Foto: WeHeartIt

ZNANSTVENO je možda dokazano da su žene koje su rodile kasnije zdravije od onih koje su postale mlade majke, dokazane su i brojne prednosti u kojima uživaju nešto starije majke, no postoje iskustva žena koje ipak žale što djecu nisu imale ranije.

Posebno se to odnosi na one koje su se dugo godina dvoumile žele li uopće imati dijete i kada, jer u tom trenutku za to nisu bile spremne.

Jedna takva majka svoje je iskustvo podijelila je s nama.

„Cijelu svoju mladost nisam bila sigurna želim li uopće imati djecu, odnosno bila sam sigurna da sam sebična. Željela sam raditi isključivo ono što želim ja. Zato sam tražila poslove koji će me u potpunosti zadovoljiti – radila sam u butiku radi mode, jedno sam vrijeme radila kao čistačica u kafiću samo zato da imam cijeli dan pred sobom – za svoje hirove i hobije.

Uživala sam u kasnim izlascima i ranim dolascima, u sportovima, društvu, cipelama. Mnoštvu cipela na koje sam trošila sve što sam zaradila i ne smatram da sam potratila svoje godine. Štoviše, ne bih mijenjala ništa što sam tada radila, jer me to dovelo do toga što sam sada, ali ipak...

Kada se sjetim koliko sam samo vremena ugađala svom egu, misleći da svi ljudi na ovom svijetu samo čekaju mene i moj ego. Toliko sam osjećaja potrošila na samu sebe, lijepih i teških, toliko borbi izborila sama, a da sam si ih pritom sama i priuštila. Nisam nikada prije mislila da život može biti toliko jednostavniji, ako nismo toliko komplicirani sami sa sobom.

Da sam znala, ranije bih si priuštila taj odmor od vlastitog ega i uživala u djeci koja za moj ego nikada ne bi marila.

Da sam znala i to da ću biti toliko umorna u ovim sadašnjim godinama, da mi je sad pomalo žao što nisam svoje najenergičnije godine potrošila upravo na ova noćna nespavanja i vječne obaveze.

Umjesto što sam energiju trošila po noćnim klubovima i vječnim uživanjima. Bez spavanja.

I ne samo to, naravno. Nisam prije mislila da će djeca biti toliko... toliko puna ljubavi. Neke su obaveze teške i naporne, ali topot dječjih nožica, baš kako kažu, najljepših je zvuk na svijetu. I sada to imam, i znam da nikada neću moći imati kuću punu takvog topota, jer su godine koje sam potrošila na sebe uzele koju godinu ovoj drugoj želji.

No, onda, što ako... Što da sam do sada već izbacila punu kuću djece (onako kao iz Pez bombona), bi li onda danas mogla biti ovo što jesam? Koliko bi to djeca ranije utjecala na mene? Bi li bilo bolje da je moje dijete sada već mnogo starije pa da već možemo zajedno raditi još ludih stvari u životu?

I dok tako razmišljam - o svom egu, o svojim putovanjima, svom školovanju i posebno svojim avanturama, i onda pogledam tog vlasnika jednog para razigranih nogu, vidim samo to da je bolje da o tome ne razmišljam.

Tu sam gdje jesam, ono sam što jesam, sa svim svojim dosadašnji iskustvima. I ostaje mi samo reći: "Da sam barem ranije rođena, tada bih možda ranije rodila te imala više vremena i za jedno i za drugo. Ali to je nemoguće. Nema logike. Zato je bolje o tome ne razmišljati.

Zato ću biti zadovoljna tu gdje jesam, s godinama koje imam i situacijom koju sam stvorila, jer su pred nama još mnoge godine i prilike koje nas tek čekaju.

Nemojte stoga o tome razmišljati ni vi ako ste, kao i ja, rodile kasnije.