JESTE li ikada čuli frazu "zajedno smo zbog djece"? Vrlo vjerojatno. Ali istina je da je nesretni i toksični brak za djecu bolniji nego razvod.

Niti jedna opcija nije sretna i pogađa sve, a posebno djecu. Međutim, dugoročno gledano, djeca više pate ako odrastaju uz nesretne roditelje koji se stalno svađaju. Evo zbog čega.

1. Kad odrastu, kopirat će toksični model svojih roditelja

Odrasli često kopiraju ponašanja koja su vidjeli kod kuće kad su bili djeca. Ako djeca neprestano gledaju i slušaju roditelje koji se svađaju, to im postaje normalno i kopirat će to sami u budućnosti. Vjerovat će da je toksični brak normalan i neće moći zamisliti drugačiju, odnosno sretnu vezu.

2. Nikad se na to neće naviknuti

Konflikti u obitelji na djecu utječu i emocionalno i društveno te uzrokuju probleme s povjerenjem, nisko samopoštovanje ili osjećaj bezvrijednosti. Dugoročno, s vremenom će im biti sve teže prevladati osjećaj nesigurnosti, tjeskobe ili krivnje.

3. Postat će osjetljivija na stres

Da bi se djeca naučila nositi sa stresom, trebaju sigurno mjesto, a to je obično dom. No kada u kućnom okruženju vladaju svađa i vikanje, to postaje prijeteće mjesto. Djeca koja odrastaju u takvim domovima podložnija su stresu, a obične situacije gledaju kao prijetnju. To uzrokuje tjeskobu koja može dovesti do noćnih mora, nesanice i depresije.

4. Bit će im teško izgraditi zdravu vezu

Djeca koja su nesretna kasnije u životu imaju poteškoće pri zbližavanju s drugim ljudima. Osim što to može utjecati na njihov ljubavni život, mogu imati problema s vršnjacima na fakultetu ili kolegama na poslu.

5. Pokupit će loše navike

Prva stvar koju rade nesretna djeca jest da pokušavaju sakriti svoje emocije. Kao odgovor na stres, zatvaraju se u sebe, liječe nesreću hranom ili pretjerano igraju videoigrice. S drugom djecom mogu biti agresivna.

6. Bit će im teško pokazati emocije

Djeca koja promatraju puno verbalne agresije, izbjegavanja ili lupanja vratima s vremenom će prestati pokazivati emocije zbog straha da ne učine nešto krivo i tako ne uzrokuju bijes roditelja. Odrast će u tjeskobne osobe koje se teško otvaraju drugima. Kao odrasli, kopirat će ono što su gledali kod kuće i možda ponavljati pogreške roditelja.