KASNI kolovoz. Sunce je odlučilo nadoknaditi sve Celzijeve stupnjeve za koje je uskratilo Zagrepčane u prva dva mjeseca ljeta. Svjetlokosi dječak i muškarac s punđom sami su na košarkaškom terenu u Novom Zagrebu bez milimetra hlada. Dječak šutira na koš, muškarac čeka da lopta prođe kroz mrežicu ili se odbije od obruča da potrči po nju i vrati je dječaku. I tako pet stotina puta.

Ako se na susjednom terenu nekim čudom pojave još neki klinci, već znaju da su pod drugim košem Nikola Garma, bivši košarkaš Zagreba, i 13-godišnji, 183 cm visoki Toni. Otac i sin odrađuju jedan od zadnjih treninga prije nego što će im se život zauvijek promijeniti. Već početkom rujna Toni Garma bit će član velikog Real Madrida, za koji je već kao gost igrao prije nekoliko mjeseci i na jednoj utakmici zabio 57 poena. Nekoliko mjeseci ranije Ciboninoj je U-13 momčadi ukrcao čak 73.

U Realu kažu da je napredniji od Dončića u njegovoj dobi

Tata Nikola će s njim u Španjolsku, dok će ženski dio obitelji, Tonijeva mama i sestra, ostati u Zagrebu. Malo se obitelji mora suočiti s tako teškom odlukom, ali kad se sve zbroji, nema nikakve dvojbe, to je najbolje za dječaka koji se talentom toliko izdvaja od svojih vršnjaka, pa i po nekoliko godina starije djece, da ga čak uspoređuju s Lukom Dončićem. 

Slovenski je superstar u istoj toj nježnoj dobi došao u Real, a ljudi iz kluba tvrde da je Garma napredniji nego što je tada bio Luka. Ne po fizičkim predispozicijama, po kojima se Toni ne ističe znatno od vršnjaka, nego po košarkaškim elementima, tehnici i taktičkom znanju.

"Uspoređuju ih jer konstitucijom i načinom igre izgledaju kao dva brata. Naravno da to imponira i njemu i meni", kaže Nikola Garma. "Luka je jedan od najboljih na svijetu, pitanje je hoće li više itko do 18. godine postati europski prvak s reprezentacijom i klubu, a onda otići u NBA i odmah odlično igrati od prve sezone.

Te usporedbe gode, ali stvaraju i ogromnu težinu i obavezu. Rekli su nam da na svojoj početnoj točki u Realu ima veće početno znanje nego što je imao Luka, ali daj Bože da ostvari i deset posto njegova potencijala. On želi u NBA, a Real gleda samo kao prolaznu stanicu. On je drukčiji."

Toni nimalo ne dvoji. Još je vrlo mlad, ali zna što želi od života i puca na najviše. "Htio bih ići u NBA i biti All-Star", kaže, ali odmah napominje da to neće biti nimalo lako. "Želim biti isti tip igrača kao Dončić, ali najdraži su mi Jordan, Kobe i LeBron."

Je li dobro da djeca tako rano odlaze u inozemstvo?

Još jedan, reći ćete i odmahnuti rukom. Odlazak djece u inozemstvo u potrazi za profesionalnim snovima uvijek je bio kontroverzna tema, koja je puno češće nosila kritike nego pohvale i podršku. Može se reći s pravom. Ako gledamo nogomet, na svakog Ivana Perišića idu tri Alena Halilovića ili Marka Dabre, koji cijelu karijeru provedu lutajući ili se rano vrate u Hrvatsku.

Mladi Garma ispunjava i nepopularni košarkaški kliše prema kojem "današnji klinci samo misle na NBA pa tamo propadaju i ne igraju za reprezentaciju". Zato je razumljivo da će biti onih koji će unaprijed iskritizirati odluku da već s 13 godina napusti Hrvatsku. Tezu će hraniti slučajem Borisa Tišme, koji je također kao 13-godišnjak iz Dubrave otišao u Real, s nepunih 18 debitirao za prvu momčad, ali 21. rođendan je dočekao kao igrač Splita.

"Ljudi kažu da Tišma nije uspio, ali on je imao opciju ostati u Španjolskoj, u nekom prvoligašu iz srednjeg ili donjeg dijela ljestvice, ali je odlučio doći u Split, možda imati bolje brojke i biti bliže obitelji. Mislite li da bi postao bolji igrač da je ostao? Da bi iz Dubrave došao do Milana ili nekog sličnog kluba? Sumnjam", kaže Nikola.

"Ja to gledam kao kad imaš ispit. Ako si ti deset dana puno učio i pao taj ispit, sigurno ga ne bi prošao da nisi uopće učio. Ako je on tamo posvećen radu i svejedno ne uspije, sigurno ne bi uspio ni iz Hrvatske, gdje se u njegovoj generaciji trenira triput tjedno i gdje ga ja treniram na vanjskim terenima.

Tamo će imati dva, tri treninga dnevno, posebne trenere za kondiciju, posebne za košarku... Ja sam došao u fazu da ga moram prepustiti drugima jer svojim tehničko-taktičkim znanjem nije prerastao samo mene, nego i neke seniorske prvoligaške igrače. A tu na treningu bude 20 djece iz raznih uzrasta, gdje se trener ne može posebno posvetiti njegovim potrebama." 

Real ne uzima djecu masovno, nego samo najbolje iz cijelog svijeta

Pogrešna je, kaže, percepcija da Real uzme stotinu djece svake godine, pa samo najjači i najbolji opstaju. "Oni su iz Tonijeve generacije uzeli još jednog beka Francuza i klinca iz Afrike koji je 2010. godište i ima 210 centimetara. Svake godine u svim uzrastima uzmu po jednog ili dvojicu i to je to."

Toni Garma je skrenuo pozornost na sebe u veljači kad je za U-13 ekipu Novog Zagreba Ciboni zabio čak 73 poena u pobjedi 94:73, dakle jednako kao cijela protivnička momčad. Tad je još imao 12 godina i bio je pet centimetara niži. Nije dominirao jer je fizički nadrastao vršnjake, nego jer ih je izbombardirao tricama, pogodivši ih 10 iz 15 pokušaja.

"Samo sam razmišljao kako da šutnem tricu jer je svaka ulazila, osjećao sam se lepršavo, nemoguće", prisjetio se Toni utakmice i pompe koja je uslijedila. "Bio sam uzbuđen jer mi je bilo zabavno da se piše o meni."

"A imao je još 20 utakmica koje je odigrao bolje i sa starijim i s težim protivnicima, ali sve je to prošlo ispod radara. No, netko je sve to dobro pratio sezonu, dvije. Nije bilo utakmice da ostane na 10 poena, to je nemoguće, za njega je loša utakmica ako zabije 30", dodaje tata Nikola objašnjavajući da je interes Reala postojao i prije te čuvene utakmice s Cibonom.

"U Španjolskoj klubovi smiju potpisivati s igračima isključivo preko agenata, a nama se u veljači javila jedna agencija iz koje su mi rekli, ako Toni preko njih dođe na probu u Real, da je to praktički to. Ali on je sve opravdao i na tom turniru zaista pokazao stvari koje su 'wow'.

Koje stvari? Igra jedan na jedan iz živog driblinga, jump step s loptom u ruci, leđna igra protiv nižih igrača, istrčavanje kontri, percepcija, pravovremenost dodavanja, a šut mu je iznad svega. Ove godine radili smo i na lateralnim kretnjama koje su teške dok se dijete još razvija i raste jer noge ne mogu to pohvatati.

Prije godinu dana čuvao je najlošije protivničke igrače, a sad uredno čuva najbolje, igra u oba smjera. Ali uvijek ima mjesta za napredak i zato moje vrijeme s njim prestaje. Da bi mogao na razinu više, moram ga prepustiti drugima."

Ogromna promjena za obitelj

Svjestan je da Nikola da život obitelji Garma više nikad neće biti isti. Ako Toni uspije, iz Madrida će za 5-6 godina put Amerike u daljnji lov na ostvarivanje snova. Ako se u tom razdoblju ne razvije u igračinu na tragu Dončića, opet ga može čekati lijepa i dugačka karijera u Španjolskoj ili nekoj drugoj europskoj zemlji i potrajati još 25 godina.

"Nama su ovo kao obitelji zadnji zajednički dani. Supruga i kći će nas za početak posjećivati jedan vikend mjesečno. Za stvari koje su nam sad normalne, kao što je da nas četvero ležimo na kauču i gledamo televiziju, sad ćemo morati plaćati tisuće eura za put da to radimo jedan vikend. Teško je iz te perspektive", zagrcnuo se Nikola.

I Toni je svjestan promjena koje ga očekuju, ali tek će morati iskusiti što one znače. "Najviše će mi nedostajati prijatelji i igralište", rekao je prije nego što je spomenuo mamu i sestru. "One će nas posjećivati pa će biti lakše", brzo je pojasnio svoj rezon.

Ali to je i dalje dječak koji je tek zakoračio u tinejdžersku dob, kojeg se više od igranja za Real Madrid dojmilo prvo putovanje avionom, koji je oduševljeno pitao Luku Modrića za fotografiju kad su ga sreli u restoranu u Madridu. "Velika je to promjena jer još ne znam jezik pa me malo trema, novi prijatelji, nova škola, a ovdje već sve znam."

S 13 godina praktički će postati profesionalac i ostaviti djetinjstvo iza sebe. Je li to cijena koju dijete danas mora platiti ako rano pokaže talent i odlučnost da uspije u nečemu što mu može donijeti svjetski uspjeh, slavu i bogatstvo?

Je li ovo klasični slučaj ispunjavanja roditeljskih snova preko djeteta?

Ili je to cijena koju, kako će se neki sigurno zapitati, dijete plaća zbog ambicija oca koji kroz sina želi ostvariti karijeru kakvu sam nikad nije imao? I pitanje bi bilo na mjestu, jer Nikola nikad nije došao dalje od KK Zagreba u kojem je započeo seniorsku karijeru, a završio ju je već s 28 godina.

Kao igrač, Nikola je bio tip koji je volio "pojest', popit' i proveselit' se", a pratio ga je renome igrača koji je momčadi važniji zbog atmosfere u svlačionici nego zbog uloge i učinka na parketu, gdje mu se uloga najčešće svodila na stajanje u kutu i čekanje da dobije loptu i šutne tricu.

"U bilo kojoj profesiji djeca često prate put svojih roditelja, nije to ništa novo, ali ja ga zaista nikad nisam tjerao na košarku", uvjerava stariji Garma. "I kći mi trenira, rekla je da će najesen odlučiti hoće li i dalje, to je na njoj i ja ću je podržati što god odlučila. Što se Tonija tiče, ne tjeram ja njega, nego on mene. Svaki dan nakon škole me zove da dođem na teren, a sva sreća da ne radim posao od devet do pet pa imam vremena. 

Znam da će biti ljudi koji će reći da preko djeteta ispunjavam svoje neostvarene snove, ali mislim da sam imao dobru karijeru. Mogao sam više, mogao sam i manje. Imam neke nekretnine, nisam gladan, upoznao sam najdivniju ženu na svijetu, rano se oženio i dobio prekrasnu djecu. Nije sve u novcu.

Da sam igrao do 35. godine, možda bih za sobom imao tri operacije koljena. Ostavio sam se košarke zdrav, sretan, imam hobije, društvo, nisam ni bogat ni siromašan, ali mogu otići u dućan bez da gledam koliko što košta. Zbog odlaska u Španjolsku moramo posložiti neke stvari jer smo povezana obitelj, ali snaći ćemo se."

Nikola je i sam bio velik potencijal, ali nije uspio. Toni baš zato hoće

Garme su, može se reći, košarkaška obitelj, iako se Nikolini roditelji nisu bavili tim sportom. Ali četiri godine stariji brat Joško bio je razlog zašto se cijela obitelj iz Splita preselila u Zagreb kad je prešao u klub iz Trnskog. Nikoli je tada bilo 11 godina, ali uskoro se i sam počeo isticati te su ga s 15 godina proglašavali najvećim talentom cijele generacije. Taj potencijal nikad nije ispunio, ali baš zbog toga smatra da se isto neće dogoditi i njegovu sinu.

"Ja s 15 godina nisam imao nekoga kao što on sad ima mene, nekoga tko će ga opsovati i zaustaviti sve te ga ispravljati dok god ga ne ispravim, nekoga tko će se baviti sitnim detaljima. Ja sam s 13-14 godina već zakucavao i u glavi mi je bilo samo kako ću istrčati kontru i pet puta zakucati.

To nitko drugi nije radio i to je svima bilo 'wow'. Ali sam zato zapostavio učenje kako napraviti fintu, kako proći nekog da bih došao do tog zakucavanja. I kad su me za 3-4 godine svi dostigli, moja zakucavanja više nisu bila toliko bitna jer su ih i ostali mogli izvoditi, a imali su i nešto drugo na čemu su radili te 3-4 godine.

Mislim da će ga taj touch koji sam mu dao u razmišljanju odvesti na pravi put, a to je touch koji ja nisam imao od koga primiti", objašnjava Nikola razvoj svog sina, ali i drugih mladih košarkaša u Hrvatskoj.

Čini se da je taj posrnuli sport u našoj zemlji polako svodi na obiteljski biznis. Uz Tonija Garmu, najtalentiraniji igrač generacije je sin Roka Ukića. Mlade reprezentacije pune su poznatih košarkaških prezimena, Roko Prkačin već je ustaljeni reprezentativac, a povremeno je tu i Lovre Gnjidić. Michael Ružić, sin bivšeg košarkaša Tomislava i slavne odbojkašice Barbare, sa 16 godina izaziva interes NBA skauta...

Nikola smatra da su djeca košarkaša u prednosti jer im roditelji mogu ponuditi više znanja nego treneri u klubovima, koji zbog neimaštine u cijelom hrvatskom sportu nisu na razini koja je potrebna talentiranoj djeci.

Prirodan i logičan potez

"To je upravo to. Tko se dodatno ne posveti svom djetetu, nemoguće je izvući ga iz kalupa. Klubove nitko ne subvencionira, moraju plaćati najam dvorane, a za trenere u mlađim kategorijama uzimaju one koji će raditi za najmanje novca. Znam po sebi, ja sam prihvatio raditi u Novom Zagrebu da bih mogao nakon termina ostati dodatno raditi sa sinom.

A treninge dobiješ triput tjedno, bude 40 djece na trećini terena, imaš zajedno klinca od sedam godina koji ne može dobaciti do koša i nekog od 12 tko je sve to prerastao. Svi roditelji gledaju odozgo i ti moraš napraviti trening da svi budu zadovoljni. Zato je bez tog dodatnog rada nemoguće napredovati. Ja mu nekad po cijeli dan objašnjavam jedan detalj koji je važan, a trener možda ni ne zna što znači."

U takvoj situaciji odluka zaista nije teška. Ako je dječak zaista toliko talentiran kao Toni Garma, za kojeg u Realu kažu da je bolji nego što je bio Luka Dončić u njegovoj dobi, ako je spreman svoj talent i dosadašnji rad maksimalno nadograđivati u konkurenciji najboljih vršnjaka iz Španjolske i svijeta, ako je odlučan u namjeri da ode u NBA i postane jedan od najboljih na svijetu i ako ta odlučnost ima temelja, odlazak u Real sasvim je prirodan i logičan potez.

"Moj cilj je ići u NBA, to bih htio tisuću posto. Ali ako slučajno ostanem u Španjolskoj i u Euroligi, i to je odlično", kaže Toni. A ako jedan Real Madrid među tisućama dječaka iz cijelog svijeta probere baš njega kao jednog od šačice kojeg smatra dostojnog uzdizanja u svojoj akademiji, takve ambicije valjda imaju temelja.