece. 

>>>Ne mazite toliko svoju djecu - ne činite im dobro<<<

Mislite li da su mame prije sto godina baš bile lude da dobrih desetak i više godina brinu isključivo o djeci, bebama, novim bebama...? 

Nisu.  Isto kao što za tim nisu lude ni moderne mame, a upravo se to vidi po broju djece današnjih obitelji.

 

Žene su naime i onda imale izbor - nisu morale rađati četvrto, peto dijete, ali su se tome manje opirale nego danas. I sve bi se one danas sigurno složile da im nije žao jer im pod stare dane svakodnevno netko donese malo sreće - što brojnija djeca, to i brojniji unuci. 

Dakle, u tome je stvar. 

Današnji su pak roditelji skloniji onoj drugoj misli - možda jesu naoko malo manje sebični jer žele imati onoliko djece koliko je optimalno da im priušte sve što oni možda nisu imali kao mladi, pa se taj broj najčešće vrti oko jednog-dvoje djece, ali, što kada djeca narastu, osamostale se, odsele i stvore svoje obitelji? 

Zato je, kaže Kaplan, optimalan broj ustvari usko vezan uz trenutnu starost roditelja. 
 

Tako se primjerice za tridesete godine smatra da je jedno dijete optimalno. U četrdesetima je pak već lakše kada imate dvoje djece jer su djeca tada već malo veća, samostalnija, jedan drugom su dodatna podrška, pa roditelji već imaju i dovoljno vremena za sebe. 

>>>Nisi ni rodila, a već pitaju kad će drugo<<<

U pedesetima se stavovi još malo mijenjaju pa mnogi ljudi u tim godinama ističu kako su sretni sa svoje troje i više djece, odnosno, pomalo žale što nisu imali i to treće. Jer kada su roditelji u pedesetim godinama djeca su već zaista dovoljno velika da roditeljima u toj dobi već pomalo počinje nedostajati njihovo društvo. 

U šezdesetima su ljudi još malo sebičniji pa ističu kako ne bi bilo loše da su možda imali barem petero djece, tako da danas imaju znatno veće šanse za boljom skrbi od strane djece, a i unuka, s obzirom da je uz petero djece veća i šansa za optimalnim brojem unuka. 

No, isto tako, naglašava Kaplan, ne postoji nikakva univerzalna formula jer sve ovisi o samim roditeljima i njihovim realnim mogućnostima pa bi zato optimalan broj djece mogao biti - tri. 

A svi oni koji misle da svojim financijskim i vremenskim mogućnostima nisu u situaciji da imaju više od jednog djeteta, dakle, govorimo o roditeljima koji nemaju prepreke za trudnoću, ali planski ne žele više od jednog - takvima Kaplan poručuje. "Jednom kada počnete stariti shvatit ćete da zaista nije sve u novcu i da je baš zbog toga ponekad zaista lakše odgojiti više od jednog djeteta.

Djeca ne moraju ići na skupe satove baleta, klavira i engleskog jezika da bi kasnije u životu bili uspješni. Ponekad je dovoljno tek malo kućnog odgoja i dobre odgojne strategije. 

Naravno da je teže kada imate nekoliko male djece kojima se morate posvetiti, ali djeca brzo rastu i kasnije sve postaje lakše. Koliko uložite toliko ćete dobiti, a uostalom, nitko nikome ne može jamčiti da će dijete koje dobije sve i ima svu pažnju svojih roditelja, na koncu biti bolje, uspješnije i suosjećajnije od djece koja su rasla u laganom kaosu višečlane obitelji. 

Dakle - troje. Barem. Kaže Kaplan.