U TRAVNJU izlazi knjiga Zeko - biografija Velimira Zajeca autora Sanjina Španovića, koji je kroz godinu dana razgovarao s više od 90 sugovornika iz svih razdoblja karijere jedne od najvećih Dinamovih legendi. Tim povodom u suradnji s izdavačkom kućom Studio Moderna ovih tjedana objavljujemo ulomke iz biografije, za čiju se narudžbu zainteresirani mogu predbilježiti na stranici www.zajec5.com.

Jedan od najpoznatijih događaja u Dinamovoj povijesti bila je nikad završena utakmica protiv Crvene zvezde 13. svibnja 1990. na Maksimiru, na kojoj je Zvonimir Boban udario milicajca. Zbog toga je dobio suspenziju na čak devet mjeseci, nakon čega je uslijedila akcija smanjivanja kazne kako bi Boban mogao nastupiti u Europi.

NAJBLIŽI Zajecov suradnik Milan Šulentić se prisjeća da je tog jutra, u nedjelju 13. svibnja 1990. u Nedjeljnom Vjesniku izašla velika naslovnica koja je donijela popis ministara u Vladi Franje Tuđmana. Kao ministar unutarnjih poslova naznačen je Josip Boljkovac.

"Istog dana nakon tih nereda Boljkovac, s kojim sam se poznavao, me pozvao kod sebe doma. Već je imao sve kazete sa stadiona i na snimkama se vidio jedan lik na zapadu iz Zvezde koji je diktirao sve nerede Arkanu na terenu. Jednostavno, Delije su morali napraviti nerede da se ta utakmica ne odigra. Isto bi bilo i u Banja Luci protiv Borca da smo poveli, a ne gubili 1:0", govori Šulentić.

Velimir Zajec sve je gledao iz svečane lože pa i Bobanov udarac na policajca koji je značio devet mjeseci suspenzije i sigurno preskakanje Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. godine.

Policija je otvorila vrata da bi se navijači mogli sukobiti

"Sve je to bilo politički dirigirano. Još je to sve skupa dobro završilo. Za vrijeme utakmice ja sam uvijek išao gore-dolje po stadionu, loža, svlačionica, teren. Takav sam si tada zadatak postavio da budem siguran da sve funkcionira, ali i da se pokažem pred igračima, sucima i slično.

Kad je sve krenulo bio sam u svečanoj loži odakle sam krenuo prema terenu. Sa stepenica lože sam gledao Bobanov udarac na policajca. Odmah sam otrčao dolje, povukao Jožu da povuče sve igrače u svlačionicu, da se maknu od svega, da ih nitko ne dira. Tamo smo ih zaključali i onda je nastala borba s policijom.

Jedva smo ih natjerali dolje da nas puste na miru jer su oni htjeli Zvoneta odmah u maricu i staviti u postaju. To je ipak tada bio napad na državu, udarac na policajca. Nekako smo to uspjeli spriječiti, bilo je OK policajaca, ali bili su neki koji su baš zapeli. Tada sam se vratio na teren i natjerao vatrogasce da odmah odu gasiti požar na jugu gore koji su Zvezdini navijači prouzrokovali.

Nisu htjeli u početku pa sam prijetio da ću ja osobno krenuti gasiti požar tim kolima. Tek drugi dan smo mi vidjeli da je policija otvorila vrata između juga dolje i juga gore kako bi se navijači mogli sukobiti. Leon Sulić, tada visokopozicionirani HDZ-ovac, mi je pokazao sliku tog uniformiranog policajca koji je otvorio ogradu.

Nakon vatrogasaca sam trčao po terenu kao majmun da bih smirio sve to. Policiju sam jedva nagovorio da se postave na centru, a ne kod sjevera jer sam htio spriječiti da tuku naše. To je bila ludnica, nisam znao kaj radim uopće. Prošlo mi je sve kao da je trajalo pet minuta, a ne par sati. Tjedan dana mi je poslije trebalo da dođem k sebi i shvatim potpuno što se dogodilo.

Tu je veliku ulogu odradio poslije i Zdenko Mahmet u svojim izjavama i postupcima kao predsjednik kluba. Odmah je napravio optužbe protiv onih koji su organizirali nerede, protiv policije i svih drugih koji su praktički pomagali da taj bunt postane nasilje i divljanje i da se isprovocira tučnjava naših navijača na terenu", prepričava Zajec svoja sjećanja na najpoznatiju utakmicu koja nikad nije odigrana. Uvjeren je kako bi vojska intervenirala da je došlo do većih tučnjava.

Ostatak sezone, kaže Zajec, “moraš odigrati do kraja, a nije ti do ničega”. Za Dinamo je bilo važno jedino da se Zvoni Bobanu skine suspenzija od devet mjeseci neigranja nogometa te Dinamu šest utakmica van Zagreba. Prvi više nisu mogli biti, kao niti treći.

Imali su samo glas Slovenca

Velimir Zajec brzo je u svoj ured pozvao Tomislava Galovića, nekadašnjeg predsjednika BSK-a iz Slavonskog Broda, a u to vrijeme člana Komisije za žalbe Fudbalskog saveza Jugoslavije. Znali su se još otprije, u toj sezoni Galović je već jednom kao član te komisije izlobirao za Dinamo da za zelenim stolom upiše pobjedu od 3:0 protiv Sarajeva u utakmici koja je bila prekinuta nakon što je staklenom pivskom bocom pogođen pomoćni sudac.

"Zajec me brzo pozvao jer je Boban, a i Dinamo, dobio rekordno veliku kaznu u brzom vremenu. Dogovorili smo se da Dinamo sroči žalbu i pošalje ju u komisiju u kojoj je sjedilo osam članova, šest predstavnika nogometnih saveza država članica i dva predstavnika pokrajina, Vojvodine i Kosova.

Ja sam bio predstavnik NS Hrvatske, ali baš u to vrijeme dobio sam stipendiju za odlazak u London na specijalizaciju budući da sam radio na međunarodnim ugovorima u Đuri Đakoviću, tada najjačoj tvrtki. Problem je nastao jer umjesto mene nije mogao biti zamjenski član, a za svaku odluku trebalo je pet glasova, a mi u tom trenutku nismo imali ni tri. Uz mene je bio jedino predstavnik NS Slovenije, ali falila su još četiri glasa.

Zajec je odmah rekao da imam otvorene ruke za sve što treba, da će on riješiti sve troškove koji se mogu dogoditi i da moram samo riješiti da se Bobanu kazna smanji na četiri mjeseca, kako bi dva dana nakon isteka kazne mogao igrati u Kupu UEFA-e protiv Atalante. I zaista, on je pokrio sve moje avionske karte iz Londona za Zagreb, karte za vlak do Beograda u dva navrata kako bih stigao na dvije sjednice Komisije za žalbe. Niti jedna sjednica nije održana do kraja, već je odgođena jer Srbi nisu bili sigurni da imaju dovoljno ruku za odbijanje žalbe Dinama.

Prihvaćanje žalbe bi istodobno bio presedan jer nikada dotad kazna nekom igraču nije bila smanjena za pola. Atmosfera je bila baš napeta, Dinamo je napisao odličnu žalbu, ali osjećala se baš neprijateljska atmosfera protiv nas Hrvata od strane Srba i predstavnika Vojvodine, koji je isto bio Srbin. No, uz mene je stao i predstavnik Bosne, a kasnije i Kosova", prepričava u detalje te događaje Tomislav Galović.

Zajec kaže da je tih dana Galović pokazao koliki je dinamovac i ispravan izbor bio. Odigrao je, nastavlja, veliku ulogu da skine kaznu na podnošljivu za Bobana i Dinamo.

Zajec podmićivao članove FSJ-a

"Lobiralo se kako se to obično lobira, a zna se kako se lobira i tu je Galović odigrao bitnu ulogu. On je shvatio da u Savezu ima i ljudi koji nisu kontra nogometa, što je Bobanova kazna značila", u rukavicama će Zajec u razgovoru.

Ipak, u intervjuu za tjednik Globus puno godina prije, Zajec je otvoreno priznao da je podmitio svojim novcem neke ljude u Beogradu, samo da se Bobanu kazna smanji i da može nastupiti na početku sezone protiv talijanske Atalante.

“Sudjelovao sam u podmićivanju članova Fudbalskog saveza Jugoslavije da ga ne kazni. Drugačije se nije moglo, ali neću vam reći tko je primio novac. Eto, da ne kažete da opstruiram razgovor, reći ću vam kako te intervencije nisu bile skupe, a mogu dodati da su direktor Zvezde Vladimir Cvetković i sportski direktor Draga Džajić bili blagonakloni”, kazao je Zajec u intervjuu.

Josip Brezni, današnji povjerenik prve HNL lige, kojem će Kuže i Zajec biti kumovi na svadbi, bio je tih godina u Dinamu na raznim pozicijama i prisjeća se kako mu je tadašnji oficir JNA Jovo Popović, koji je bio komesar Partizana za sigurnost, pomogao prezentirajući mu na koga se mogu sve osloniti među tim predstavnicima nogometnih saveza država unutar Jugoslavije.

Ključni glas na kraju je trebao biti onaj predstavnika NS Crne Gore, prisjeća se Galović, jer je Makedonac ispao vojni oficir i bio je jasno na strani Srba. Zajec je zaključio kako se Galović mora s njime susresti, ali problem je bio što je on bio cijelo vrijeme u Londonu idućih par mjeseci na specijalizaciji.

Tada Zajec govori kako je jedina šansa na aerodromu u Beogradu jer je Crnogorac oba dva puta dolazio letom iz Titograda na sastanke Komisije za žalbe. Uz pomoć svog suradnika Milana Šulentića saznaju kada Crnogorac slijeće te kupuju Galoviću avionsku kartu za avion na izravnoj liniji London - Beograd koji slijeće sat vremena prije leta Crnogorca.

Galovićeva sačekuša na aerodromu

"Sletio sam i pričekao ga te zamolio za par minuta vremena. Vladimir Spajić bilo je njegovo ime, a nitko, pa ni on sam nije znao da ću ga zaskočiti na aerodromu. Saslušao je moje argumente, da je Boban mlad igrač pred kojim je velika karijera, da je branio navijače koje je milicija nemilosrdno tukla i ostalo. Tada mi je rekao da sam ga uvjerio i da će glasati za Dinamovu žalbu.

Vjerovao sam mu na riječ, što sam drugo mogao, ali bilo me je strah jer nisam poznavao čovjeka. Sjednica je trajala cijeli dan, sjećam se da je to bila mukotrpna atmosfera na Terazijama te da smo popodne došli do glasanja. Odmah smo ruke digli Bošnjak, Slovenac, Albanac i ja, a sekundu i pol, dvije nakon nas i Crnogorac koji me pogledao i nasmiješio se. Bio sam presretan, htio sam skakati od sreće, no morao sam ostati miran do kraja sjednice.

Odmah sam nakon nje pohitao sve reći Josipu Brezniju koji je ispred Dinama čekao na hodniku, a koji je pojurio javiti Zajecu u Zagreb. Bobanu je kazna smanjena na četiri mjeseca, isticala je 13. rujna, a 19. rujna čekala ga je prva utakmica s Atalantom. Ne mogu vam opisati kako sam bio sretan tog dana", govori Galović.