IVANA DOJKIĆ zadnjih je godina najbolja hrvatska košarkašica, jedna od samo četiri u povijesti koje su uspjele zaigrati u WNBA ligi. Prije nje i Nike Muhl, koje najkvalitetnije žensko klupsko košarkaško natjecanje igraju ove sezone, isto su prije više od dva desetljeća činile Koraljka Hlede i Vedrana Grgin-Fonseca, koja je čak i vlasnica dva WNBA prstena.

Hrvatska 26-godišnja reprezentativka, visoka 180 cm, odrasla je u Poreču, a već je srednju školu, Sportsku gimnaziju, zbog košarke polazila u Zagrebu. Igrala je za mlađe uzraste Trešnjevke i Novog Zagreba, gdje je debitirala u seniorskoj košarci i već sa 16 godina igrala Euroligu. U inozemstvu je igrala za Celje, Spartak iz Moskve, mađarski KSC Szekszard i češki USK Praha, a zadnje tri sezone provela je u euroligašu Virtusu iz Bologne.

Zadnje dvije sezone odmah po završetku talijanske lige nastavljala je s igranjem u WNBA-u. Prošle sezone nastupala je za Seattle Storm, za koji je odigrala 23 utakmice (20 minuta, 6.5 poena, 1.8 skokova, 2.7 asista), dok ove sezone igra za New York Liberty, trenutno vodeću ekipu lige. 

Ivana je nastupala za sve mlađeuzrasne reprezentacije Hrvatske (U14, U16, U18) na Europskim prvenstvima A divizije, kao i za seniorsku reprezentaciju na Europskom prvenstvu 2021. u Francuskoj i Španjolskoj, gdje je u 11. mjestu naše reprezentacije sudjelovala s prosjecima od 35 minuta, 20.3 poena, 3.8 skokova i 3.3 asista po utakmici.

Kako je tijekom Olimpijskih igara WNBA sezona prekinuta, Dojkić je iskoristila priliku i došla u svoj Poreč da bi desetak dana provela uz obitelj i okupala se "bez straha od morskih pasa". U razgovoru za Index govorila je o svojoj karijeri, razlikama između europske i WNBA košarke, nagloj popularizaciji WNBA lige nakon dolaska fantastične Caitlin Clark sa sveučilišta te LeBronu Jamesu, kojeg je nedavno susrela i slikala se s njim.

Za razliku od muške, hrvatska ženska reprezentacija nema problema s organizatorima igre jer, osim Ivane Dojkić i Nike Muhl u Americi, u ozbiljnim europskim klubovima igraju Mihaela Lazić (Bešiktaš), Matea Tadić (Celta) i Karla Erjavec (Gran Canaria). Dojkić je otkrila što misli o mlađoj kolegici iz WNBA lige i kako mogu funkcionirati zajedno na parketu iako igraju istu poziciju.

Kako provodite svoj godišnji odmor, samo uz obitelj ili imate i nekih drugih aktivnosti?

Naravno da zadnjih dana neizmjerno uživam u krugu svoje obitelji i svoga Poreča. Koliko god otrcano zvučala stara poslovica "svugdje je lijepo, ali doma je najljepše", ne mogu se ne složiti u potpunosti s njom. Jedva sam dočekala pauzu u WNBA sezoni kako bih barem nakratko bila sa svojima. 

Lijepo nam je, družimo se i uživamo po cijele dane. Naravno da koristim i ovo lijepo vrijeme kako bih otišla do plaže i bez straha od morskih pasa (smijeh), zaplivala i malo dalje od obale, što u Americi nije slučaj. Kako uvijek želim biti maksimalno fit i spremna za nove sportske izazove, svakodnevno i treniram, prvenstveno na tjelesnoj spremi.

Društvenim mrežama kruži vaša slika s LeBronom Jamesom, kako ste uopće došli u priliku fotografirati se s jednim od najvećih košarkaša svih vremena?

Bilo je to nakon utakmice koju smo igrali u Las Vegasu. Izlazeći iz dvorane u hodniku koji vodi prema svlačionicama, ugledala sam LeBrona u ležernom izdanju, kratke hlače, majica, tenisice, kapa... Prvo mi je na pamet pao brat Marko koji je njegov veliki obožavatelj i u sekundi sam odlučila prići mu i zamoliti ga za fotografiranje. Jer tko zna da li bi mi se više ikad ukazala prilika za takvo nešto. 

LeBron je bez imalo dvoumljenja pristao udovoljiti mojoj želji. Sada nema sretnijeg od brata koji u sobi na zidu ima veliki poster sestre i, za njega, Najvećeg. Naravno da sam i sama presretna što sam uopće došla u priliku biti pored takvog košarkaškog superstara.

Možete li s velikim iskustvom igranja u Europi i nešto manjim u WNBA usporediti jednu i drugu košarku?

U košarkaškom pogledu razlikuju se po načinu igre, u Europi se fokus više stavlja na ekipu, taktiku, zajedništvo, dok je u WNBA-u više istaknut individualni karakter i raznovrsnost igre pojedinca te je znatno prisutnija sloboda u igri. U nekom organizacijskom i medijskom pogledu najveća je razlika u broju gledatelja, naravno, višestruko u korist WNBA, praćenosti na različitim medijskim platformama te ozbiljnosti svakodnevne popratne logistike. 

U Europi, u kojem god klubu i natjecanju ste igrali, imali ste veliku minutažu, u Seattleu ste prošle sezone igrali 20 minuta po utakmici, sada u New Yorku 10-11 minuta. Kao netko tko je navikao na glavne role i puno minuta, kako se sada nosite s manjom minutažom? 

Jedan od glavnih, vjerojatno najglavniji cilj svakog sportaša u kolektivnim sportovima je što više igrati. Tako je i sa mnom. Naravno da minutaža ovisi i o kvaliteti ekipe za koju igraš, kao i o natjecanju u kojem nastupa tvoja ekipa. Teško je kvalitativno uspoređivati Euroligu, koliko god u tom natjecanju ima dobrih ekipa, s WNBA u kojoj su sve ekipe odlične i pune super kvalitetnih i iskusnih košarkašica. 

Prošle sezone u Seattleu dobivala sam i više nego solidnu minutažu, ali treba uzeti u obzir da se prošlosezonski Seattle dosta razlikovao od mog trenutnog kluba, prvenstveno po kvaliteti. New York Liberty je skup sjajnih košarkašica koje su u svojim karijerama igrale sve što se moglo igrati kad je košarka u pitanju. Od Eurolige preko europskih i svjetskih prvenstava pa do Olimpijskih igara, uz naravno brojne WNBA sezone. Već samo biti dio takve ekipe i kroz treninge i utakmice dodatno učiti od takvih košarkašica puno mi znači. 

Idem od utakmice do utakmice, bilo je i par utakmica u nizu da nisam ulazila u igru ili sam igrala po koju minutu. Koristiš i najmanju priliku koju dobiješ da se dokažeš treneru, ali i suigračicama. S obzirom na to da sam počela dobivati sve veću minutažu, očito moj trud daje rezultate. U svakom slučaju, nakon tekuće WNBA sezone sigurna sam da ću biti bolja košarkašica nego što sam bila.

Kako objašnjavate "Clark efekt"?

Caitlin Clark svoju veliku popularnost vuče iz sveučilišne košarke gdje je svo vrijeme studija na Sveučilištu Iowa igrala odličnu košarku uz sjajne brojke. Najbolji je strijelac svih vremena NCAA, a u dva navrata je izabrana za najbolju igračicu lige. Ipak, nije joj uspjelo sa svojom Iowom osvojiti NCAA naslov. 

Odavno se znalo da će Caitlin biti prvi pick na ovogodišnjem draftu. Kolika je njena popularnost, najbolje se vidi iz primjera da se zbog utakmica njene Indiana Fever, ekipe koja ne spada u vrh lige, utakmice prebacuju iz dvorana od deset tisuća mjesta u veće, one s dvadeset tisuća mjesta, a koje budu rasprodane kada u njima igra Caitlin Clark. Iako, niti jedan WNBA klub se ne može požaliti na posjet na svojim utakmicama. Eto, naše utakmice u New Yorku posjeti negdje između 13 i 17 tisuća gledatelja.

Njena popularnost iz dana u dan raste, u svemu tome je itekako prisutan marketing u čemu su Amerikanci pravi majstori, ali tome itekako doprinose i njene sjajne brojke. Rijetko se događa da već u prvoj sezoni netko ima tako dobre brojke (35 minuta, 17 poena, 6 skokova, 8 asista po utakmici, op.a.), srušila je WNBA rekord s 19 asistencija i prva je novakinja koja je ostvarila triple-double.

Sigurno su njena popularnost i dolazak u WNBA utjecale na veliku promjenu od ove sezone da sve ekipe putuju charter letovima, ali mislim da se liga i u zadnjih par godina prije nje doista popularizirala, što je dovoljan razlog i motiv za uvođenje chartera. Ako uz to da nadodamo da je ove godine jako naporan ritam utakmica, bilo bi gotovo nemoguće sve to odigrati na vrhunskom nivou bez olakšanog načina putovanja.

Općepoznato je da su žene u sportu puno manje plaćene od muškaraca, o razlici visina ugovora NBA košarkaša i WNBA košarkašica bespredmetno je pisati, no možete li usporediti visine ugovora košarkašica u WNBA i u Europi?

Koliko je meni poznato, u ovom trenutku najveći ugovor u WNBA ima Jackie Young iz Las Vegas Acesa, mislim da se radi o 250.000 dolara po sezoni. S tim da treba znati da se radi o bruto iznosu, dakle treba ga umanjiti za visinu poreza. Toliko zaradi prosječni NBA košarkaš za tjedan dana (smijeh). Ipak, na taj iznos svakako treba dodati sponzorske ugovore i novac od reklama, tako da u konačnici zarada bude dosta veća. 

Iznos prosječnog ugovora u WNBA kreće se negdje između 140 i 150 tisuća dolara. Zadnjih sezona ugovori košarkašica u WNBA rastu, kao što raste i interes medija i gledatelja za profesionalnom ženskom košarkom. 

Za razliku od WNBA, gdje ugovori rastu, u Europi su u padu, prvenstveno zbog toga što ekipe iz Rusije nemaju pravo nastupa u europskim natjecanjima, pa su znatno smanjile visine ugovora igračica. Prije rata s Ukrajinom kvalitetne Amerikanke mogle su u Rusiji zaraditi po sezoni i do 700, 800 tisuća eura neto, a bilo je ugovora, iako rijetkih, i blizu milijun eura. U Europi se po pravilu potpisuje ugovor s već obračunatim porezom. 

Visine ugovora WNBA igračica lako mogu naći uz pomoć Googlea, ali u Europi nije takav slučaj. Ali recimo da najkvalitetnije košarkašice u Europi godišnje mogu zaraditi i do 300.000 eura. Možda i nešto više. Naravno, nema puno onih koje toliko zarađuju, tako da te iznose ne treba uzimati kao neko mjerilo prosječnog europskog ugovora, a koji je ipak niži od navedenih brojki.

Koju ekipu vidite kao najvećeg favorita za osvajanje ovogodišnje WNBA? Je li to možda vaš New York Liberty koji u ovom trenutku ima najbolji skor?

Trenutno je moja ekipa vodeća sa skorom od 21 pobjede i 4 poraza, ambicije su nam velike i svakako spadamo među favorite za naslov. Recimo da su si vodeći ljudi u klubu zacrtali igranje finala, ali to će ovisiti o više faktora, formi ekipe u datom trenutku, mogućim ozljedama, sreći…

Treba vidjeti kako će se pauza uslijed održavanja Olimpijskih igara, a na kojima iz New York Libertyja nastupaju četiri košarkašice, dvije igraju za reprezentaciju SAD (Ionescu i Stewart), a dvije za reprezentaciju Njemačke (Fiebich i Sabally), odraziti na formu ekipe u nastavku sezone. 

Prije prekida bili smo u odličnoj formi, u zadnjih deset utakmica ostvarili smo devet pobjeda i samo jednom bili poraženi. Rekla bih da nam Olimpijske igre nisu došle u idealnom trenutku. Da, bilo bi sjajno igrati finale. Još sjajnije osvojiti prsten.

S obzirom na brojne utakmice i putovanja, koliko i kako se trenira u WNBA?

S treninzima pred sezonu započinje se po prilici tri tjedna prije odigravanja prve službene utakmice. Kad počne svo to ludilo utakmica i putovanja i kad doslovno ne znaš gdje si i s kim igraš, naravno da je u taj ritam teško ubaciti veći broj treninga. 

Košarkašice koje imaju veliku minutažu treniraju manje i obično se radi o lakšim treninzima, najčešće onim šuterskim, one koje igraju manje, a među njima sam najčešće i sama, dogovore s jednim od trenera treninge između utakmica. Nekad nas je više na treningu, nekad treniram individualno. Povremeno odigravamo trening-utakmice protiv muške ekipe koja nam omogućuje jači sparing nego kad igramo same među sobom.

Imate li neostvarenih želja u košarci?

Naravno. Za početak, kroz svaki trening i utakmicu želim dodatno napredovati. Velika želja, trenutno najveća, mi je sa svojim klubom osvojiti naslov WNBA prvaka, uključujući prsten koji dolazi uz to. To je san svake košarkašice. 

Tu je, naravno, i želja da jednog dana s reprezentacijom ponovo nastupim na Europskom prvenstvu, pa zašto ne, i na Svjetskom prvenstvu, o želji za nastupom na Olimpijskim igrama da i ne govorim. O tome se čak ne usudim ni razmišljati.

Ugasio se Virtus iz Bologne, za koji ste nastupali zadnje tri sezone. Kakvi su vam planovi za sljedeću europsku sezonu?

Ostajem u Italiji. Potpisala sam ugovor s ekipom Schio iz istoimenog grada sjeverno od Verone, zadnje četiri sezone dva puta su osvajali prvenstvo i kup Italije, a redoviti su sudionici Eurolige. Radi se o super organiziranom klubu koji je, između ostalih klubova, izrazio želju za mojim dolaskom. 

Brzo smo se dogovorili i radujem se predstojećoj sezoni. Italija mi se kao zemlja jako sviđa, način života, hrana, glazba, zapravo sve mi tamo odgovara. Naravno i blizina obitelji u Poreču. Sad ću im biti i bliže nego dok sam igrala u Bologni.

Reprezentacija?

Kod mene nema, niti ih je ikada bilo, dvojbi oko toga što mi je draže ili više priraslo srcu, klub ili reprezentacija. Reprezentacija Hrvatske za mene je zakon, svetinja. I to sam ne jednom dokazala. Druga je stvar što su ponekad neke stvari nespretno tumačene. Danas stvarno nije nikakav problem saznati je li neka igračica ozlijeđena ili nije. 

Nadam se da ću opet imati priliku igrati za reprezentaciju i pomoći da se ženska hrvatska košarka sto više približi reprezentacijama koje su zadnjih godina malo odmakle od nas. Definitivno imamo potencijala za to.

Što mislite o Niki Muhl, drugoj hrvatskoj košarkašici u WNBA? S obzirom na to da igrate na istoj poziciji, mislite li da možete istovremeno funkcionirati u reprezentativnoj petorci?

Nisam do sada imala prilike upoznati je, ali naravno da pratim njezinu karijeru, posebno od trenutka kad je došla na Sveučilište Connecticut, gdje je imala sjajne brojke, posebno u rubrici asista. Njen put do WNBA je bio drukčiji nego moj, ja sam igrajući za europske klubove uspjela doći do najbolje ženske košarkaške lige na svijetu, Niki je to uspjelo preko sveučilišne košarke. I to itekako uspjelo, a što potvrđuje visoki pick (op. 14.) na ovogodišnjem draftu. 

To što Nika trenutno malo participira u igrama svojeg Seattlea nikako ne znači da njen razvoj ne teče kako bi trebao. Jedna je Clark kojoj je uspjelo svoje sjajne igre i brojke iz NCAA pretočiti i u rookie sezonu WNBA. Mislim da bi Nika trebala dobivati više prilike, iako ja joj ipak nisam trener i nemam uvida kako se stvari odvijaju na treninzima. Kako god, uopće ne sumnjam da će Nika već od sljedeće sezone dobivati znatno veću minutažu nego sada. 

Iako igramo na istim ili sličnim pozicijama, ja mogu, pa povremeno i igram na poziciji dvojke, mislim da ne bi bilo nikakvih problema da za reprezentaciju Hrvatske igramo istovremeno u petorci. Vrijeme klasičnih plejeva je prošlo, sada svaka od vanjskih igračica može preuzeti ulogu razigravača. 

U dosadašnjoj karijeri treniralo vas je više trenera, za kojeg mislite da je najviše doprinio vašim košarkaškim uspjesima?

Ni uz najbolju volju ne mogu izdvojiti jednog trenera koji je najzaslužniji što sam tu gdje jesam. Svaki od mojih dosadašnjih trenera, a bilo ih je dosta, zaslužan je za moj razvoj. Počem od Željka Ciglara iz Novog Zagreba preko Damira Grgića iz Celja, izbornika reprezentacije Stipe Bralića, Alexandera Vasina iz Spartaka, Željka Đokića iz Szekszarda, Piera Vincenta iz Virtusa pa do Noelle Quinn iz Seattlea (op. kao igračica osvojila WNBA prsten 2018.) i trenutne trenerice, Australke Sandy Brondello, koja je kao igračica nastupila na četiri Olimpijade na kojima je s reprezentacijom Australije osvojila jedno srebro i dvije bronce. Rekla bih da je svaki od njih po jedna puzla koja je u konačnici kompletirala sliku mene kao košarkašice.

Tko su vam omiljeni košarkaši/ce?

Na žalost, dva moja omiljena košarkaša nisu više među nama, naš Dražen i veliki Kobe Bryant. Od košarkašica divim se Diani Taurasi koja u Parizu sudjeluje na svojim šestim olimpijskim igrama. Stvarno ne znam je li još nekom iz košarkaškog svijeta to uspjelo. Mislim da nije...

U dosadašnjoj karijeri živjeli ste u Zagrebu, Celju, Moskvi, Pragu, mađarskom Szekszardu, Bologni, Seattleu i New Yorku, gdje vam je bilo najljepše živjeti?

Svaki od gradova u kojima sam živjela lijep je na neki svoj način. Ali recimo da je Bologna grad u kojem sam se najbolje osjećala, vjerojatno i zbog blizine Poreča, ali i načina života pa i hrane koja se tamo preferira. Zato mi je jako drago što ću sljedeću euro-sezonu provesti u Italiji, samo nešto sjevernije od Bologne, u Schiu, gradu s oko 50 tisuća stanovnika.

Gdje živite u New Yorku? Kako provodite dan bez sportskih obaveza?

Živim u Brooklynu, u super komfornom dvosobnom stanu, u jednom onižem neboderu od 52 kata (smijeh). Tu žive sve košarkašice New York Libertyja. Dvorana Barclays Center u kojoj treniramo i igramo utakmice nam je takoreći pred nosom, tako da ne trošimo više od pet-deset minuta za odlazak ili povratak s treninga ili utakmica kad smo domaćini. To je stvarno sjajno znajući kakve su inače prometne gužve u New Yorku. 

Vrlo rijetko mi se dogodi dan bez sportskih obaveza, a kad se ipak dogodi, volim odspavati malo duže, otići malo prošvrljati po dućanima, kafićima i restoranima Manhattana ili, ako vremenske prilike to dopuste, otići s nekom od svojih suigračica na pješčanu plažu na Long Island. 

Više se izležavamo na suncu i plaži nego što ulazimo u more, koje se naravno ne može mjeriti s našim, s tim da se u zadnje vrijeme sve učestalije pojavljuju morski psi. Zato neko plivanje dalje od plaže ne dolazi u obzir.

Gdje se hranite i koja vam je omiljena hrana, što čitate, kakvu glazbu slušate, pratite li modu?

Iako nas raznovrsna hrana čeka u dvorani nakon svakog treninga ili utakmice, a blagodati čega povremeno koristim, volim si i sama, u dogovoru s klupskim nutricionistom, pripremati obroke. Kao netko tko je odrastao u Poreču, najviše volim laku mediteransku hranu, obožavam tjesteninu na koju sam se dodatno navukla igrajući tri sezone u Bologni. Eto sada nakon WNBA sezone ponovo ću igrati u Italiji, tjestenine mi stvarno neće nedostajati. 

Čitanjem kratim vrijeme na brojnim putovanjima, najviše volim znanstvene knjige koje mi mogu pomoći u mom poslu sportašice, košarkašice, prvenstveno one koje se tiču psihologije. Volim slušati glazbu, nemam neki stil za koji mogu reći da mi je najdraži, ali volim poslušati RNB, ali isto tako draga mi je i talijanska canzona. Kada me uhvati nostalgija, slušam i naše, hrvatske pjevače. 

Što se mode tiče, preferiram minimalistički stil oblačenja, bez puno modnih dodataka, recimo neki talijanski ili francuski stil. Naravno, kao ni većina sportaša, nemam ništa ni protiv sportske odjeće, trenirke, traperica, majica i tenisica.