MIT O DJEDU Božićnjaku duboko je ukorijenjen u mnogim kulturama, štoviše, toliko duboko da su ga svojevremeno preuzele čak i brojne komunističke zemlje koje inače nisu bile sklone promovirati religioznost ni praznovjerje. U bivšoj Jugoslaviji se tako sekularizirana verzija Djeda Božićnjaka zvala Djed Mraz, baš kao i u Sovjetskom Savezu.

Mit o Djedici često se koristi kao alat za discipliniranje, a u njemu je ključna ideja o velikodušnom starcu koji nagrađuje dobru djecu, a kažnjava zločestu. No, posljednjih godina sve se više tematizira pitanje pomaže li uistinu vjerovanje u Djeda Božićnjaka u poboljšavanju dječjeg ponašanja.

Rituali, a ne vjera

Tri znanstvene studije provedene u Velikoj Britaniji tijekom božićnih razdoblja 2019., 2021. i 2022. godine pokazale su da se djeca uistinu ponašaju nešto bolje u vrijeme Božića, no ne zbog vjerovanja u Djeda Božićnjaka.

Naime, rezultati su otkrili da su pozitivan utjecaj na ponašanje djece zapravo imali blagdanski tradicionalni rituali.

Voditelj istraživanja, dr. Rohan Kapitany, docent znanosti o podacima na Sveučilištu Durham, objasnio je da božićni rituali kod djece potiču osjećaje zajedništva i empatije, što može dovesti do bolje suradnje i ljubaznijeg ponašanja.

"Rituali su ljepilo koje povezuje zajednice kroz vrijednosti i uvjerenja, a to vrijedi za djecu koliko i za odrasle," istaknuo je dr. Kapitany u razgovoru za Telegraph.

Kako je provedeno istraživanje?

Studija je uključila više od 350 obitelji s djecom u dobi od četiri do devet godina.

Roditelji koji su sudjelovali u njoj potrošili su u prosjeku oko 300 funti na poklone za svoju djecu, pri čemu je prosječni prihod kućanstava iznosio između 40.000 i 50.000 funti godišnje.

Svi su dokumentirali obiteljske tradicije, kao i ponašanje svoje djece od kraja studenog do 26. prosinca. Tradicije su obuhvaćale aktivnosti poput kićenja božićnog drvca, pjevanja božićnih pjesama, pripreme tradicionalnih blagdanskih obroka, zajedničkog gledanja božićnih filmova i sudjelovanja u igri "elf on the shelf", u kojoj vilenjaci prate što djeca rade i obavještavaju Djeda Božićnjaka.

Osim toga, roditelji su za potrebe studije zabilježili vjeruju li njihova djeca u Djeda Božićnjaka ili ne.

Rezultati su pokazali da je oko 70% djece vjerovalo u Djeda Božićnjaka, no i da ta vjera nije imala značajan utjecaj na njihovo ponašanje.

Je li vjerovanje u Djeda Božićnjaka dovoljno?

Nasuprot tome, sudjelovanje u božićnim aktivnostima pokazalo se kao ključni čimbenik u poboljšavanju ponašanja. Djeca koja su sudjelovala u obiteljskim tradicijama pokazivala su više empatije, bila su manje sebična i općenito ljubaznija kako se Božić približavao.

Dr. Kapitany kaže da je utjecaj rituala bio tim veći što je ritual bio neobičniji i zahtjevniji.

"Čini se da djeca reagiraju na trud i predanost koje obitelji ulažu u stvaranje blagdanske atmosfere", istaknuo je.

Kapitany smatra da je Djed Božićnjak "poput božanstva, dok su djeca njegovi štovatelji".

Ističe da djeca nisu lakovjerna kao što se može činiti, već su pronicljiva u prepoznavanju uvjerljivih tvrdnji i, poput odraslih, traže simbolična ponašanja i rituale kao dokaz. U slučaju Djeda Božićnjaka šire blagdanske tradicije koje prate Božić pomažu u dokazivanju i jačanju vjerovanja u njegovo postojanje kod djece.

Dr. Kapitany smatra da su rituali, bilo da je riječ o Djedu Božićnjaku za djecu ili o religijskom vjerovanju u boga kod odraslih, temeljni motivator za prihvaćanje stvari koje ne doživljavamo izravno ili ne možemo dokazati.

Zašto su rituali toliko moćni?

Evolucijski psiholozi smatraju da rituali poput inicijacija, proslava, sakramenata i sl. igraju ključnu ulogu u oblikovanju ljudskih vrijednosti i ponašanja jer stvaraju osjećaj pripadnosti i zajedništva. Djeca kroz zajedničke aktivnosti u tim ritualima uče o važnosti dijeljenja, suradnje i zahvalnosti.

Kapitany ističe da su djeca sklona oponašati ponašanje svojih roditelja i učitelja.

"Ako roditelji pokazuju važnost ljubaznosti i suradnje kroz rituale, djeca to internaliziraju kao dio svojih vrijednosti", tumači.

Psihologinja Maja Bonačić, praktičarka terapije igrom i voditeljica Centra Coralina, kaže da su rituali evolucijski važna, predvidiva društvena ponašanja koja ljudima daju osjećaj kontrole, smanjuju razinu anksioznosti i povećavaju osjećaj pripadnosti grupi.

"U božićno vrijeme to je pripadnost obitelji, ali i zajednici koja provodi iste rituale", dodaje.

Praktične preporuke za roditelje

Na temelju ovih istraživanja znanstvenici preporučuju roditeljima da se više usmjere na zajedničke aktivnosti, a manje na kazne ili nagrade povezane s Djedom Božićnjakom.

Kapitany kaže da "čarolija Božića leži u djelima, a ne u vjerovanju u izmišljeno biće".

"Najveći darovi koje možete dati svojoj djeci su osjećaji pripadnosti i ljubavi koji dolaze kroz zajedničke trenutke", poručio je.

Bonačić kaže da je slično i s vjerovanjem u Krampusa koji nosi šibu i kažnjava loše ponašanje.

"Cijeli taj koncept vanjske nagrade loš je općenito za odgoj djece jer onda dijete radi nešto za nagradu ili ne radi nešto zbog straha od kazne, a ne zato što zaista internalizirano vjeruje da je to ponašanje ispravno ili krivo. To pak znači da će njegovo ponašanje ovisiti o tome hoće li biti otkriveno, a ne o internaliziranom osjećaju moralnih vrijednosti", tumači Bonačić.

"Mit o Djedu Božićnjaku je neetičan"

Neka novija istraživanja dovela su u pitanje etičku ispravnost podržavanja mita o Djedu Božićnjaku.

Dr. Joseph Millum sa Sveučilišta St. Andrews u Velikoj Britaniji smatra da su roditelji koji inzistiraju na tome da je Djed Božićnjak stvarna osoba krivi za "roditeljstvo laganjem".

Za Conversation je napisao: "Vjerujem da je neetično reći svom djetetu da Djed Božićnjak stvarno postoji. To je manipulativno, narušava njihovo povjerenje i može izazvati zabrinutost i uznemirenost."

U jednoj studiji, objavljenoj u siječnju, znanstvenici su intervjuirali 48 djece u dobi od šest do 15 godina koja više nisu vjerovala u Djeda Božićnjaka. Gotovo polovica djece prijavila je da je doživjela negativne emocije poput tuge ili ljutnje zbog otkrića da je priča o njemu bila obmana.

Bonačić kaže da roditeljima uvijek preporučuje da izbjegavaju laganje u odgoju u bilo kojem kontekstu.

"Da, ponekad treba prilagoditi istinu i informacije uzrastu, ali laganje treba izbjegavati. Najvažniji razlog je to što su roditelji djeci poput božanstava i apsolutan su izvor predvidivosti i sigurnosti. Evolucijski imaju informaciju da su roditelji izvor preživljavanja. A ako glavni izvor sigurnosti i preživljavanja nije pouzdan ili ne daje točne informacije o svijetu, onda svijet za dijete postaje nesigurno i nepredvidivo mjesto. Slično se i odrasli osjećaju kada shvate da im npr. vođe društvenog poretka lažu. To dovodi do anksioznosti, osjećaja nesigurnosti i nepovjerenja", poručuje naša psihologinja.