TJEDAN dana prije proglašenja lockdowna u Oslo je otišao Luka. Šest mjeseci kasnije pakirala je posljednje stvari u kofer i s najmlađom kćeri spremala se za let u Norvešku. Trebalo je pripaziti na ekonomično pakiranje i da koferi ne prijeđu određenu kilažu i odluke su morale pasti oko nekih stvari za koje nije bilo mjesta ili su bile preteške. Oba ta uvjeta ispunjavala su dva jastuka od heljde - em su teški (težina 2.5 kilograma), em veliki (dimenzije 60x40) pa su ostali u Zadru.

Matea Ljubanović danas se s osmijehom prisjeća jastuka koji su joj toga dana zauvijek ostali u Zadru, a koji su danas tajna njezinog poslovnog uspjeha. Ili barem puta prema njemu. U Norveškoj je, naime, pokrenula proizvodnju jastuka od heljde koji su se dosad rijetko mogli naći na tržištu. A otkrila je to, dakako, kad ih je pokušala kupiti. I tu se rodila ideja o biznisu.

"Sve se dogodilo prirodno i spontano i bez nekih velikih drama. Država me sad financira godinu dana, plaćaju me i puštaju me da razvijem posao, tako da sam lišena panike koju bih imala bez te potpore."

Najprije je radila doma. Kupila je mašinu, materijal i heljdu i - krenula. Šivati je znala od ranije. Uskoro je stan izgledao kao da je u njega pala bomba i nasušno joj je trebao prostor gdje će moći u miru šivati. Otišla je kod bivših šefova, starih jedriličara od kojih je jedan najstariji jedrar u Oslu i za čas je pao dogovor da joj u potkrovlju za male novce iznajme 30 kvadrata prostora koji je danas njezina radnja.

U Norveškoj, kaže, uvijek se nađe netko tko će pomoći

"Ovdje je okolina drugačije usmjerena na tebe kad si novi. Ima baš taj osjetni moment zadrugarstva. Na primjer, postoji udruga Her Place koja pomaže ženama koje su se doselile da se uklope u društvo. Ja sam članica te udruge i uvijek mogu tamo doći s nekim pitanjem i naći će se netko tko će mi pomoći ili naći nekog drugog tko mi može pomoći. U mom slučaju, udruga mi je pronašla adekvatnog mentora, gospođu Anitu Hegge, koja me uputila u čari ekonomije. To mi je dalo veliko samopouzdanje jer sam uz njenu pomoć napravila ozbiljan biznis plan. I sigurna sam da u Hrvatskoj postoji takvo nešto, ali ja nisam bila ili dovoljno pametna ili dovoljno spremna ili nešto treće da se bacim u to."

Jastucima je dala ime Zen Pute, odnosno zen jastuk. Prodaja ide online, a Matea je svako malo na nekom sajmu gdje educira ljude o važnosti kvalitetnog spavanja i benefitima naslanjanja glave na jastuk punjen ljuskicama heljde. 

"Ljudi zaboravljaju da trećinu dana provodimo u krevetu i da nam je to onda referenca za ostatak dana. Ne znaju koliko je to bitno. Barem mladi ljudi, haha, ali kad prijeđete četrdesetu, itekako počnete cijeniti dobar san."

Jastuci su tek početak

Činjenica da nečeg nema na tržištu stvorila je nišu u kojoj je Matea našla svoje mjesto. I krenula punom parom.  

"Ovi kušini nisu moj krajnji cilj. Oni su početak jedne priče koja je u mojoj glavi već jako dugo. Impresionirana sam snagom majki koje imaju djecu s poteškoćama. Bilo djecu u spektru autizma ili s ADHD-om ili nečim trećim ili desetim. Gledala sam neka istraživanja i naumila sam za sljedeći korak raditi teške deke. Heljda je dosta teška, a koncentrirani nježni pritisak po tijelu ispušta oksitocin, odnosno hormon sreće, i takve deke se koriste kao alat za terapiju. Inače se izrađuju od staklenih kuglica, a ja sad razmišljam u smjeru izrade teških deka od održive heljde, kako bi one pred spavanje smirile djecu i uvele ih u san."

Iako za sašiti jastuk ne treba preveliko šnajdersko znanje, Mateina velika prednost je što zna šivati. Napraviti proizvod i u realnom vremenu vidjeti je li dobar ili u njemu nešto treba mijenjati. Jastuci od heljde koje proizvodi imaju dodanu vrijednost, a to je lavanda. Malo Dalmacije u Norveškoj. Naime, ona u svaki jastuk ušije mali džep u koji se stavlja difuzor s eteričnim uljem koje se ispušta u malim količinama dok osoba na njemu spava. 

Zadar joj ipak nedostaje

Lavanda nije jedina opcija, u difuzor mogu ići razna eterična ulja, a Matea je pokrenula suradnju s proizvođačicom eteričnih ulja iz Švicarske.

"Moj ćaća je meni rekao da ću jednom završiti za mašinom, a ja sam vikala - nikad! I evo me sad. Meni su i otac i mater i baba šivali, a ja sam završila tekstilnu školu." Danas u Oslu živi i Mateina starija kći, a srednja je još na studiju u Zagrebu. 

"Plan odlaska u Norvešku je bio u mojoj glavi puno prije nego što se bilo što dogodilo. Nismo bili nešto ludo sretni u Hrvatskoj, to mogu reći. Ali nismo morali ići trbuhom za kruhom. Živjeli smo jednako dobro ili jednako loše kao bilo tko drugi. Meni su roditelji živjeli u Francuskoj dok smo mi bili djeca i uvijek me vuklo da negdje odemo i pokušamo nešto drugačije, nisam mogla zamisliti da ćemo cijeli život živjeti na jednom mjestu."

"Da bi rastao, čovjek se mora maknuti. Putovanja su super, ali ja nisam baš imala novaca da putujemo okolo s troje djece. I po meni, jedini logičan korak bio je preseljenje. Fali mi Zadar, milijun puta u danu poželim da sam tamo, ali dođemo svako ljeto, a ovdje živimo. Dobra kombinacija, ako mene pitate."