NAKON Krešimira Ćosića (1996.), Dražena Petrovića (2002.) i Mirka Novosela (2002.), kao četvrti Hrvat i tek osmi europski košarkaš noćas je član Košarkaške Kuće slavnih u američkom Springfieldu postao Dino Rađa.

> Noć za vječnost: Dino Rađa novi je stanar košarkaškog Hall of Famea

 "Dino, heroj ulice" Naš novinar napisao je tekst o Rađi za Hall of Fame

> Rađa: Neće me biti sram zaplakati. Moje utakmice mnogima su obilježile mladost

> Rađa nam je otkrio tko ga uvodi u Kuću slavnih: "Skoro sam pristao na Shaqa"

> DINO RAĐA UŠAO U KUĆU SLAVNIH! Donosimo ekskluzivni intervju: "Slomilo me, plakao sam... Ovo je nagrada Splitu i cijeloj Hrvatskoj"

Rađa je u Kuću slavnih ušao kao dio generacije 2018., a s njim novi stanari postali su Ray Allen, Jason Kid, Maurice Cheeks, Steve Nash, Grant Hill, Charles "Lefty" Driesell, Tina Thompson, Charlie Scott, Ora Mae Washington, Rod Thorn, Rick Welts i Katie Smith. A u Hall of Fame uvela ga je još jedna legenda Celticsa, vjerojatno najbolji bijeli igrač svih vremena, veliki Larry Bird.

Rađa je kao osmi u generaciji došao na red, a njegov govor bio je posebno emotivan. Baš kao što je u nedavnom intervjuu za Index i najavio Rađu su, dok je čitao govor, emocije savladale i više je puta zaplakao.

Ekskluzivno donosimo cijeli govor Dina Rađe u Košarkaškoj Kući slavnih.

''Larry, hvala ti za ovo što si napravio za mene. Članom Celticsa osjećam se od prvog dana kad sam došao u klub. Jednom Kelt, uvijek Kelt. Kad su mi Kim i Zoran rekli da ću biti primljen u Kuću slavnih, nisam prestajao plakati punih deset dana. Najgore je bilo to što punih tjedan dana nisam smio nikome kazati zbog čega su mi svaki dan oči pune suze. Kako se osjećam? Ne postoje riječi kojima bih uspio čak i približno dočarati kako se osjećam. Ipak, najšokantnije za mene bila je činjenica da nisam imao pojma da sam nominiran. Detalje sam doznao tek kasnije. Skupina košarkaških zaljubljenika s kojima sam igrao iz gušta nakon što sam završio profesionalnu karijeru me nominirala. Stoga, hvala od srca ekipi iz Adriatica.

''Bila mi je čast dijeliti svlačionicu s tim divnim igračima''

Ovo što se meni večeras događa, to nije samo moje osobno postignuće. Imao sam sreću da sam rođen u isto vrijeme kad se rodila cijela generacija fantastičnih igrača koje su trenirali brojni fantastični treneri. Slavko Trninić, Krešo Ćosić, Božo Maljković, Duda Ivković, Svetislav Pešić i kondicijski trener Mirko Krolo najviše su utjecali na moju karijeru. U karijeri sam igrao za nekoliko nevjerojatnih ekipa. Juniorska reprezentacija iz Bormija 1987., Jugoplastika, reprezentacija bivše Jugoslavije i reprezentacija Hrvatske. Ti momci s kojima sam igrao u navedenim momčadima su fantastični i bila mi je čast dijeliti svlačionicu s njima.

''Moja košarkaška srodna duša je Toni Kukoč''

Samo jedan košarkaš uz mene bio je dio svih ovih ekipa. Njegovo ime je Toni Kukoč i njega smatram svojom košarkaškom srodnom dušom. Toliko se dobro poznajemo da bismo i sada mogli skupa igrati zatvorenih očiju. Još jedan velikan za koga smatram da sam imao privilegiju igrati s njim je Dražen Petrović. Od njega sam naučio puno, ne samo o košarci nego i o životu.

Stojko Vranković, Perasović, Komazec, Saša Đorđević, Divac, Zdovc, Paspalj, svi oni bili su prekrasni suigrači i bili su članovi generacije koja je deset godina pripadala samom vrhu europske i svjetske košarke. Želim im zahvaliti jer zbog njih sam bio bolji igrač. Bez njih ne bi bilo ni mene. Hvala Celticsima, PAO-u, Olympiakosu, Rimu, Zadru, hvala svim doktorima, fizioterapeutima, čistačicama, svima koji su bili uključeni u život košarkaških momčadi za koje sam u karijeri igrao.

Dr. Tranfić, dr. Dmitrović, dr. Velimirović, dr. Martinac, dr. Scheller, Joža Blazič, Mosor, Grant, Wayne, Jeff, Carolyn, Cvita, Stana, Eva… Svi oni bili su članovi moje obitelji.

''Viki, zbog tebe sam bolji čovjek, to znaju svi''

Ipak, najviše hvala mojoj obitelji, zbog mene su propatili mnogo. Nikad nisam bio kod kuće, čak i kad jesam, nije lako bili živjeti sa mnom. Bio sam fokusiran samo na košarku i nisam imao puno vremena za sve ostalo.

Moja mama sad pleše negdje presretna što me vidi tu, moj otac kod kuće nazdravlja sretan zbog mene. Ipak, oni najvažniji su tu. Moji sinovi, znate koliko vas volim, čak i onda kad sam strog, a to je bilo često. Činio sam to za vaše dobro. Moja supruga, moja životna srodna duša. Zbog ljudi koje sam ranije spomenuo bio sam bolji igrač. Zbog tebe sam bolji čovjek. To znaju svi.

Jane, hvala ti što si u mene vjerovao čak i onda kad europski igrači nisu bili na cijeni u Americi. Marc, tebi hvala jer si me više puta spasio. Puno sam naučio od tebe. Stojko, moj stariji brate, tebi ću posebno sve ispričati. Jime, hvala ti jer si pazio na moj novac. Stjepko, Roza, Etko, Željka, Željana, hvala vam što ste i večeras uz mene.

Čestitam generaciji 2018. na ulasku u HOF i hvala svima koji su glasali za mene.

I Josipe… Naprijed Patriotsi.''