HELIKOPTER-RODITELJSTVO predstavlja stil odgoja koji se temelji na kontroli i pretjeranoj zaštiti djeteta. Roditelji koji ovako odgajaju svoju djecu nastoje ih držati pod nadzorom, posvećuju im dosta pažnje, pa čak i paze na svaki korak kako dijete ne bi napravilo ikakvu pogrešku. Sam naziv ''helikopter'' zapravo opisuje roditelja koji neprestano ''leti'' nad svojom djecom, ne dopuštajući im slobodu, odgovornost ni samostalnost u ikakvom smislu.

Pojam helikopter-roditelja prvi se put pojavio još 1990. godine u knjizi Parenting With Love And Logic autora i stručnjaka za razvoj djece Fostera Clinea i Jima Faya. Oni su u knjizi opisali roditelje koji svoju djecu štite u apsolutno svakoj situaciji, nose im užinu u školu, umjesto njih rade školske zadatke i trude se stvoriti im savršen život bez ikakvih briga ili problema. Međutim, ovakvu vrstu odgoja autori opisuju kao destruktivnu te je roditeljima nikako ne preporučuju.

Granice moraju postojati, kažu stručnjaci

Iako je sasvim prirodno da roditelji žele najbolje svojoj djeci, stručnjaci upozoravaju da ponekad ta želja prelazi zdrave granice. Previše zaštitnički roditelji žele spriječiti bilo kakvu štetu djeteta do te mjere da pokušavaju prilagoditi okolinu djetetovoj sigurnosti.

A to je, budimo iskreni, ipak nemoguće. Dok je dijete pod roditeljskim nadzorom, to se može provesti, ali jednom kad krene u vrtić ili školu, ovakav način odgoja može ostaviti ozbiljne posljedice na njegovo funkcioniranje u starijoj dobi. Granice kao takve moraju postojati jer pomažu djetetu da ih kasnije nauči postavljati samo.

Posljedice bi mogle biti ozbiljne

Svaki pretjerano zaštitnički ili kontrolirajući odgojni stil ima svojih posljedica. Iako roditelji imaju isključivo dobre namjere i ne žele loše svome djetetu, njihove odgojne metode mogu uzrokovati mnogobrojne probleme a da toga nisu ni svjesni.

Naime, helikopter-roditelji stalno donose odluke umjesto svoje djece pa se s vremenom smanjuje njihova potreba za rješavanjem problema i donošenjem vlastitih odluka. Područje mozga koje je za to zaduženo neće se dovoljno razviti pa djeca nakon odlaska od kuće neće biti sposobna donijeti bilo kakvu odluku, što može biti itekako velik problem u njihovoj kasnijoj dobi.

Isto tako, istraživanja su pokazala da pretjerana prisutnost roditelja može uzrokovati nesigurnost kod djece. S vremenom postanu uvjereni da ništa ne mogu napraviti sami, što ozbiljno utječe na njihovu psihu i samopoštovanje. Često se osjećaju beskorisno, nesposobno i nesretno, što s godinama može prerasti u kroničnu depresiju.