Erupcija Tonge stvorila najveći vulkanski oblak, dosegao je treći sloj atmosfere
KADA je vulkan Hunga Tonga-Hunga Ha’apai eruptirao u siječnju, stvorio je oblak pepela i vode koji je probio treći sloj Zemljine atmosfere. Radi se o najvećem do sada zabilježenom vulkanskom oblaku koji je dosegnuo mezosferu, područje gdje obično izgaraju meteori i meteoriti.
Mezosfera se nalazi na 50 do 80 kilometara iznad Zemljine površine, nad troposferom i stratosferom. Vulkanski oblak dosegnuo je visinu od čak 57 kilometara i premašio prethodne rekorde, nakon erupcija planine Pinatubo na Filipinima 1991. s 40 kilometara i El Chichona iz 1982. u Meksiku, kada je oblak dosegnuo 31 kilometar visine.
Zašto je ova erupcija bila tako snažna?
Znanstvenici su koristili satelitske snimke kako bi utvrdili visinu vulkanskog oblaka koji je u sebi sadržavao dovoljno vode da ispuni 58.000 olimpijskih bazena. Procjena te visine može pomoći stručnjacima pri proučavanju utjecaja koji bi erupcija mogla imati na globalnu klimu.
Erupcija na Tongi je jedna od najsnažnijih zabilježenih vulkanskih erupcija. Kada je eruptirao podvodni vulkan udaljen 65 kilometara od glavnog grada Tonge, izazvao je tsunami, kao i udarne valove koji su se proširili svijetom. Znanstvenici pokušavaju shvatiti zašto je ova erupcija bila tako snažna. Moguće je da je razlog tome bilo to što se zbila pod vodom, piše CNN.
"Toplina erupcije isparila je vodu i stvorila eksploziju pare mnogo snažniju nego kod klasične vulkanske erupcije", rekao je meteorolog i klimatolog Simon Proud sa Sveučilišta Oxford.
Erupcija će privremeno zagrijati planet
Stručnjaci navode da će količina vode koju je u atmosferu izbacio ovaj vulkan čak privremeno zagrijati planet.
"Često kad ljudi pomisle na vulkanske oblake, pomisle na pepeo. Međutim, preliminarno istraživanje ovog događaja otkriva da je u oblaku postojao i značajan udio leda. Također znamo da je postojala prilično skromna količina sumpornog dioksida i sulfatnih aerosola koji su se formirali ubrzo nakon erupcije", rekao je atmosferski fizičar Andrew Prata sa Sveučilišta Oxford.