MNOGI roditelji željno iščekuju trenutak kada će njihovom djetetu izbiti prvi zubić ili ih zanima koja će biti njegova prva izgovorena riječ. S jednakim nestrpljenjem se vesele i prvim koracima, no važno je znati da postoje faze razvoja koje dijete treba proći kako bi počelo hodati.

“To je odizanje glavice, rotacije i okretanje, podizanje na podlaktice i dlanove, jačanje svodova dlanova, jačanje ramenog obruča i trupa, odizanje pa rotacije zdjelice, posjedanje da bi dijete imalo potrebnu snagu da bude u četveronožnom stavu i da krene u stajaći položaj. Važne su nam zaštitne reakcije, odnosno svi sustavi, a pogotovo vestibularni, proprioceptivni i taktilni koji su odgovorni za ravnotežu i kretanje”, pojasnila je magistrica fizioterapije Andreja Krajačić.

Kada će dijete propuzati je individualno. Važno je da dijete samo stvori preduvjete za tu fazu razvoja.

“Neki krenu već sa sedam mjeseci, a neki propužu s deset. Prvo kretanje je nalik gmizanju ili vojničkim stilom, naizmjeničnim povlačenjem ruku. Tako dijete osnažuje svoje ruke, trup te vježba prijenos težine. Kada se odigne na dlanove jača svodove, odigne zdjelicu, ljuljuška se i prenosi težinu naprijed-nazad, uvježbava, hvata predmete i trenira sebe da oslobodi jednu ruku te se priprema za sposobnost prilagođavanja izmjenama i na koncu se slobodno počinje kretati. Tek tada se javlja puzanje na dlanovima, koljenima i stopalima”, dodaje Krajačić.

Ono što nikako roditelji ne bi trebali zanemariti je sigurnosni aspekt. Dijete treba kutić u kojem se može igrati, tatami podlogu ili strunjaču.

“Izbjegavajte sitne stvari koje bi dijete moglo staviti u usta, zaštite oštre rubove i utičnice. Kada dijete krene puzati i hodati, dozvolite mu da se kreće i nemojte ga sputavati”, upozorava ova magistrica fizioterapije i dodaje da je djetetu vrlo važna poticajna okolina koja će mu biti izazovna i tako osnažiti njegovu želju za kretanjem.

“Želja za nečim nas vodi tako da djetetu treba igračke postaviti malo dalje, a ne mu omogućiti sve na dohvat ruke. Tada će se dijete početi okretati, rolati, odizati, a na kraju i vertikalizirati. Dozvolite mu da samo istražuje, da osjeti svoje tijelo jer tako prima puno osjetilnih informacija. Kao poticajne igračke mogu se koristiti zvučne, taktilne i vibrirajuće koje se mogu udaljiti i staviti na povišeno ili lopte te kutije s umetaljkama za ubacivanje.”

Ako sumnjate da nešto nije u redu, uvijek se za savjet možete obratiti pedijatru koji će ocijeniti treba li dijete poslati u terapiju.