Sve dok Zdravko Mamić ovo ljeto za pet milijuna eura iz okrilja braće Žužul s Parka Mladeži u Maksimir nije doveo Marka Roga, apsolutni rekorder po visini transfera u gabaritima Hrvatske nogometne lige bio je Marcelo Brozović. 

 

 

Brozović je kao tinejdžer odličnim igrama u Hrvatskom dragovoljcu privukao pozornost Mamića, ali Lokomotiva ga je u ljeto 2011. kupila za više od 2 milijuna kuna. Samo pet mjeseci kasnije Dinamo je svojoj filijali za istog igrača platio čak devet puta veći iznos.

 

U ljeto 2012., posljednjeg dana prijelaznog roka, Brozovića je Lokomotiva prodala Dinamu za 6,2 milijuna kuna, ali prodaja istog igrača evidentirana je i u financijskom izvješću Lokomotive za prethodnu godinu, gdje se navodi kako je Dinamo 28. prosinca 2011., platio Brozovića 11 milijuna kuna. Službeno, Lokomotiva ga je prodala jednom, za 14 milijuna + PDV. 

 

U Dinamo ga je doveo Ante Čačić, koji ga je ranije vodio u Lokomotivi, a danas u reprezentaciji. Brozović je u to vrijeme još bio mladi reprezentativac, koji je krajem 2012. kao Dinamov igrač, na Facebooku napisao "Jebem ti repku". Tada je igrao za U21 selekciju pod Ivom Šuškom, ali samo 2 mjeseca kasnije Šušak je bio bivši, a Niko Kovač od Brozovića napravio nezamjenjivog prvotimca i kapetana. 

 

 

Godinu dana kasnije Kovač je naslijedio Igora Štimca, a za sobom je u A selekciju povukao Brozovića i odveo ga na Svjetsko prvenstvo u Brazil, gdje mu je odmah dao mjesto u prvih 11. Bila je to iznenađujuća odluka, gotovo pa šokantna, jer malo tko je očekivao da će Kovač možda i najodgovorniju poziciju u momčadi – onu zadnjeg veznog – povjeriti neiskusnom nogometašu kojeg većina navijača u tom trenutku ne bi mogla ni prepoznati da ga vidi na ulici. I dok se nogometna javnost iščuđavala Kovačom odlukom, Mamići su trljali ruke. Svakom odigranom minutom u reprezentativnom dresu Brozoviću je cijena rasla, a nogometaš Dinama Kovačevu je priliku dobro iskoristio te se solidnim partijama nametnuo kao neizostavni član udarnog tima.

 

 

U siječnju 2015., u posljednjim trenucima zimskog prelaznog roka Dinamo hvata posljednji vlak i Brozovića iznajmljuje za milijunski iznos Brozovića milanskom Interu uz pravo otkupa. Bivši prvak Europe klauzulu u ugovoru aktivira i u maksimirsku blagajnu sjelo je oko devet milijuna eura.

Večer prije potpisa ugovora s Interom na San Siru se Brozović pojavio uz Marija Mamića, što je u javnosti shvaćeno kao još jedan "obiteljski" posao najmoćnije nogometne "familije". 

 

 

Međutim, i Brozović i Mamić junior odmah su po objavljivanju sporne fotografije negirali da je riječ bila o poslovnom sastanku, rekavši kako su povezani isključivo prijateljskim relacijama.

 

U razgovoru za Index isto nam je potvrdio i Brozovićev agent Miroslav Bičanić. Bivši nogometaš Osijeka, Zagreba, Herthe i Duisburga te igrač koji je i dva puta nastupio za reprezentaciju Hrvatske danas je nogometni menadžer koji je zastupao Brozovića u pregovorima između Dinama i Intera. Bičanić je u ekskluzivnom intervjuu objasnio kako je došlo do kontroverzne fotografije sa San Sira, rekao nam je što misli o posljednjim uhićenjima vodećih ljudi hrvatskog nogometa, dao je svoj stav o odnosu između Dinama i Lokomotive, a potrudio se objasniti i neke ''cake'' iz svijeta nogometnih menadžera i nogometnih transfera.

 

 

 

''Ako se u postupku dokaže da su osumnjičeni krivi za ono što ih se tereti, onda moraju za to i odgovarati. Drago mi je da se počelo čistiti u našem nogometu i mislim da je cijela ova priča i nama agentima jako dobra škola i pouka da vidimo što i kako ne smijemo raditi. Posao s Marcelom Brozovićem bio mi je prvi pravi posao i nastojao sam biti izuzetno pažljiv kako mi se ne bi dogodila nikakva greška, koju bi netko poslije mogao protumačiti kao pokušaj prevare ili malverzacije. Bilo mi je jako stalo da uđem u ovaj biznis, da pokrenem posao i zaista sam vodio računa o svakom, pa i o najmanjem detalju.

 

U slučaju prelaska Brozovića iz Dinama u Inter reći ću da je Zdravko bio izuzetno korektan. Nije bilo nikakvih čudnih i mutnih klauzula, aneksa, što već,  borio se samo za što veću odštetu Dinamu, i to je u redu.

 

Važno mi je bilo da ne postoje nikakvi privatni ugovori između njega i Marcela i taj je transfer odrađen vrlo profesionalno. Zdravkova korektnost u tom slučaju mi je imponirala. Sad, je li on bio takav zato što me je respektirao ili zbog nečega drugog ne znam, ali slučaj se završio na zadovoljstvo sve tri strane i bez ikakvih repova, a to je najvažnije. Inter je dobio odličnog igrača, ja sam honoriran jer sam dobro zastupao igrača, a Dinamo je dobio odštetu kakvu je tražio.''

 

 

''Bit ću iskren i priznat ću da sam se šokirao kad sam čuo koliko je Dinamo platio Marcela Lokomotivi. Međutim, morate znati da sam ja preuzeo Brozovića kad je on već bio igrač Dinama, tako da nisam imao pojma što se događalo prije. Ali, zašto bih ja to uopće i trebao znati, pa čak i da sam mu i bio menadžer u tom trenutku? Dat ću vam primjer Marka Pjace kojeg zastupa Marko Naletilić. Sad karikiram, ukoliko Marko Naletilić ishodi dobre uvjete za svog klijenta, koji prijeđe na primjer u AC Milan, Naletilić u principu i ne treba znati koliko je Milan platio Dinamu ako se klubovi usuglase.

 

Jedino kad bi agent bio involviran u visinu odštete, onda bi to bila druga priča. Međutim, za razliku od Hajduka, Dinamo ne daje igraču postotak od odštete i kako bi onda u tom hipotetskom slučaju gospodin Naletilić mogao znati kolika je odšteta ako se samo bavi svojim klijentom? Agenti ne moraju znati svaki detalj transfera, odnosno svaki detalj dogovora između dva kluba. Jednostavno, to nije naš posao.''

 

 

''Slažem se, ali mislim da je u tom slučaju puno važnije pitanje kako i po kojem principu Lokomotiva uopće onda i igra u istom rangu natjecanja s Dinamom. To je pravo pitanje za DORH i Ministarstvo uprave, koji jedini mogu dokazati manipulacije između dva sestrinska kluba, naravno, ako ih ima. Ne znam, čak i ako postoje pravni okviri koji takav odnos i poslove unutar takvog odnosa čine legalnim, mislim da je upitna moralna i etička valjanost svega toga.''

 

 

''Sve ovisi o tome koliko ima manevarskog zakonskog prostora i koliko netko vidi svoju šansu da zaobiđe zakon. Sve ovisi o tome kakav je netko čovjek i hoće li zloupotrijebiti priliku koja mu se možda pruža. Imate ljudi koji će takvu priliku jedva dočekati, dok s druge strane imate i onih koji imaju neki moralni kodeks i neće prijeći granicu. U svakom poslu je tako pa i u vašem, zar ne? Od iste materije, ako želite možete napraviti pozitivno ili negativno intoniran intervju. Sve ovisi o vašoj dobroj volji i o tome kakva ste osoba.''

 

 

''Poslujem preko hrvatske tvrtke, plaćam porez na dobit, PDV, a što se tiče njegovog načina poslovanja ne bih vam mogao puno reći jer se ne bavim stranim tvrtkama ni nikakvim offshore kompanijama. Imam prijavljenu firmu u Hrvatskoj, klasični d.o.o. preko koje svojim klijentima naplaćujem proviziju, na koju onda plaćam porez i sve one tražbine koje idu prema zakonu. To je moj način poslovanja. Mislim da se tako treba raditi, da je to jedino ispravno i pravično, no eto, sad vidimo da neki posluju i drugačije. ''

 

 

'' Sigurno je da oni TOP menadžeri, agenti čiji su igrači ''crème de la crème'' svjetskog nogometa žive u izuzetnom luksuzu. Međutim, ja sam tek na početku. Prvi veći posao mi je bio ovaj s Brozovićem i vjerujem da polako gradim svoj status.Kad sam shvatio da se želim baviti tim poslom bilo mi je jasno da u ''prvi razred'' mogu upasti jedino ako imam reprezentativce. Inače, svi ostali igrači koje zastupam su još klinci, igrači od 15, 16, 17 godina. Takve se mora čekati i nadati se da će se jednog dana otvoriti neka prilika. Njihovo vrijeme tek će doći, a iskustvo s Brozovićem pripremilo me na taj trenutak.''

 

 

''Naravno, odmah nakon što su Zdravko i Mario privedeni. Upoznat je sa svime i mogu vam reći da ja i on cijeli ovaj cirkus promatramo isključivo kao neutralna treća strana koju ishod ovog slučaja može zanimati eventualno samo usputno. Ponavljam, igrač ne mora znati detalje ugovora koji su sklopili dva kluba.''

 

 

 

''Priznat ću vam da me je objavljivanje te fotografije u medijima zasmetalo jer Mario nije niti u jednom segmentu bio involviran u transfer Brozovića u Inter. Inter je imao svog predstavnika, a ja sam predstavljao igrača. Klubovi su se sve dogovorili i posao je sklopljen. 

 

Afera, tako da je nazovem dogodila se sasvim slučajno. U Milano smo došli u nedjelju, a sutradan je Marcelo trebao obaviti liječnički pregled pa potpis ugovora.Tu su večer igrali Inter i mislim Torino i uprava Intera pozvala nas je kao goste na utakmicu. U isto vrijeme Mario Mamić je u Milanu bio u posjeti Mateu Kovačiću i također je sa svojim društvom došao na utakmicu. Dobili smo raspored sjedenja i naša mjesta bila su dva tri reda od predsjednika kluba, a sasvim slučajno odmah iznad njega sjedio je Mario sa svojim talijanskim prijateljima. Predsjednik Intera je poželio da Marcelo sjedne blizu njega. Na to se Marijev prijatelj pomaknuo i ustupio je svoje mjesto Marcelu.

 

Naravno, odmah se proširila priča da je Marcelo Mamićev igrač. Priznajem, moj je propust bio što sam to dozvolio, što nisam odmah zabranio Marcelu da sjedne uz Marija. Trebao sam pretpostaviti da će netko ići zbrajati dva i dva i stvarati skandale tamo gdje ih nema. Međutim, što sam trebao napraviti? Odbiti želju predsjednika Intera samo dan uoči potpisa?''

 

 

''Jako malo, ili ništa čak. Detalji ostaju između klubova, a na igraču je da se brine samo hoće li se dobro uklopiti u klub u koji dolazi.''

 

 

''Došlo je do nekih poboljšanja, no strateški se nije puno toga promijenilo. Klubovi i dalje nastoje mladog igrača što duže zadržati u Hrvatskoj, dok ne stasa. I dok mu se ne podigne cijena. Žele s njim potpisati što duži ugovor, a onda ga, kad ostane još godina dana do isteka, nastoje što povoljnije plasirati u inozemstvo. Najbolji primjer vam je Marko Pjaca. Ono što se promijenilo, to su puno jače kontrole i veće poštivanje europskih zakona. Mislim da je ovaj slučaj s privođenjem Mamića i ekipe najbolji dokaz tome da se europski zakoni više neće tek tako moći izigravati.''

 

 

''UEFA, FIFA ili HNS ne mogu kontrolirati financijske transakcije među klubovima. To je posao Porezne uprave i ostalih financijskih institucija države. UEFA ne može obraditi toliko transfera u jednom ili dva prelazna roka, osim što može usporediti financijske izvještaje klubova i svoje izvještaje glede istih transfera. Tada dolazimo do onog famoznog financijskog fair playa. Uglavnom, država i njene institucije su te koji najviše mogu pomoći da se izbije kriminal iz nogometa.''