Intervju s Tatjanom Divjak: "Ne kaže se uzalud kako sreća prati hrabre!"
Foto: Tomislav Smoljanović, tatjanadivjak.hr
KAO najpoznatiji hrvatski Life&Business Coach, Tatjana Divjak klijentima svakodnevno pruža usluge razvoja na profesionalnom i osobnom planu. Autorica je četiri knjige sa područja osobnog rasta i razvoja, a redovito piše kolumne u časopisima, kojima pomaže čitateljima koji žele unaprijediti kvalitetu svog života. Njezine knjige "Kako upravljati karijerom", "Kako ojačati samopouzdanje u 7 dana", "Male ideje za sretniji život" i "Život nakon prekida veze", osvojile su hrvatsko čitateljstvo, a možete ih pronaći u hrvatskim knjižarama. Osim coachingom, bavi se i odnosima sa javnošću te kao poslovni savjetnik na području strateških odnosa s javnošću (PR) drži seminare i savjetuje tvrtke.
Nedavno je napisala izvrstan predgovor za novu knjigu Louise L. Hay "Moć žene", koju smatra jednom od svojih najvećih uzora.
Knjiga "Moć žene" stigla je na hrvatsko tržište. Što za vas znači pojam "moć žene", odnosno "ženska moć"? Mislite li da su žene danas snažnije no ikad?
Louise L. Hay, autorica ove predivne knjige - vodiča o uspješnome životu za svaku ženu, kako stoji u podnaslovu, je žena koja razumije da je čovječanstvo još jako daleko od ravnopravnosti spolova, a patrijarhat još uvijek moćan sustav te je iznimno važno i dalje davati potporu ženama kako bi se istinski promijenili ustaljeni koncepti i obrasci koji su, očito, nedjelotvorni, ali još uvijek prisutni. Nužno je osigurati i onima koji imaju vlastitu viziju svog života, kako god ga zamišljali, da ga žive bez osjećaja da su manje vrijedni. Iz toga proizlazi osobna snaga - ali i moć, pa i moć žene.
U posljednjih stotinjak godina (sjetimo se da su žene po prvi puta dobile pravo glasa prije tek nešto više od 100 godina, 1893. na Novom Zelandu!) žene su stekle mnoga prava, no daleko su od toga da su - moćne. Ono što je u ovoj knjizi posebno, jest upravo podsjećanje da je naše (žensko) pravo da za sebe ostvarimo ono što same osjećamo kao svoj izbor, a ne da se stalno trudimo ispuniti očekivanja koje nam nameće obitelj i društvo pa se zbog toga osjećamo kao "polu-proizvod" - nepotpune ako nemamo partnera, ili djecu, ili nešto što bi ispunilo očekivanja u skladu sa stereotipnim ulogama koje žene imaju u patrijarhalnom društvu.
Često napominjete Louise Hay kao jedan od svojih uzora. Koristite li njezine vježbe u radu sa svojim klijentima?
Louise mi je pokazala put samorazvoja, podučila me kako je potrebno zaviriti u sebe - "kopati" po sebi i svojim obrascima, ali i mislima, te istražiti što je to u što vjerujemo. Sa svojim klijentima radim na sustavu njihova vjerovanja, a afirmacije su neizostavni dio tog rada, pa iako koristim i novije tehnike za promjenu ograničavajućih uvjerenja, uvijek krećemo od afirmacija. Legendarna tehnika koja potiče od Louise je vježbanje ljubavi prema sebi uz pomoć ogledala, pa i taj alat koristim u svom radu s klijentima, a za uspjeh kojeg moji klijenti postižu dijelom je, da tako kažem, zaslužna i ona. Kada sam joj to rekla prilikom našeg susreta u Londonu 2008., kazala mi je da je zahvalna svakome tko tu njenu ideju živi, jer tako i njoj daje priliku da se neprestano osnažuje (po onoj biblijskoj kako siješ tako ćeš i požnjeti ili što daješ - to ti se i vraća). Vrlo je pristupačna, vedra i aktivna i u svojim devedesetima.
Tko je zapravo life coach?
Life coach je osoba koja je osposobljena da u strukturiranom razgovoru klijente potiče na razumijevanje njihove vlastite situacije, ali im i daje podršku, pomažući im tako da ostvare svoj(e) cilj(eve). Coach je pri tome odgovoran za proces: od vođenja klijenata kroz otkrivanje i razumijevanje njihovih želja i motivacija, preko pomoći da otkriju način na koji mogu ostvariti te svoje želje i održavanje vjere da je te želje moguće ostvariti, do usmjeravanja klijenta k napretku kojim će u potpunosti realizirati svoj puni potencijal, ne uspoređujući se sa drugima niti ispunjavajući tuđa očekivanja. Klijent je ipak odgovoran za rezultat - jer niti trener nogometne momčadi ne zabija golove.
Kako izgleda vaš rad s klijentima?
S klijentima razgovaram jednom tjedno po 45 minuta, najčešće putem Skypea, a optimalan period rada je dva do tri mjeseca odnosno 8 do 12 termina. Između dva termina klijent, ispunjavajući određene zadatke, biva fokusiran na svoje ciljeve ili pak na situaciju koju je potrebno osvijestiti da bi je promijenili. Kao coach imam obavezu slušati pozorno svog klijenta i postavljati prava pitanja u pravo vrijeme. Coaching je metoda koja klijentima pomaže da odgovori dođu upravo iz njih samih. Svojim pitanjima, coach stimulira klijente da rješenja klijenti sami osvijestite, a onda ih potiče da aktivnim pristupom mijenjaju percepciju svijeta koji ih okružuje, ali i svoje obrasce - misli, riječi, postupke, te ono na što se fokusiraju, kako bi počeli dobivati drukčije rezultate.
Po završetku tog procesa klijent u pravilu ostvaruje ili je osnažen da radi na ostvarenju svog cilja - samostalno. Mnogi klijenti mi javljaju o svojim uspjesima, a neki dolaze ponovno, nakon nekog vremena, sa novim idejama, jer žele ostvariti ravnotežu na različitim područjima svog života.
Dolaze li Vam po pomoć češće muškarci ili žene?
Podjednako coaching traže i muškarci i žene, a često radim i s mlađim adolescentima. Nerijetko me kontaktiraju njihovi roditelji koji ne uspjevaju uspostaviti komunikaciju sa svojom djecom, a često se iznenade brzinom kojom se njihovi "klinci" otvore i mijenjaju u radu sa mnom. To nije ništa čudno - emocije i očekivanja često sprječavaju roditelje da čuju svoju djecu, pa je rad sa osobom koja ih stvarno sluša - za njih iznimno važan.
Radim i sa parovima, što je osobito zahtjevno, jer svatko od njih isprva misli da će me "dobiti na svoju stranu", a ja za klijenta zapravo imam njihov odnos - njihov zajednički cilj.
Pomažete ljudima da ostvare svoje želje i ciljeve. Smatrate li da svatko može napraviti život kakav želi bez obzira na okolnosti, ili je ipak potrebno imati sreće?
Neki ljudi uspješno i sami rješavaju osobne dileme, teškoće, situacije i pitanja, a neki pak zaziru od bliskosti, a tada se i ne žele otvarati drugima, no svakome je pomoć drugog ljudskog bića dragocjena. Na žalost, mnogima nije dostupna ili je se boje zatražiti. Čak i oni koji misle da im "tuđa"pomoć ne treba, imaju nekoga kome se "otvore".
Coach je optimalno rješenje jer je osposobljen (u slučaju da je stručan) da bez predrasuda i hladne glave pristupa situaciji, zamjećuje ono što je klijentu, opterećenom emocijama, teže uočiti. Coach pomaže klijentu da se fokusira, ali i obaveže na poduzimanje aktivnosti potrebnih za promjenu (stanja). Ta vrsta odvažnosti da preuzmemo potrebne korake za ostvarenje svog cilja često je presudna za naš uspjeh, pa i sreću. Ne kaže se uzalud kako sreća prati hrabre!
Što biste preporučili osobi koja se osjeća izgubljeno, bilo zbog gubitka posla, voljene osobe ili neke druge situacije, i ne zna kako "sabrati se" i nastaviti svoj život. Koji je korak broj jedan?
Prije svega bih preporučila svakom tko nije u stanju sam naći rješenje, odgovor ili se "sabrati" - da potraži pomoć! Ako ipak želi sam naći izlaz, neka pokuša iz te situacije izvući maksimum postavivši sebi neka važna pitanje: "Ponavlja li mi se ova situacija u životu, je li u pitanju moj obrazac?" Nakon toga slijedi pitanje: "Što iz ove situacije mogu naučiti?" - i tada kriza ima smisla, jer predstavlja priliku za našu promjenu.
Na općenito pitanje i nije moguće dati konkretan odgovor koji će dati "pravo" rješenje primjenjivo za svakoga, niti je to moj zadatak kao osobe koju se traži za savjet ili preporuku "što ili kako sada!?!". Velika je razlika davati savjet i raditi s klijentima na njihovom konkretnom problemu ili situaciji, jer u radu sa klijentima odgovore imaju klijenti, a ja im samo kao facilitator pomažem da ih iskristaliziraju i ohrabre se na promjenu.
Kao kolumnistici koja nerijetko odgovara i na pitanja čitatelja - moj je zadatak da ih određenim izazovnim idejama potičem na razmišljanje, a na njima je da razmisle i sami; fokusiraju se, naprave određene promjene u vlastitom ponašanju, ali i stavovima i odgovorno pristupe promjenama koje su nužne.
Mnoge se žene potpuno predaju partnerima i zapostavljaju svoj privatni život te se osjećaju nepotpuno i izgubljeno nakon prekida veze. Što biste preporučili ženama koje se nalaze u takvim situacijama?
Upravo je u tome ključ gubitka vlastite moći - prava na svoje ja, na svoj izbor, no uz pravo ide i odgovornost za sebe, a to je kod mnogih žena i danas nešto od čega zaziru, jer su odgojene da budu žrtve, da su bespomoćne. Moć žene je za mene hrabrost da odaberemo svoju istinu i da ju živimo, pa makar bile odbačene i neshvaćene.
Na žalost, takav ženin odabir je nerijetko i pretežak teret za muškarca, jer ponekad tu poruku shvati kao "odgovoran sam za sreću svoje partnerice", a ako se niti sam ne osjeća moćan, bježi od odnosa u posao, piće, društvo ili u zagrljaj drugoj.
Ženama kojima se to dogodilo poručujem da nauče iz svog emocionalnog iskustva i ne odriču se niti prava, ali niti obaveza za uspjehom novog odnosa. Održavati i dio vlastitog "života" u odnosu može samo doprinijeti uspjehu odnosa. I sama sam tu bolnu lekciju prošla i radujem se životnim izazovima u kojima ću moći provjeriti jesam li sada i mudrija, a ne samo starija.
Kako se izliječiti od trauma iz djetinjstva i izgraditi sebe kao potpunu i sretnu osobu?
Nema recepta za sreću! Svatko će od nas naći svoju "formulu", no mnogi neće uspjeti i stoga jer nemaju snage, volje ili spremnosti suočiti se sa izazovima koje život pred njih stavlja, ako nisu spremni preuzeti odgovornost. Da bismo preuzeli odgovornost moramo prije svega odrasti, prestati okrivljavati roditelje i shvatiti da sami kao odrasle osobe imamo priliku na promjenu. Ne opraštanje (roditeljima) nas često sprječava u tome.
Često se spominje da naše samopouzdanje i pogled na svijet dolaze isključivo od odgoja. U čemu roditelji danas najviše griješe?
Nije riječ samo o odgoju i o "greškama" roditelja. Nedostatak samopouzdanja ili poremećaji vezani uz samopouzdanje su, ponekad, rezultat silnih izazova i promjena kojima smo izloženi, a kojima se mnogi nisu prilagodili ili im pružaju otpore ne nalazeći učinkovita rješenja. Često tada strada naša slika o sebi, naše samopouzdanje, a za zdrav odnos prema životu i svijetu oko sebe nužno je ostvariti ravnotežu temeljenu na vjeri u samoga sebe, što danas uopće nije jednostavno!
Koji je vaš najvažniji savjet koji možete preporučiti čitateljicama "Index Rougea"?
Kada bih ženama trebala dati samo jedan savjet, ponovila bih riječi Louise Hay iz knjige "Moć žene": dajte podršku jedna drugoj, jer snaga grupe može biti ključni element za promjenu kojoj težimo. Živimo u patrijarhalnom društvu, koje je doživjelo mnoge promjene, ali one ključne ponekad održavamo i mi same predajući olako svoju moć jer se ne osjećamo podržane, a bojimo se da ćemo biti odbačene. Taj je strah jedan od najmoćnijih od kojeg nam valja odustati!
Više o Tatjani Divjak saznajte na stranici http://tatjanadivjak.hr
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati