UMIROVLJENI general David Petraeus, koji je zapovijedao američkim snagama u ratovima u Iraku i Afganistanu te vodio CIA-u, kaže za CNN da se Rusi suočavaju s iznimno odlučnom ukrajinskom vojskom, koja je iznenađujuće sposobna i inovativna i bori se na svom matičnom teritoriju za opstanak.

Nasuprot tome, ruski su osvajači pokazali niz slabosti: pogrešno planiranje, pretjerano optimistične obavještajne projekcije o tome kako će se sukob odigrati, podcjenjivanje ukrajinskih snaga i naroda, neodgovarajuće održavanje i logistika, neimpresivna oprema, oslanjanje na ročnike i nemogućnost organiziranja učinkovitog kibernetičkog ratovanja.

Detaljna ocjena prva tri tjedna invazije

Tijekom razgovora Petraeus je ocijenio prva tri tjedna rata u Ukrajini. Sumnja u to da Rusi imaju dovoljno snaga da zauzmu, a još manje da kontroliraju ukrajinsku prijestolnicu Kijev i neke druge velike gradove te smatra da će nastavak urbanog ratovanja općenito pogodovati Ukrajincima.

Bez obzira na to, također napominje da Rusi imaju ogroman kapacitet i povijest uništavanja gradova, civilnih objekata i ključne infrastrukture te da će uništavati urbana područja u nastojanju da preuzmu kontrolu.

Petraeus je pohvalio postupke Bidenove administracije i američkih saveznika posljednjih tjedana i istaknuo da je ruski predsjednik Vladimir Putin, umjesto da Rusiju ponovno učini velikom, ponovno učinio NATO velikim. On predviđa da će kratkoročni ishod rata u Ukrajini biti krvavi pozicijski sukob. Rusiju smatra neodlučnom iako uzrokuje sve više žrtava i uništava infrastrukturu. Međutim, postoji i mogućnost dogovora jer i Moskva i Kijev shvaćaju štetu i razaranja koja se nanose njihovim zemljama.

"Mnogo je razloga za loš učinak Rusa"

CNN: Iznenađuje li vas učinak ruske vojske u Ukrajini?

Petraeus: Pomalo, ali ne potpuno. Mnogo je razloga za loš učinak Rusa. Prije svega, bore se protiv vrlo odlučnih i prilično sposobnih ukrajinskih snaga koje se sastoje od specijalnih, konvencionalnih i teritorijalnih postrojbi, pa čak i privatnih građana, koji su svi odlučni ne dopustiti Rusiji da postigne svoje ciljeve. Oni se bore za svoj nacionalni opstanak, svoju domovinu i svoj način života, a imaju prednost domaćeg terena.

Osim toga, Rusi su iznenađujuće neprofesionalni. Očito imaju vrlo loše standarde kada je riječ o izvođenju osnovnih taktičkih zadaća kao što su kombinirane operacije koje uključuju oklopne snage, pješaštvo, inženjeriju, topništvo i minobacače. Vrlo su loši u održavanju svojih vozila i oružanih sustava i mnoge su jednostavno napustili. Također su slabi u opskrbi i logističkim zadacima.

Sovjeti, a sad i Rusi, nikad nisu imali jednu važnu stvar u sustavu

Već desetljećima znamo da je sovjetskom sustavu, a sada ruskom sustavu, nedostajala jedna od ključnih snaga američke i zapadne vojske, a to je snažan i profesionalan dočasnički zbor. A dio problema je i to što ruska vojska ima prilično značajan postotak ročnika.

Vrlo je teško odrediti koliko ih je u Ukrajini. Znamo da je u ruskoj vojsci općenito od 20 do 25 posto ročnika. Posebno je velik broj ročnika u kritičnom području logistike. To uključuje vozače kamiona i cisterni te vojnike u jedinicama za održavanje.

Rusi se teško kreću izvan cesta

Rusima je također bilo teško kretati se izvan cesta. Njihova vozila na kotačima vrlo brzo zaglave u blatu. Tlo nije smrznuto onako kako su se nadali da će biti. Čini se da su čak i vozila na gusjenicama zaglavila. A Rusi jednostavno ne provode dovoljno preventivno održavanje svoje opreme.

Služio sam u mehaniziranim jedinicama, mješavini tenkova i oklopnih transportera. I svaki put kad se zaustavite, vozač i članovi posade izlaze i provjeravaju kotače i pogone, pumpaju mazivo, dolijevaju razine tekućine. Ako ne obavite preventivno održavanje, onda će vam se takva vozila pokvariti.

Uz to, Rusi jednostavno imaju relativno neimpresivnu opremu s obzirom na investiciju koja je navodno napravljena tijekom posljednjeg desetljeća. Oni sigurno nemaju opremu usporedivu s onom koju ima SAD.

"Rusko precizno streljivo i nije tako precizno"

Njihovo precizno streljivo nije baš tako precizno, o čemu govori i to što u prvim satima borbe nisu uništili aerodromske piste u Ukrajini, kao što smo mi to učinili u Iraku 2003. godine kako bismo iračkom ratnom zrakoplovstvu onemogućili da poleti.

A ukrajinsko ratno zrakoplovstvo još uvijek leti. Koliko god skromno bilo i koliko god gubitaka pretrpjelo, još uvijek je aktivno. Dakle, Rusiji nedostaje precizno streljivo. To također možemo prepoznati u velikoj učestalosti ruskih napada na civilnu infrastrukturu, poput bolnice u Mariupolju, drugih medicinskih ustanova i vladinog centra u Harkivu. Osim ako doista nisu namjeravali pogoditi te ciljeve, što bi očito bilo užasno.

Problemi u osnovnim zadacima

Rusi također imaju problema u osnovnim zadacima kao što je održavanje raspršenog rasporeda. Kolona se nikad ne stvara na velikoj autocesti gdje je može uočiti dron i pogoditi topništvo, kao što je nedavno viđeno. Prometni zastoj od 60 kilometara koji smo vidjeli u okolici Kijeva plod je nesposobnosti kontrole kretanja za koju obično postoje doktrina i organizacijske strukture i procedure. A onda su im trebali dani da rasprše tu kolonu među drveće, umjesto da bude na otvorenom.

Nedostatak zračne potpore

Također nisu bili u stanju iskombinirati ono što je za njih trebala biti velika prednost, a to je integracija zračnih i kopnenih operacija. Oni zapravo ne pružaju pravu blisku zračnu potporu odmah ispred svojih kopnenih formacija. Umjesto toga, samo izvode zračne napade.

Kibernetičko ratovanje

Ruski kibernetički rat također nije bio impresivan, možda zato što su ga u prošlosti pretjerano koristili, a Ukrajinci su, vjerojatno uz određenu pomoć, naučili kako se nositi s tim. Rusi nisu uspjeli srušiti ukrajinski sustav zapovijedanja i nadzora, a predsjedniku Volodimiru Zelenskom nisu uspjeli uskratiti pristup društvenim mrežama i internetu.

Dakle, njihove sposobnosti kibernetičkog ratovanja koje su se činile impresivne u ranijim kampanjama, primjerice prilikom zauzimanja Krima 2014. godine, ovoga su puta puno manje uvjerljive.

Pogrešne pretpostavke

Povrh svega toga, imate neimpresivno osmišljenu kampanju, koja se očito temeljila na vrlo pogrešnim pretpostavkama o tome koliko brzo bi mogli zauzeti Kijev i posebno koliko brzo bi mogli srušiti vladu i zamijeniti je proruskom vlašću.

Dakle, u svakom pojedinom području procjene, Rusi su se pokazali užasno neadekvatnima, počevši od svojih obavještajnih procjena i razumijevanja bojnog polja i svog protivnika, pa zatim svakog aspekta kampanje, sve do operacija malih postrojbi. Suočavaju se s neprijateljem koji je apsolutno odlučan, iznenađujuće sposoban, vrlo inovativan i snalažljiv te koji se bori na svom terenu.

Velik dio stanovništva, ktome, mrzi Ruse, a ta mržnja se produbljuje svakim udarom na civilnu infrastrukturu. Ne samo da Rusi ne osvajaju srca i umove, oni otuđuju srca i umove.

"Nemaju dovoljno snage da zauzmu Kijev, još manje da ga kontroliraju"

CNN: Jesu li vrijeme i masa na strani Rusa?

Petraeus: Ne mislim tako, ali kvantitet s vremenom ima svoju kvalitetu i čista destruktivna sposobnost ruskih bombi, projektila, raketa, topništva i minobacača očito je zabrinjavajuća. Jasno je da nemaju dovoljno snaga da zauzmu, a još manje da kontroliraju Kijev i neke druge velike gradove, ali imaju projektile, rakete, topništvo i bombe i očitu spremnost da ih koriste na vrlo neselektivan način.

I tako nastavljaju pristup koji su koristili u Čečeniji, posebice u Groznom, te u Siriji, osobito u Alepu, gdje su izazvali depopulaciju gradova neselektivnom upotrebom bombi. I bit će to natjecanje u izdržljivosti između spremnosti Rusa da unište gradove i sposobnosti Ukrajinaca da prežive takvo uništenje.

"Ukrajincima pogoduje urbani rat"

CNN: Hoće li urbani rat pogodovati Ukrajincima?

Petraeus: Naravno. U urbanom ratovanju pravilo je da na svakog branitelja mora doći najmanje pet napadača. U ovom slučaju, omjer bi mogao biti i veći jer su Ukrajinci vrlo snalažljivi. Radit će zajedno kako bi spriječili Ruse da zauzmu urbana područja.

Takve bitke u velikim gradovima zahtijevaju zauzimanje svake zgrade i ulazak u svaku sobu, a zatim morate ostaviti snage u svakoj zgradi ili će se neprijatelj vratiti i ponovno ih zauzeti. Dakle, nevjerojatno je vojnički intenzivan. Rusi nemaju ni blizu dovoljno vojnika ni za Kijev, a još manje za sve druge gradove.

Naravno, Rusi će u nekim gradovima imati određenog uspjeha. Bitka za Mariupolj je natjecanje između izgladnjelih Ukrajinaca koji su tamo ostali te spremnosti Rusa da nastave s razaranjima i ubijanjem nevinih civila u gradu koji se i dalje opire, ali je opkoljen.

"Kada i kako Putin rotira svoje snage?"

CNN: Ako Putin odluči pokušati zauzeti cijelu Ukrajinu, koliko bi mu vojske trebalo?

Petraeus: Nisam siguran. Mislim da čak ni kompletna njegova vojska to ne bi mogla učiniti. Imajte na umu da postoji veliki ograničavajući čimbenik, a to je očita nesposobnost Putina da zamijeni snage koje se trenutačno bore. Kako i kada rotira svoje snage? Nije mi jasno.

Ruski ročnici su na jednogodišnjoj rotaciji pa nije ni čudo što pokazuju jako loše standarde u svemu, s obzirom na to da su jedva prošli osnovnu i naprednu obuku, pa potom integraciju postrojbi i sada su u borbi. I smjene su im trebale završiti u travnju, ali ih je Putin produljio.

"Nezgodno pitanje za Kinu"

CNN: Američki dužnosnici kažu da Rusija od Kine traži vojnu i drugu pomoć. Što mislite o tome?

Petraeus: Izvješće američkih dužnosnika zanimljivo je u nekoliko aspekata. Prvo, ako je točno, to ukazuje da Rusiji ponestaje određenih sustava oružja i streljiva, što je još jedan odraz toga kako je Rusija pogrešno izračunala mnoge aspekte rata koji je pokrenula.

Drugo, ovo predstavlja vrlo nezgodno pitanje za Kinu. Jedna je stvar to što se Kina suzdržala od glasanja na Općoj skupštini UN-a kad je 141 država osudila Rusiju zbog njezine ničim izazvane agresije. Sasvim je druga stvar kada bi Kina udovoljila zahtjevu Rusije i tako aktivno stala na stranu zemlje koja uistinu postaje carstvo zla, meta sankcija bez presedana i koja se odvaja od globalne ekonomije. To bi također moglo rezultirati nekim sankcijama Kini.

Treće, osim tih pitanja, kineski predsjednik Xi Jinping očito mora biti iritiran ruskom invazijom jer je najveći trgovinski partner Ukrajine upravo Kina. Konačno, nakon što su završile Olimpijske igre, Xi se vjerojatno nadao da neće biti drame u mjesecima koji prethode jesenskom Kongresu Komunističke partije, tijekom kojeg će nesumnjivo ponovno, treći put biti izabran za predsjednika te će zadržati svoje vodstvo u partiji i Vojnom vijeću. Putin bi tako mogao staviti Xija u vrlo nezgodnu poziciju.

Dakle, nije bilo potpuno iznenađenje što su i Rusija i Kina izjavile da takav ruski zahtjev za pomoć nije upućen.

"Ukrajinci najviše trebaju Javeline, to je očito"

CNN: Što mislite, što Ukrajincima najviše treba?

Petraeus: To je očito, američki protutenkovski sustav Javelin. I ne samo to. To su također protutenkovski sustavi drugih zemalja i prijenosni protuzračni obrambeni sustavi. Britanski protutenkovski sustav je vrlo dobar. Oko 17.000 ovih protutenkovskih oružja stiglo je u Ukrajinu u samo jednom tjednu. To je ogroman broj prijenosnih protuoklopnih sustava.

Naoružavanje Ukrajine

CNN: Je li SAD trebao početi naoružavati Ukrajinu nakon što je Putin zauzeo Krim 2014. godine?

Petraeus: Kongres je odobrio prodaju Javelina Ukrajincima, a onda je to odgođeno za vrijeme Obamine administracije. U ranom razdoblju Trumpove administracije Javelini su konačno isporučeni, ali onda se pojavio problem kada je predsjednik Donald Trump navodno Ukrajini uskratio opremu na određeno vrijeme.

Napor Bidenove administracije da naoruža Ukrajince i djelovanje naših zapadnih partnera bilo je zaista dramatično, posebice neposredno prije invazije, a potom i nakon nje. Vidite da je Njemačka, koja je slala samo kacige prije invazije, pristala dati smrtonosno oružje.

Čak je i EU pristala poslati Ukrajini vojnu i drugu pomoć u vrijednosti od 500 milijuna eura. Dakle, došlo je do revolucionarnih promjena u politici samo nekoliko dana nakon početka invazije.

"Mislim da treba odati priznanje SAD-u, NATO-u i Europskoj uniji"

CNN: Je li vas to iznenadilo?

Petraeus: Mislim da treba odati priznanje SAD-u, NATO-u i Europskoj uniji. Mislim da je Bidenova administracija pokazala impresivno djelovanje, a to govorim kao netko tko je javno kritizirao njegovu administraciju zbog odluke o povlačenju iz Afganistana i provođenja povlačenja u kolovozu 2021.

CNN: Ući u Putinov um, naravno, nije lako, ali mislite li da je povlačenje SAD-a iz Afganistana moglo imati utjecaja na njegove kalkulacije?

Petraeus: Nemoguće je to odrediti, ali ono što se može sa sigurnošću reći je da su se neki potencijalni američki protivnici uhvatili tog povlačenja kako bi rekli: "Vidite? Rekli smo vam da SAD nije pouzdan partner i saveznik. Rekli smo vam da je SAD sila u padu."

Mislim da su akcije SAD-a i akcije naših saveznika diljem svijeta u vezi s Ukrajinom pokazale da je SAD pouzdan partner i da nije velika sila u padu. Ako ništa drugo, umjesto da učini Rusiju ponovno velikom, Putin je ponovno učinio NATO velikim.

O kemijskom oružju

CNN: Bidenova Bijela kuća upozorava da je moguće da Putin upotrijebi kemijsko oružje. Je li to uvjerljivo? Čini se da bi to mogla biti neka vrsta Rubikona.

Petraeus: To bi bio Rubikon, iako su Rusi taj Rubikon prešli i prije. Koristili su nervni agens Novičok protiv protivnika režima kao što su Sergej Skripalj i Aleksej Navalni. Očito imaju nervne agense. Nepoznato je imaju li ih u velikim količinama i jesu li isporučivi, ali to je očito ozbiljan problem.

Bidenova administracija pokušala je odvratiti Putina od upotrebe kemijskog oružja razotkrivanjem te mogućnosti. Zapravo, još jedan način na koji je ova administracija vrlo impresivna je korištenje gotovih obavještajnih proizvoda i njihovo pretvaranje u informacije koje se javno mogu objaviti bez razotkrivanja izvora i metoda, što je doista jedinstveno.

Zapravo, mislim da je to bilo prilično učinkovito jer je uspostavilo kredibilitet Bidenove administracije u Ukrajini. Ne možete odbaciti ono što administracija govori da je moguće, s obzirom na to koliko je toga o Putinovim planovima i ciljevima u Ukrajini u početku bilo odbačeno ili se smatralo malo vjerojatnim, a sada se ostvarilo.

"Čini se da su Rusi imali u dva tjedna više mrtvih nego SAD u 20 godina u Iraku"

CNN: Rusi, očito, trpe značajne gubitke, prema američkim dužnosnicima.

Petraeus: Da. Čini se da su u prva dva tjedna rata imali više smrtnih slučajeva nego SAD u 20 godina u Iraku, oko 5000, što je jednostavno zapanjujuće.

CNN: Je li to politički održivo za Putina?

Petraeus: Vrijeme će pokazati. Čini se da još uvijek ima vrlo jaku vlast. Ali što će se dogoditi kad majke palih boraca podignu svoj glas? Što će se dogoditi kada krene ekonomski kolaps? Kad se dogodi kolaps rublja, kolaps gospodarstva, nemogućnost ponovnog otvaranja ruske burze, kad Rusiju napuste velike korporacije koje su desetljećima tamo, poput McDonald'sa ili Starbucksa?

Zapravo, 380 kompanija, prema izračunu profesora s Yalea, prestalo je s poslovanjem u Rusiji. Nitko ne može predvidjeti kakve će biti posljedice sankcija, zamrznute imovine, razdvajanja poduzeća i drugih akcija za Rusiju i ruski narod.

O napadima kod granice

CNN: Što mislite o ruskom napadu na ukrajinsku bazu u blizini poljske granice? Što to znači za moguće širenje sukoba?

Petraeus: Ruski napad na ukrajinsku bazu za obuku u blizini Lavova, koju sam posjetio dok sam bio u službi, nesumnjivo je pokrenut kako bi se pokušao spriječiti protok oružja i zaliha u Ukrajinu iz Poljske, a također kako bi se poremetilo mjesto na kojem bi strani dragovoljci mogli imati orijentacijsku obuku prije nego što se pridruže ukrajinskim snagama.

S obzirom na blizinu granice, to jasno izaziva zabrinutost zbog mogućnosti napada na zemlju NATO-a, što bi zahtijevalo odgovor s obzirom na obvezu NATO-a prema članku 5. S obzirom na razumljive napore čelnika NATO-a da izbjegnu širenje rata, napad na bazu izvan Lavova očito poziva na uzbunu. Uvjeren sam da su se čelnici NATO-a konzultirali o mogućim odgovorima ako se sukob dodatno proširi.

Kako će sve završiti?

CNN: Kako će završiti ukrajinski rat?

Petraeus: Mislim da postoji nekoliko mogućnosti, a nisam siguran koja je najvjerojatnija. Međutim, trenutačno se čini da tome nema kraja i da će se Rusija uvući u krvavi sukob gori od sovjetskog rata u Afganistanu tijekom 80-ih godina.

Ova bi krvava močvara prouzročila strašne ljudske gubitke, razaranja, raseljavanje, depopulaciju urbanih područja, ogromnu humanitarnu katastrofu, kao i strašne gubitke za Rusiju. Govorimo o tome u donekle bliskoj budućnosti, drugim riječima, u idućih godinu dana.

Moglo bi doći i do dogovora jer i Putin i Zelenski shvaćaju da nitko ne može u potpunosti postići ono što želi i da obje strane trpe ogromnu štetu. Mogli bi posredovati, recimo, predsjednik Finske, premijer Izraela, predsjednik Francuske, bivša njemačka kancelarka Angela Merkel ili predsjednik Kine, da navedem nekoliko mogućih sugovornika.

Postoji još jedna mogućnost, naravno, a to je da bi Putin mogao na neki način otići s vlasti. Novi vođa mogao bi prepoznati ludost onoga što je Putin učinio i povući se iz Ukrajine, možda pokušati postići neki sporazum koji će sačuvati malo obraza i omogućiti Rusiji da se izvuče iz onoga što će biti beskrajno i skupo.

Naravno, vođa koji će naslijediti Putina mogao bi biti jednako nemilosrdan, bezosjećajan i kleptokratski nastrojen kao što je to bio Putin, tako da uvijek trebamo suzbijati svoj optimizam kada je Rusija u pitanju.

Postoji četvrta mogućnost koja se ne može isključiti, a to je da Ukrajina na neki način pobijedi. Ukrajina zapravo pobjeđuje Rusiju na bojnom polju i postupno se ta frontovska stvarnost javlja i u Moskvi. Možda Ukrajina čak i ponovno zauzme Donbas ili na neki način bude u poziciji diktirati uvjete Rusiji.

Postoje te četiri mogućnosti. Nažalost, čini se da je u bliskoj budućnosti najvjerojatniji nastavak krvave pozicijske borbe za Rusiju koja je uglavnom neodlučna, uz poneke ruske uspjehe i neke skupe neuspjehe te sve veću ekonomsku oskudicu, inflaciju, nezaposlenost i neimaštinu za ruski narod.