Foto:  Index

NAJVEĆA dragocjenost vašeg djeteta leži upravo u tome što je jedinstveno, drugačije od sve druge djece. To ga čini posebnim,  daje mu  jedan poseban pečat. 

Često mame  znaju u parku, ili nekim neobaveznim druženjima, ispitivati jedna drugu o djetetu. Kada je prohodalo, kada je počelo jesti koju kašicu, kada progovorilo. I onda uspoređuju svoje dijete s drugom djecom, i pomisle kako njihovo dijete u nekim stvarima nazaduje.  Mame se često natječu čije dijete više zna novih riječi, koje složi brže kockice ili  zna raspoznavati boje.   Što je potpuno krivo. Ne razvijaju se sva djeca isto i ne znači da nešto s vašim djetetom nije u redu.  Uživajte u svakoj minuti s njim, svakom pokretu,  nevinom osmijehu i ručicama koje pruža prema vama.  

Dok drugo dijete ima smisla za crtanje, vaše dijete privlači nešto drugo.  Ima bistru glavicu, fantastičnu moć zaključivanja, zanimaju ga brojevi, ili sklapanje vlakova, sviranje, pjevanje, balet, nogomet. Ne znam ni sama koliko sve mogućnosti ima. A ako samo navečer gleda u zvjezdano nebo, možda se u njemu krije budući veliki znanstvenik.  Svako dijete sanja svoje snove, svako dijete u sebi  krije posebne želje, nade. Vi budite tu da ga usmjeravate na njegovom životnom putu, da mu budete podrška kada to god ustreba.  Nemojte kočiti njihove  ideje,  nemojte im uskratiti maštanje. Jer ono što se mašta,  pretvara se u stvarnost. A  da bi postala stvarnost prvo se mora izmaštati.  Znamo to dobro po sebi, koliko smo stvari prvo stvarali u svojoj glavi, da bi kasnije mogli realizirati. 

I kada vam dijete oduševljeno kaže kako će napraviti svemirski brod, nemojte odmahnuti rukom i uz smijeh mu reći neka se  spusti na zemlju. Ubit ćete mu sve snove.  Možda je vaše dijete sramežljivo, dok se drugo bez bojazni sa svima druži i ne boji se iskazati svoje mišljenje.  Nemojte ga na silu tjerati da se mora uklopiti u društvo, ono će to samo učiniti kada za to bude spremno.  Za sve postoji vrijeme.  Ni mi se ne uklapamo u sva društva, niti se želimo družiti sa svima.Nekada više volimo uživati u samoći. Tako i djeca.  

Djeca isto tako znaju biti neraspoložena, tužna,  netko ih razljuti.  Ne smijemo omalovažavati njihove probleme i misliti da su manje važni.Njima su njihove brige važne isto kao i nama naše. U njihovim glavicama to je veliki problem, i u tom trenu ostavite suđe i ručak,  telefon ili što već u tom trenu radite, zagrlite dijete čvrsto, najčvršće što možete, pokažite mu da ste za njega uvijek tu.  Neka zna da vam se uvijek može povjeriti, da ste vi njegov oslonac, sigurna luka.  

Najgore što možete reći djetetu je „Zašto nisi kao sestra/brat, ili kao Luka iz razreda?“. To je najveći udarac na njegovo malo biće, i u tom trenu će se osjećati bezvrijedno, manje važno, kao da su svi bolji od njega.  Time se djetetu ubije samopouzdanje i želja za napretkom. Već u startu mu se pokazuje da nije dovoljno dobro,  da zaostaje  za drugima. A stvar je samo  u tome što se nisu otkrile njegove stvarne mogućnosti, ono što mu zaista leži.  

Pustite dijete da samo bira odjeću, neka to bude njegov izričaj, način na koji doživljava sebe.  Kakve veze ima ide li ta vestica na tu košulju, slažu li se boje ili tkanine ako se dijete u tome osjeća ugodno i ako  mu je to najdraže što voli nositi.  Dijete je čovjek u malom.  I treba ga pustiti da se samo razvija, samo ponekad potpomognut u nekim njihovim nedoumicama.   Nema veze što druga djevojčica  uvijek nosi špangice i  pletenice, ako vaše dijete voli da joj je kosa bez ikakvih ukrasa, uživajte u toj njezinoj jednostavnosti.    

Svako dijete je  svoj mali svijet za sebe, i nikada ga ne treba uspoređivati s drugima, jer ne znamo što ono doista u sebi nosi.  Njihove male kuštrave glavice u sebi nose buduće pjesnike, liječnike, trgovce, znanstvenike, sportaše i velike vođe. Nikada ne znamo kakvo bogatstvo u sebi  skrivaju dok ne poodrastu i  iskristaliziraju svoje želje.  Zato ih ne uspoređujte s drugom djecom, ni u čemu,  svako dijete u sebi nosi poseban dar. A njegov najveći dar ste vi, jer je baš vas izabralo da mu budete roditelj, da ga vodite kroz život. 

I nikada, ali baš nikada nemojte djetetu govoriti da nešto ne može, ili da za to nije sposobno. Jer... moglo bi u to povjerovati.