Foto: Josipa Uzelac, Shutterstock, Ilustracija Index

RAZMIŠLJAJUĆI što napisati o začinima prvo sam pomislio što bi bilo da moram kuhati bez njih...uh!  Zapravo teško mi je to zamisliti čak i na kratko jer to je zapravo nemoguće. Sve je, naravno, počelo već od najranijih dana ljudske povijesti. Zbog njih su vođeni ratovi, države su stvarale bogatstva trgujući njima a sve zbog neprocjenjivih mirisa, okusa i boja čija se težine mjere u gramima. 

Ono najuzbudljivije je što korištenjem različitih začina možemo od istih namirnica napraviti potpuno različita jela drugih boja i okusa, ali neka pravila se ipak moraju slijediti.

•  Začine prvenstveno dodajemo da bi poboljšali prirodan okus hrane, nikako da bi ga prikrili ili sakrili izvorni okus namirnice. Kombinirajmo začine na način da ga dovedemo u ravnotežu s čitavim jelom, otprilike kao što biramo vina uz hranu. Previše različitih začina u jednom jelu također treba izbjegavati.

•  Začine poput timijana, bazilika ili origana trgamo rukama i stavljamo u hranu neposredno prije serviranja jer na taj način dobivamo puno intenzivnije okuse.

•   Pri uzimanju začina uvijek koristimo suhu žlicu i to radimo dalje od lonca da spriječimo ulazak pare u posudu. Time čuvamo esenciju začina i produžavamo vrijeme trajanja.

•  Ako začine stavljamo na početku kuhanja, jelo će biti prožeto okusima a stavljanjem na kraju dobit ćemo izraženiji okus željenog začina.

•  Začini poput lovorovog lista idealni su za jela koja se duže kuhaju a veći listovi tada ravnomjerno otpuštaju okuse i mirise tijekom cijelog perioda kuhanja.

•  U jela koja se ne kuhaju, poput raznih salata i umaka, začine možemo staviti i više sati unaprijed da bi se okusi polako proželi.

Koliko začina staviti?

• Pa zapravo tu i nema pravila osim onog da nije dobro u ničemu pretjerivati ali konačno odluka je ipak vaša. To pogotovo vrijedi s ljutim začinima koji su toliko specifični da je nekima isto jelo tek blago začinjeno a drugima je posve nejestivo. Odluka je vaša.

Za kraj...

I na kraju, par začina koji možda nisu toliko prisutni kod nas ali bi ih svakako preporučio jer osim začinskih često posjeduju i ljekovita svojstva.

• Đumbir svježi ili mrvljeni potiče tek, pospješuje probavu. Odličan s piletinom i povrćem. Žuti pigment kurkumin jedan je od sastojaka đumbira, a upravo on štiti od raka debelog crijeva. Đumbir blagotvorno utječe na dišni sustav, snižava razinu kolesterola i poboljšava pamćenje.

• Kardamom odličan u kavi, kolačima i voćnim salatama. Osim afrodizijačkih svojstava pomaže još i kod razbijanju žučnih kamenaca i infekcija usne šupljine.

• Curry je začin indijskog podrijetla izvrsno se slaže s piletinom i raznim povrtnim jelima. Smanjuje rizik od srčanih bolesti i Alzheimera. Osim toga poboljšava probavu i liječi prehladu.

• Cimet je također jedna od namirnica koja euforično djeluje na naš organizam a učinak je afrodizijački. Rezultati istraživanja pokazali su da cimet pomaže oboljelima od dijabetesa. Cimet pomiješan s nekoliko žličica meda djeluje protiv različitih upala, a u stara vremena ista smjesa koristila se protiv zubobolje.

• Origano blagotvorno utječe na dišne organe. Čaj od ovog začina jedan je od najučinkovitijih lijekova za prehladu, bronhitis, astmu.  Istraživanje američkih znanstvenika pokazalo je da origano ima blagotvoran utjecaj na kardiovaskularni sistem. Osim toga ima blagotvoran učinak na kožu, a sprečava i mnoge probavne smetnje.

•  Šafran osim prekrasne boje i okusa sadrži picrocrocinza za koji se smatra da uzrokuje erotske senzacije.