NAKON što je Dinamo u četvrtak potjerao cijeli stručni stožer Nenada Bjelice zbog odbijanja prve momčadi da im se smanji plaća tijekom pandemije koronavirusa, postalo je jasno da je i sam Bjelica pred odlaskom s Maksimira.

U međuvremenu su Bjelica i igrači mimo Uprave hrvatskim bolnicama donirali 120 tisuća eura, što je samo produbilo jaz između njega i glavnih ljudi u zagrebačkom klubu.

Bjelica je preuzeo Dinamo 15. svibnja 2018. i tada potpisao dvogodišnji ugovor. Međutim, nakon smjene njegova stožera čini se da je pitanje trenutka kad će i on pozdraviti modru svlačionicu nakon pet osvojenih trofeja i uoči trećeg naslova hrvatskog prvaka. 

Jovićević mogući nasljednik: Ako treba čekati i 20 godina, vrijedit će

Kao mogući nasljednici spominju se sportski direktor i gazdin brat Zoran Mamić, bivši direktor omladinske škole Romeo Jozak, nekadašnji trener Kruno Jurčić, Goran Tomić iz Lokomotive, ali i Igor Jovićević. Trener juniorske momčadi Dinama se ranije ovog mjeseca preko Bayerna plasirao u četvrtfinale Lige prvaka za mlade, gdje ih čeka Benfica. 

No u trenutnoj situaciji upravo bi Jovićević, koji je sa 17 godina bio u Realu, mogao naslijediti Bjelicu u slučaju njegova odlaska.

"Jako sam sretan što prvoj momčadi ide sjajno i svi smo uz njih. A što se tiče budućnosti i klupe A momčadi, citirat ću Rafu Beniteza, koji mi je bio trener u Realu: 

'Ako treba čekati 20 godina, vrijedit će'", rekao je Jovićević u razgovoru za Index 20. veljače 2019.

"Zagreb moj grad, a Dinamo moj klub"

Duboka je i duga obiteljska veza Igora Jovićevića i Dinama. Njegov otac Čedomir Čedo Jovićević igrao je za Dinamo punih 10 godina (1972. - 1982.) i osvojio Balkanski kup 1977., Kup maršala Tita 1980. i naslov prvaka Jugoslavije 1982. godine, a od 1989. do 1991. bio je i trener Modrih. 

Igor je rođen u Zagrebu 30. studenoga 1973. godine, a od 1988. do 1991. kao veliki talent bio je član mlađih kategorija kluba s Maksimira. Potom je u transferu vrijednom milijun dolara kao 18-godišnji napadač otišao u Real Madrid, gdje se zadržao do 1995. i upisao 79 nastupa te zabio 15 golova za B momčad. Nakon toga se vratio u Zagreb, a onda bio član Yokohame F. Marinos, Guaranija, a potom sezonu 2000./2001. proveo u Zagrebu te preko Metza, Shenyang Dongjina, Karpata iz Lavova i Zhuhaija priveo kraju igračku karijeru.

Nakon završetka karijere uplovio je u trenerske vode te započeo posao na Karpatima, potom je vodio i Celje, a od 2017. godine je u Dinamu, gdje radi fantastičan posao i drugu godinu zaredom je među osam najboljih europskih juniorskih momčadi.

"Dinamo mi je u srcu odmalena. Zagreb je moj grad, a Dinamo moj klub", naglasio je Jovićević prije nešto više od godinu dana.

Jovićević nije skrivao da bi u budućnosti želio sjesti na klupu prve momčad Dinama u koju bi s njim upali i najbolji igrači njegove juniorske ekipe.

Tko zna, njegov najveći san mogao bi mu se ostvariti već ovog proljeća.