RASPRAVA o tome bi li roditelji trebali pustiti bebu da plače ili odmah pojuriti u pomoć ponovo je pokrenuta nakon što su objavljeni rezultati istraživanja prema kojima bebama neće naštetiti ako ih se pusti da plaču, piše The Guardian.

Rezultati istraživanja sugeriraju roditeljima da ne trebaju brže-bolje pohrliti svom djetetu kada zaplače. Mnogi stručnjaci govore da bi takvo ponašanje moglo dovesti do neželjenih efekata - poremećaja veze između roditelja i djeteta, kao i povećanja razine stresa kod djeteta. Istraživači, međutim, tvrde da su otkrili da dopuštanje bebama da plaču ne utječe na njihov razvoj, ponašanje ili privrženost majci, ali im može pomoći razviti samokontrolu.

Profesor Dieter Wolke, koautor studije sa Sveučilišta u Warwicku, rekao je da rezultati pokazuju da roditelji ne bi trebali previše brinuti o tome koji će pristup izabrati. Amy Brown, profesorica javnog zdravlja djeteta na Sveučilištu u Swanseaju, koja nije bila uključena u istraživanje, rekla je da rezultate studije treba tumačiti oprezno.

"Studija ne dokazuje da je kontrolirano plakanje korisno, niti govori o tome koliko se same majke muče i stresiraju kada njihova beba plače", rekla je.

Kako je provedeno istraživanje?

Istraživači su priopćili da su pratili 178 beba i njihovih majki od trenutka rođenja do trenutka kada bebe napune 18 mjeseci. Istraživanje je provedeno u Velikoj Britaniji. Majke su trebale popunjavati upitnike kako bi prijavile koliko često su ostavljale svoje bebe plakati u nekoliko različitih faza: ubrzo nakon rođenja, u roku od tri, šest i 18 mjeseci. Također su rekle koliko često i koliko dugo je njihovo dijete plakalo u različito doba dana kao novorođenče, a koliko s tri mjeseca i 18 mjeseci.

U fazama od tri mjeseca ili 18 mjeseci starosti, tim je istraživao i koliko je majka osjetljiva prema svom djetetu, koristeći snimljene interakcije između njih. U posljednjoj fazi kada dijete napuni 18 mjeseci, procjenjivao se dječji razvoj, ponašanja i privrženost svojoj majci. Tim je otkrio da majke rijetko ostavljaju bebu plakati kao novorođenčad, ali praksa je postala češća kako je dijete postajalo starije, tako da je oko dvije trećine majki puštalo svoje dijete plakati - ponekad ili često, s 18 mjeseci.

Čini se da je takvo postupanje donijelo određene koristi, jer su djeca, koju su kao novorođenčad ponekad ostavljali plakati, s godinu i pol dana to činila u kraćim intervalima. Tim istražitelja kaže da takva praksa ne nanosi štetu djetetu i nije uočio negativan utjecaj na povezanost majke i djeteta, na osjetljivost majke ili na razvoj samog djeteta.

"Ni mi ne preporučujemo ostaviti novorođenče plakati, niti odmah reagirati", pišu autori. Roditelji intuitivno znaju kako je najbolje reagirati, a i oni i dijete se vremenom prilagođavaju. Rezultati istraživanja ne znače da bi roditelji trebali ignorirati novorođenčad koja plače, posebno u ranoj životnoj dobi.

Plakanje je jedini način na koji beba komunicira. Roditelji često reagiraju čim začuju plač, ali pustiti bebu da plače nekoliko minuta može biti od pomoći, pogotovo ako znate da nije vrijeme za hranjenje. Tada će početi učiti kako se same umiriti.

Istraživanje ima svojih ograničenja. Jedno od njih je i to što se oslanjala na izvještaje o plaču, a ne na direktno promatranje. Također, nije bilo moguće potvrditi je li to razlog zbog kojeg su djeca nešto kraće plakala u budućnosti.

Vjerovati ili ne?

Charlotte Faircloth, stručnjakinja za roditeljstvo sa Sveučilišnog koledža u Londonu, rekla je da se na ovu temu vode žestoke rasprave.

"Nova studija bi mogla biti ohrabrujuća za mnoge roditelje koji su koristili ovakve metode sa svojim bebama. Ali, kao što autori studije sugeriraju, treba vjerovati u roditelje da će naći pristup koji najviše odgovara njima i njihovim obiteljima", rekla je.

Stephen Scott, profesor zdravlja i ponašanja djeteta s King’s Collegea, rekao je da su brojna ranija istraživanja pokazala da djeca koja su češće prepuštena sebi mogu razviti manjak otpornosti kao i pojedine teškoće kasnije u životu. Također je rekao da najnovija otkrića imaju smisla s evolucijske točke gledišta.

"Vrlo je malo vjerojatno da je nekada, dok smo živjeli u džunglama i pećinama, ostavljanje djeteta zbog, recimo, lova, uzrokovalo neku štetu. Da je tako, nikada ne bismo postali ovako otporna vrsta kakva jesmo danas."