U LIPNJU 2016. stotine navijača okupile su se na aerodromu u Šangaju gledati kako jedan od najpoznatijih nogometaša svijeta taj grad pretvara u svoj dom. Hulk, 29-godišnji brazilski reprezentativac na vrhuncu svoje igračke moći, potpisao je za Shanghai SIPG i njihova menadžera Sven-Görana Erikssona za 56 milijuna eura te prijavljenu plaću od gotovo 400.000 eura tjedno, piše BBC Sport.

Dok je šetao aerodromskom zgradom, u naručje su mu gurnuli buket cvijeća za dobrodošlicu i ogrnuli mu šal Shanghai SIPG-a oko vrata.

U sljedeće tri godine pridružila su mu se i druga velika imena, plaćena još većom odštetom. Chelseajeva zvijezda Oscar stigao je šest mjeseci kasnije za 60 milijuna eura i tjednu plaću od gotovo pola milijuna.

Carlos Tevez, koji je ranije osvojio Premier ligu s Manchester Unitedom i Cityjem, navodno je zarađivao još više kad je došao. PSG-ova zvijezda Ezequiel Lavezzi, Liverpoolova meta Alex Teixeira i kolumbijski napadač Jackson Martinez također su primamljeni astronomskim odštetama i povećanim primanjima.

Kako je Kina postala sila na tržištu

Uspon Super Lige dogodio se uslijed želje predsjednika Xi Jinpinga da zemlju pretvori u nogometnu naciju. On je 2011. objavio planove da se muška reprezentacija plasira na Svjetsko prvenstvo i da Kina jednog dana bude domaćin turnira.

Kako je kineska Super Liga počela trošiti velike količine novca, njegova je ambicija da naciju pretvori u nogometnu supersilu počela djelovati vrlo stvarno.

"Kinesko tržište opasnost je za sve klubove na svijetu, ne samo za Chelsea", rekao je menadžer Bluesa Antonio Conte nakon Oscarove selidbe na istok. "Izgleda da Kina ima financijsku moć da k sebi preseli cijelu jednu europsku ligu", rekao je njegov kolega iz Arsenala, Arsene Wenger.

Manje od desetljeća kasnije, selidbe idu u drugom smjeru, balon puca, a igrači odlaze.

Jack Sealy nije jedno od velikih imena koja su pristigla. Sin bivšeg QPR-ova napadača Tonyja Sealyja potpisao je za Changchun Yatai u prosincu 2015. Tada je kao 28-godišnjak igrao u Hong Kongu, a Super Ligi su ga privukla velika imena, viši standard nogometa i novac koji je išao s tim.

"Otišao sam tamo kad je liga još rasla i bilo je uzbudljivo biti dio toga", rekao je za BBC. "Ljudi su čuli za nju, ali nitko nije zapravo znao ništa o njoj. A onda, čim bi to spomenuo nekome tko poznaje nogomet, reagirali bi s 'wow, ideš u Super Ligu'. Nimalo ne žalim, bilo je fantastično."

Fantastično, ali i čudno.

"Nekako moraš potpuno zaboraviti tko su oni", dodao je o nekim velikim imenima u protivničkim klubovima. "Možda sam ja učinio korak prema gore, a oni prema dolje, ali samo ih moraš gledati kao jednake sebi i dati sve od sebe. Ali bilo je prilično nadrealno. Oscara sam gledao u Chelseaju i igrao s njim na FIFA-i, znao sam sve te igrače. Bilo je prilično nevjerojatno."

Do 2019. liga je postala tako velika da se Garetha Balea - tada jednog od najskupljih igrača na svijetu - povezivalo s transferom iz Real Madrida u Jiangsu Suning za trogodišnji ugovor na više od milijun eura tjedno.

Manje od dvije godine kasnije Jiangsu Suning prestao je s djelovanjem jer je financijska situacija postala tako loša da su morali prodati čak i klupski autobus. 

Spektakularna implozija

Stvari su krenule nizbrdo kad je Kineski nogometni savez - koji je već bio predstavio "porez na luksuz" koji je sve velike transfere učinio preskupima te zabranio sponzorima da klubove nazivaju po sebi - objavio salary cap u prosincu 2020. godine. Savez se nadao da će tim potezom zatomiti potrošački nogomet i ulaganja preusmjeriti na kinesku reprezentaciju. 

Kineska sportska administracija već je bila svjesna potrošnje u ligi pa je 2017. tražila od klubova da smanje troškove i kontroliraju "iracionalna ulaganja", optužujući klubove za "spaljivanje novca" i davanje "pretjeranih plaća" stranim igračima.

Salary cap je svakako imao željeni efekt. Limit je značio da strani igrači mogu zarađivati maksimalno 60.000 eura mjesečno, daleko manje od ugovora kakve su zvijezde prethodno dobivale. Neki klubovi zaista su trebali takva ograničenja jer su im se zbog visokih troškova nagomilali dugovi.

Probleme klubova naglasile su i nevolje njihovih vlasnika u kineskom sektoru nekretnina, nakon što je nekoliko velikih građevinskih tvrtki upalo u financijske probleme. A povrh svega, udarila je i pandemija covida.

Stroga kineska pravila smanjila su broj utakmica, a i one koje su se igrale bile su bez gledatelja više od dvije godine. Prihodi od prijenosa i sponzorstava su se strmoglavili.

Samir Memišević, branič iz BiH, igrao je za Hebei FC od veljače 2020., ali do svoje druge sezone u klubu shvatio je da nešto nije u redu iza kulisa. "Nakon nekoliko mjeseci počeli su financijski problemi", rekao je za BBC.

"Imali su ozbiljan problem s kineskim igračima, koje mjesecima nisu plaćali. Bio sam siguran da do kraja godine Hebei više neće postojati." Memišević je dobio i prihvatio ponudu da ode na posudbu u Beijing Guoan, jedan od najboljih klubova u ligi. 

Hebei, koji je doveo Lavezzija i bivše standardne premierligaške igrače Javiera Mascherana i Gervinha u vrijeme Super Ligina booma, ukinuo je svoje mlađe selekcije kako bi preživio. Neki zaposlenici, ostavljeni mjesecima bez plaće, ponudili su se da će raditi besplatno za klub u vlasništvu tvrtke za nekretnine u dugovima, koji se mučio da plati režije. Sve je bilo uzalud. Početkom ove godine Hebei se ugasio.

"Baš mi je žao zbog Hebeija i svega što se dogodilo jer su bili jedan od najvećih klubova s gomilom velikih imena i novca", rekao je Memišević, koji sad igra za Al Nassr iz Dubaija.

"Sad je sve samo nestalo. Tužno, ali tako je s mnogim kineskim klubovima. Vidim da Guangzhou i Wuhan također nestaju. To je baš tužno. Nadam se da će se kineski nogomet oporaviti jer je puno novca uloženo u njega. Ali ne mislim da će biti kao ranije."

Oproštaj navijača

Za Johna Hassetta kineska Super Liga neće biti ista bez njegova omiljenoga kluba, Guangzhou Cityja. Klub koji su u prošlosti vodili Eriksson te bivša zvijezda Arsenala i Rangersa Giovanni van Bronckhorst, raspao se u ožujku. Na svakoj domaćoj utakmici Hassett se veselio susretu s drugim navijačima i zajedničkom navijanju za momčad.

"Za mnoge je ljude društvena strana bila jednako važna kao i nogomet", rekao je za BBC. "Imali smo malu pivnicu ispred igrališta, tamo bismo popili poneku prije i poslije utakmice, kad bi tamo došla i skupina kineskih navijača.

Svi smo bili u očaju. Održali smo malo bdjenje za klub u pivnici nakon što je ugašen. Sreli smo se s par drugih grupica i popili pivo ispred stadiona. Bilo je zabavno.

Dio problema bio je u tome što se niti jedan klub nije stavio u poziciju da zarađuje. Ulaznice su bile jeftine. Naša godišnja ulaznica koštala je 50 ili 60 funti. Neke skupine studenata kupovale su ih još jeftinije. Većina ljudi nije kupovala službene dresove, nego ih je nabavljala ispred stadiona za sitniš. Generiranje prihoda najveći je problem Super Lige. Ako se ekonomija stisne, odakle dolazi novac?"

Korupcijski skandal

Krajem prošle godine, kad je počelo odbrojavanje prema ponovnom otvaranju stadiona za navijače, počelo se postavljati još jedno pitanje: kamo je novac otišao? Korupcijski skandal raširio se najvišim uredima tamošnjeg nogometa. Nekadašnji Evertonov veznjak i bivši kineski izbornik Li Tie bio je pod istragom zbog "ozbiljnog kršenja zakona", optužen za mito u kolovozu.

Chen Xuyuan, bivši predsjednik Kineskog nogometnog saveza, suočen je sa sličnim optužbama, dok je južnokorejski veznjak Son Jun-ho, koji je igrao za Shandong Taishan, od svibnja u pritvoru pod sumnjom za primanje mita.

Do danas je u ligi ostao mali broj stranih igrača. Oni koji trenutačno igraju u Kini, ni domaći ni strani igrači, nisu odgovorili na BBC-jeve zahtjeve za intervjuom.

Ali, unatoč problemima lige, u Kini i dalje postoji potražnja za domaćim nogometom. Kad su ulaznice za prvu utakmicu Beijing Guoana pred publikom nakon pandemije u travnju puštene u prodaju, razgrabljene su za pet minuta.

Alberto Doldan, koji je radio za La Ligu u Kini i kao agent sklapao poslove u Aziji, kaže da aktualna agresivna akvizicija talenata iz najvećih klubova u Saudijsku Arabiju podsjeća na vrhunac Super Lige. No, inzistira da kineska liga još ima budućnost, iako drukčiju od one koja se nekoć činila mogućom.

"Mnogi kineski klubovi ugasili su se zbog financijskih problema", rekao je za BBC. "Ali mislim da će budućnost biti bolja jer su radili s mladim igračima. Mislim da će kroz sljedećih pet do sedam godina više domaćih igrača zaigrati na višoj razini. Kina je i dalje dobro mjesto i mislim da je njena budućnost u domaćim igračima."

S manjim priljevom skupih igrača, fokus je više na proizvodnji domaćih superzvijezda kako bi liga rasla i povećala Kinine izglede na Svjetskom prvenstvu, turniru na koji se dosad kvalificirala samo jedanput.