Foto: 123rf 

JEDNA od stvari na koju mnogi pomisle kada je u pitanju žena koja odgaja tuđe dijete jest "Kakav je to osjećaj, voljeti dijete neke druge majke. Je li uopće moguće voljeti svim srcem dijete koje nije vaše niti će ikada biti vaše?". S tim se pitanjem često susreću čak i tete čuvalice, posebno one koje se ne libe priznati da osjećaju ogromnu ljubav prema djetetu koje čuvaju. Iako im je to "samo" posao. 

O takvom iskustvu progovorila je jedna mlada dadilja koja je nakon prvog dana sa svojim malim "klijentom" ostala zapanjena količinom ljubavi koju je prema njemu osjetila. 

Prva 24 sata u obitelji u koju sam došla kao full time dadilja i ja sam već bila zaljubljena u to malo preslatko biće koje mi nikada neće pripadati niti ću ikada biti punopravan član njegove obitelji. On ima predivne roditelje i malu tek rođenu seku koja će ga obožavati cijelog život. Ali ima i mene. Možda mu nisam nitko i ništa, ali ja to dijete jednostavno - volim. 

Kao roditelji koji dobije svoje dijete i voli ga bezuvjetno jer je njegovo i jer je to jednostavno tako ovo moje priznanje može zvučati čudno. Nekome možda i kao prijeteći faktor, ali moje je mišljenje da djetetu nikada ne može škoditi još jedna osoba u njegovom životu koja ga isto kao i njegovi roditelji voli bezuvjetno. Djecu je tako lako voljeti jer su djeca iskrena u svojoj ljubavi, u svojim osjećajima i svojem ophođenju s drugima. 

Nemojte me krivo shvatiti - ja nikada neću pokušati zamijeniti njegovu majku. Ja sam samo dadilja koja je svjesna da joj je ovo samo posao, i zato je naše zvanje prilično neobično, ako mene pitate. Jer ja se 24 sata na dan trudim zadovoljiti i usrećiti nečije tuđe dijete, brinuti se o njemu, hraniti ga, oblačiti, kupati, prematati, biti tu stalno i biti odgovoran - cijelo vrijeme. Ponekad doslovno imam osjećaj kao da sam samohrana majka pola dana, a onda i neka zamjenska majka drugu polovicu dana. I zato mi nemojte zamjeriti, ali jednostavno je nemoguće biti toliko prisutan i pritom ne voljeti. Jer nije to samo vrijeme koje posvećujem njemu. Tu je puno toga jer ja sam ta koja ga uči, ja sam ta od koje kupi neke moje fraze i navike, tako da dijete na kraju postaje miks svojih roditelja i osobe s kojom provodi najviše vremena. U mom slučaju - sa mnom. 

Dakle, kada kažem da sam sto posto zaljubljena u nečije tuđe dijete to je znajte apsolutna istina iako sam i dalje svjesna da to dijete nije moje i da ću jednoga dana možda još i više voljeti svoje dijete. Možda. Jer to trenutno još uvijek ne znam, ali znam da ovo dijete stvarno volim svim srcem. Možda tome nije pridonio samo on već cijela naša situacija, a to je još jedan pokazatelj da kada mnoge stvari legnu na svoje mjesto, ljubav jednostavno mora doći i ostati. 

1. Voljeti dijete znači voljeti i njegove roditelje. Ja sam imala sreće da sam se zaposlila kod ljudi koji su za moj pojam - fenomenalni i kao takvi su i više nego sretni što imaju dadilju koja toliko voli njihovo dijete. Nisam im konkurencija već samo još jedna osoba na koju će se, kada je u pitanju njihovo dijete, uvijek moći osloniti. Ma da se ne znam što dogodi. 

2. Ne postoji rizik od previše ljubavi. Jednostavno ne postoji, i nitko od nas nikada se ne bi trebao pitati je li pogrešno da netko drugi stvarno voli vaše dijete i da netko drugi bude uvijek spreman biti tu za to dijete. 

3. Kako ne voljeti tuđe dijete, kada vidite koliko je malo i slatko. Okej, shvaćam, ja jesam rođena za dadilju i moj će karakter uvijek težiti tome da volim sve oko sebe, i zato ne želim da mi itko sudi jer eto - volim to malo slatko biće. 

4. On je moj partner u igri, on je onaj koji me sluša i koji dijeli naše zajedničke interesa. Kako ne voljeti dijete koje se uvijek tako slatko smije vašim šalama? To je jednostavno nemoguće. 

5. Zbog njega sam postala ozbiljnija i svjesnija svojih godina - ne zbog mog društva, moje generacije i naših godina - već zbog njega i tako velike uloge koju sam s njim dobila. 

6. Voljeti dijete svim srcem ne znači samo puku ljubav koju ćete djetetu pokazivati dok ste sami s njim, jer baš kao i njegovim roditeljima, i meni je on stalno u mislima te se i ja, baš kao i oni, ponosim svakim njegovim malim dostignućem u odrastanju. 

7. Ljubav je uz sve to itekako uzajamna jer dijete nikada neće lagati u pokazivanju svojih osjećaja. I zato vas pitam, kako bi uopće bilo moguće ne voljeti biće koje svim srcem voli vas. Ne - to bi bilo još čudnije od ovog mog priznanja. 

I zato vam kažem, uvjeravam vas, ako vaše dijete ima još nekoga pored sebe koje će voljeti svim srcem - ne miješajte se u tu ljubav. Djeci, niti ikome od nas, baš nikako ne može nauditi još malo ljubavi, još jedna osoba kojoj je toliko stalo. Kamo sreće da svi mi imamo puno ljudi oko sebe koji će nas voljeti gotovo jednako kao i naši mama i tata. Tu stvarno nema mjesta ljubomori.