EMPATIJA se može definirati kao sposobnost razumijevanja i dijeljenja emocionalnih iskustava drugih ljudi. Omogućuje nam da sa suosjećanjem gledamo na tuđe živote, čak i kada su oni potpuno različiti od našeg. Empatija igra ključnu ulogu u povezivanju s drugima i stvaranju trajnih odnosa, no ponekad pojačana empatija može donijeti i negativne posljedice.

Ako je osoba odrasla u nezdravom okruženju, empatija je često postala njen način preživljavanja, što se može očitovati kroz određene obrasce ponašanja. Prema terapeutima, ovo su znakovi da je osoba postala izrazito empatična nakon odrastanja u kaotičnom domu.

1. Nastojite popravljati druge ljude

Ako osoba osjeća odgovornost za tuđu dobrobit i smatra da je njezina dužnost učiniti druge sretnima, to može biti rezultat odrastanja u nezdravom okruženju. No, istina je da ne možemo biti odgovorni za tuđe osjećaje. Psihologinja dr. Ramani Durvasula tvrdi da odrasli koji su doživjeli traumu često ulažu ogroman trud da ih emocionalno zahtjevni ljudi u njihovim životima zavole, ali taj trud često ostane uzaludan.

"Glavni simptom traume iz djetinjstva jest pokušaj da teška osoba bude dobra prema nama", rekla je za YourTango.

Ipak, preuzimanjem kontrole nad vlastitim emocijama i puštanjem onoga što ne mogu promijeniti, vraćaju svoju unutarnju snagu i sposobnost odlučivanja o tome što zaslužuju u vezi.

2. Često vam je potrebna samoća

Ljudi koji su odrasli u toksičnim obiteljima često trebaju puno vremena za sebe. U gužvama često preuzimaju emocije drugih ljudi što ih emotivno iscrpljuje.

"Osobe odrasle u nezdravom okruženju razvijaju obrazac stavljanja tuđih potreba ispred vlastitih zbog disfunkcije u obitelji iz koje potječu", objašnjava terapeut Charlie Huntington. Ističe da postoje različite vrste empatije – dok kognitivna empatija podrazumijeva razumijevanje tuđih emocija s emocionalnom distancom, afektivna empatija znači preuzimanje tih emocija kao vlastitih.

Upravo zbog toga, ovakvim je ljudima potrebna samoća za emocionalno resetiranje i ponovno uspostavljanje ravnoteže.

3. Zanemarujete vlastite potrebe

Ako svoje praktične i emocionalne potrebe stavljamo u drugi plan kako bismo se brinuli o drugima, to nije samo znak empatije, već i sklonosti ugađanju drugima, što može dovesti do osjećaja iscrpljenosti i nezadovoljstva.

Kako objašnjava socijalna radnica, Terry Gaspard, ovakav obrazac često proizlazi iz disfunkcionalnog obiteljskog okruženja. Ključ za izlazak iz ovog obrasca jest prepoznavanje vlastitih vrijednosti i učenje postavljanja granica. "Vjerujte u sebe i radite na samoprihvaćanju", savjetuje Gaspard.

4. Preuzimate tuđe emocije

Empati često nesvjesno preuzimaju emocije drugih ljudi, što može otežati razlikovanje vlastitih osjećaja od tuđih. Spisateljica i istraživačica, Christel Broederlow, ističe da jačanje samosvijesti i postavljanje granica mogu pomoći u prepoznavanju čije emocije doista osjećamo.

Iako empatija može djelovati kao teret, ona također pruža uvid u dublje aspekte života. Zaštita unutarnjeg mira nužna je za očuvanje emocionalnog zdravlja i brigu o sebi.

Empatija može biti snažan alat za povezivanje i razumijevanje, ali važno je uspostaviti ravnotežu između brige za druge i brige za sebe kako bi se očuvala emocionalna stabilnost.