HRVATSKI ekonomist Dejan Kovač, postdoktorand na prestižnom američkom sveučilištu Princeton, odgovorio je na izjavu Zorana Milanovića koji je ustvrdio da "ljudi odlaze jer žele vidjeti malo svijeta".

Inače ne pišem članke bez znanstvene i/ili stručne podloge i bez ozbiljnih podataka, ali s obzirom na to da ovo već ptice na grani znaju, ne trebaju vam doktori znanosti s Princetona i suhoparne analize da biste shvatili krivce trenutnog stanja u Hrvatskoj. Dovoljno je da pogledate oko sebe. Jednostavno sam morao reagirati na veliku nepravdu i neprihvaćanje nikakve političke odgovornosti Zorana Milanovića.

Podsjećam na nedavnu izjavu Zorana Milanovića:

“Treba mi i podrška stranaka, SDP-a prije svih te onih koji će se okupiti u borbi za modernu, sretnu zemlju u kojoj će se građani osjećati dobro. Ljudi odlaze iz Hrvatske i te gluposti smo slušali zadnjih pet godina. Govorilo se da se građani iseljavaju zbog neke pojedine vlade. Da, ljudi odlaze zbog novca, ali znam previše ljudi i školovanih obitelji koji su otišli iz bijesa na nešto plaćenije poslove. Ostali bi da sustav funkcionira dobro, da se osjećaju vrijedno i iskorišteno u onom pozitivnom smislu riječi. Odlaze zato što žele vidjeti svijeta i avanture, da malo rade na sebi”.

Kako to uopće može pasti na pamet?

Ako nešto ne podnosim u životu, onda je to ljudska nepravda. Građanima Republike Hrvatske se sustavno događaju nepravde već zadnjih 25 godina. Od rata koji se nije trebalo ni dogoditi i koji je, kako danas izgleda, bio samo maska za bogaćenje određenih pojedinaca, do niza skandala u visokoj politici, deblji kraj smo uvijek izvlačili upravo mi građani. HDZ-ove i SDP-ove vlade su se dobacivale s nama kao s ping-pong lopticom i postavlja se elementarno pitanje – kako da su oni još uvijek na vlasti? Vratit ćemo se na ovo pitanje malo kasnije.

Ono što me fascinira u ovoj priči je kako to uopće može pasti na pamet osobi koja je cijeli mandat bila na čelu koalicije, koja u četiri godine ne da nije provela nijednu reformu, već je lošim politikama produbila ekonomske i socijalne probleme Hrvatske (da ne ulazimo u zamku interpretacija, bilo je i nekih dobrih manjih poteza, ali ništa što bi donijelo dugoročni rast) i reći da je 300.000 ljudi iselilo zbog avanture. Hoćete da vam kažem što je avantura? Mojih nekoliko prijatelja koji su iz Slavonije otišli raditi na bauštelu u Njemačku. Oni su još koliko toliko “sretni“ jer su uspjeli i financirati odlazak svoje obitelji.

Drugi nisu bili toliko “sretni”, nego su žene i djecu ostavili u Hrvatskoj, šalju im novac i viđaju ih svakih nekoliko mjeseci. Pa si upitajte tu djecu koja su ostala u Hrvatskoj i svako večer pitaju “Gdje mi je tata?” kako im se sviđa provod njihova tate po inozemstvu? Bio sam u ovoj situaciji, tako da znam. Ovo je manjak političke empatije i odgovornosti koji ste nebrojno puta već pokazali i još je jedan u nizu dokaza da kvazi elita sa zlatnom žlicom u ustima ne shvaća probleme “malog čovjeka”. Ali nećete to nikada moći ni shvatiti jer ste, kao i većina političkog establishmenta, s 18 godina ušli u partiju, SDP ili HDZ. Partije su sve odrađivale za vas dokle god ste bili poslušni. 

Zašto ljudi odlaze iz Hrvatske? Zbog “avanture i da vide svijeta”? 

Odlaze jer ste direktno vi i SDP imali utjecaj na kreiranje ovakvog stanja u Hrvatskoj. Mantra lijeve opcije u Hrvatskoj zadnjih 25 godina je "okrivi za sve HDZ", a ako ne možeš njega, okrivi za sve zločesti kapitalizam. Slažem se da je HDZ imao veliki utjecaj na trenutno stanje, ali nisu u kreiranju stanja bili jedini, pomogao im je i SDP. Ne toliko činidbom, već nečinidbom i održavanjem statusa quo. Druga teza o “zločestom kapitalizmu” možda pali kod starijih generacija koje su većinu života provele u bivšem sistemu i ne znaju što je kapitalizam pa ih se hvata na sentiment “za vrijeme Jugoslavije se živjelo bolje”, ili kod osoba koje stvarno vjeruju izjavama poput Zlatka Komadine: “Problem je što smo napustili neke misli Karla Marxa. Neoliberalni kapitalizam ne može ostvariti socijalnu politiku“.

Ovo pokazuje osnovno nerazumijevanje elementarnih ekonomskih pojmova čelnih ljudi u Hrvatskoj, u SDP-u i svim drugim strankama. Kroz povijest čovječanstvo je imalo tendenciju mistificiranja određenih prirodnih i socijalnih pojava jer u trenutnom povijesnom trenutku nisu postojali znanje ni svijest koji bi objasnili određenu pojavu. Dobar primjer je taj da su stari Grci izmislili Zeusa da bi objasnili jednostavno pražnjenje električnog naboja, a tako se i danas pokušava mistificirati pojam “neoliberalnog kapitalizma”. Prvo, u Hrvatskoj ne postoji ni “k” od kapitalizma, nego rođački kapitalizam SDP-a, HDZ-a i njihovih satelita. Drugo, ako se cijeli svijet ravna prema određenim standardima, ne možemo mi raditi vlastite standarde. Čak je i Komunistička partija Kine to shvatila nakon pada Istočnog bloka i prilagodila se globalnim kretanjima i liberalizirala dosta tržišta te se otvorila globalnoj konkurenciji. Ako se zemlja koja ima više od milijardu stanovnika prilagođava globalnim kretanjima, kako to da se mi s 4 milijuna, a točnije je da nas ima 3,5 milijuna, ne prilagođavamo?

Zašto se odlazi, gospodine Milanoviću?

1. Korumpirano pravosuđe - nema pravde u društvu i narodu je dosta. Nema reforme koju ste vi zagovarali i obećavali. U kaosu Ovršnog zakona i masovnih deložacija mnogi su ostali bez doma, što je omogućilo strankama poput Živog zida da dođu u prvi plan.

2. Uhljeb ekonomija - kako su se HDZ-ove i SDP-ove vlade mijenjale, tako je svaka nova vlada zapošljavala nove političke podobnike. Imali ste jako dobru priliku u mandatu raspodijeliti radnu snagu iz državnog/javnog sektora u privatni sektor. Ništa.

3. Retorika ustaša i partizana - u javnom prostoru s HDZ-om podijelili ste Hrvatsku na lijeve i desne po principu "ako nisi s nama, onda si sa njima". Građanskog društva više nema.

4. Privatizacijski kriminal i predstečajne nagodbe - prva SDP-ova vlada Ivice Račana osvojila je mandat jer je obećavala da će riješiti privatizacijski kriminal. Ništa se nije napravilo. Drugi put bila je vaša vlada - opet se ništa nije napravilo. Ne samo da se nije ništa napravilo, nego je napravljen kriminalni zakon o predstečajnim nagodbama, s kojim se oštetila hrvatska ekonomija i opet se novac stavljao u krive ruke. Opet su “kapitalisti”, kao i u kriminalnoj privatizaciji, postale osobe s dobrim političkim vezama, a ne pravi poduzetnici koji mogu izvući Hrvatsku iz krize.

5. Nepotizam pri zapošljavanju. Evo vam dobar primjer zašto ljudi odlaze: u Hrvatskoj nisam mogao dobiti zaposlenje na fakultetu i institutu još od 2008., ali bio sam  dobar za Princeton. Napravili ste sustav da se svi, od čistačice do direktora, zapošljavaju preko političke veze. Pri zapošljavanju trebali bismo se ravnati samo po kvaliteti radnika, a ne po političkoj iskaznici. Kapital u krivim rukama i rad preko veze uvelike objašnjavaju naše niske stope produktivnosti i zašto su nas prestigle Rumunjska i Bugarska.

Zašto su HDZ i SDP još na vlasti?

Prvo, Hrvatska je vrlo specifična po jednom pitanju, a to je kako i zašto se glasa za pojedinu stranku. Kod nas se ne glasa ZA pojedinog kandidata, nego uvijek PROTIV pojedine opcije, tako da i sve pobjede SDP-a nisu postignute zbog kvalitetnog programa i/ili osoba, nego zbog bijega od HDZ-a. Svaki put kad je vlada SDP-a bila na vlasti, nismo vidjeli nikakve reforme, iako se nakon HDZ-a to očekivalo od nje.

Drugo, Zakon o izbornim jedinicama nije mijenjan od 1999. i omogućava duopol SDP-a i HDZ-a, pokazuju moja istraživanja. SDP je mogao to promijeniti, ali se desilo sve po riječima poznate pjesme: “Sve je dobro dok si na vlasti, a Vlasta je bogata i Vlasta te časti”.

Treće, građansko društvo uništeno je podjelama. Stvorena je apatija u društvu da se ljudima uništi volja za glasanjem i aktivizmom. Glasati se mora. Nedavni primjer Češke pokazuje kako uspješne zemlje shvaćaju svoju građansku dužnost. Bez obzira na to što ima najnižu stop nezaposlenosti u EU od 1,9%, na prvi znak korupcije premijera, u Češkoj se okupilo preko 150.000 ljudi na glavnom trgu metropole. Kod nas zatvaraju firme i bacaju radnike na ulicu, a nitko ni da prstom makne. Ja da imam 18 ili 19 godina kampirao bih na Jelačić placu, a ne bih gledao kako ću otići iz Hrvatske.

Četvrto, kontrola medija. Kontrolom medija puštaju se samo one političke opcije koje nisu opasne HDZ-u i SDP-u. Zanimljiv je primjer “slobode medija” na HRT-u. Možete primijetiti samo po njihovu program kako u vrijeme SDP-ovih vlada gledamo deset puta “Bitku na Neretvi”, a kad je HDZ na vlasti dokumentarne filmove o zločinima komunizma. Ustaše i partizani su dio naše povijesti i legitimno je razgovarati o njima, ali ne tako da je nacionalna televizija pristrana u izvještavanju. Talk show emisije i selekciju kandidata nećemo ni spominjati. Rat je bio prije 70-ak godina, mislim da je vrijeme da pređemo s razmišljanjima barem u 2000., ako ne možemo u 2019. Prilično sam siguran da naši antifašisti na moru ne odbijaju napojnicu turista iz Njemačke jer je on unuk čiji je djed živio pod nacizmom. Kapital ne poznaje nacionalnost ni političku pripadnost.

Situacija nije bajna, ali može biti bolja ako napravimo snažni zaokret u ekonomskim politikama. Svjetlo na kraju tunela uvijek postoji. Hrvatska je mala zemlja i jedan mandat je dijeli do propasti, ali i 1-2 mandata da postane barem Češka. Neće nam politika riješiti sve problem magičnim štapićem, treba svatko od nas zapeti i raditi ono u čemu je najbolji. Da bismo to postigli, trebamo prestati zabijati glavu u pijesak kao nojevi i suočiti se s problemima. Kao na sastanku anonimnih alkoholičara, priznajmo si svi: “Bok svima, ja sam Hrvatska, potrebna mi je promjena”.