KAKO neka država može prodavati nešto a da pritom nema dozvolu za prodaju? Može, ali samo ako je natječaj raspisan u Hrvatskoj u režiji Damira Krstičevića.

>> Krstičevićev "povijesni" posao s avionima F-16 je zapeo. Zašto?

Naime, upravo se to dogodilo u slučaju od početka sumnjive nabavke starih zrakoplova od Izraela. U MORH-u su prvo tvrdili kako sve teče po planu i bez problema, kao i da je potpisivanje ugovora stvar formalnosti. Tada su tvrdili kako je Izrael imao dozvolu za prodaju američkih F-16. Ispalo je da nije.

Kada je prije mjesec dana postalo jasno da je zapelo s američke strane, onda su tvrdili kako sve ide po planu jer je ionako "obveza Države Izrael dobiti suglasnost originalnog proizvođača tvrtke Lockheed Martin za tzv. Service Life Extension Program (SLEP), odnosno garanciju''. ''A to nije problem hrvatske države, uz dodatak da prvi kupljeni zrakoplovi stižu u Republiku Hrvatsku 2020. godine'', dodali su.

Kako su Izraelci uopće dobili natječaj MORH-a?

Danas tvrde da nemaju službenu potvrdu da je posao zapeo. No ono što je puno bitnije je da su priznali kako izraelska strana u natječaju za nabavku borbenih zrakoplova uopće nije imala dozvolu za prodaju, nego samo dozvolu da mogu ponuditi F-16 na prodaju Hrvatskoj.

"Sjedinjene Američke Države su dokumentom dale pristanak Državi Izrael da može Hrvatskoj nuditi izraelski višenamjenski borbeni avion F-16. Država Izrael se u ponudi pismeno obvezala da će Hrvatskoj isporučiti avione F-16 sa NATO kompatibilnom opremom te da će se produženje životnog vijeka aviona napraviti uz suglasnost originalnog proizvođača. Također, Država Izrael se pismeno obvezala da će ishoditi odobrenje Vlade Sjedinjenih Američkih Država za isporuku aviona Republici Hrvatskoj i da je to isključivo odgovornost Države Izrael. U skladu sa svim navedenim, Republika Hrvatska je provela transparentan i zakonit proces, donijela odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona F16 i ispoštovala sve obveze sa svoje strane", stoji u današnjoj reakciji MORH-a gdje je stavljen naglasak na to kako je Hrvatska ispoštovala svoj dio.

U MORH-i dalje tvrde kako je natječaj u kojem su Izraelci dobili posao vrijedan 500 milijuna američkih dolara, sasvim uobičajana kao i da se dozvole za prodaju traže tek nakon što se i dobije natječaj. No, krenimo redom.

Netransparentan natječaj

Hrvatska se na kupnju 12 izraelskih borbenih zrakoplova F-16 Barak odlučila nakon što je u srpnju prošle godine poslala zahtjev za nabavu zrakoplova u pet država - SAD, Švedsku, Grčku, Južnu Koreju i Izrael. U listopadu prošle godine otvorene su ponude, a na kraju je izraelska ponuda bila izabrana kao najpovoljnija.

Riječ je o zrakoplovima koji su, iako modernizirani, stari tridesetak godina i već su itekako borbeno eksploatirani. Index je u seriji članaka ukazivao na netransparentnost procesa izbora pobjednika natječaja, osobito u dijelu izbora članova Savjetodavnog vijeća za odabir vojnih zrakoplova.

Otkrili smo, što nam je i potvrđeno, da je natječaj za nabavku vojnih zrakoplova pripremao umirovljeni general Josip Čuletić koji je ujedno i predstavnik izraelske tvrtke Elbit, koja je i dobila natječaj. Isto tako, bliski prijatelj ministra Krstičevića Gordan Kolak, bivši prokurist King ICT-ja, također je bio član Savjetodavnog vijeća za odabir vojnih zrakoplova.

Ponašali se kao pijani bogataši pa nisu tražili konačnu ponudu

Isto tako, upozorili smo na činjenicu da se pred kraj natječaja za nabavu borbenih zrakoplova očekivalo kako će Hrvatska od najboljih ili od svih ponuđača zatražiti tzv. BAFO, odnosno najbolju i konačnu ponudu, ali to se nije dogodilo. Naime, s BAFO-om bi se natječaj morao produljiti, no uz BAFO smo mogli računati na financijski i tehnički povoljniju ponudu. MORH je to odbio tvrdeći kako bi se tako "narušila transparentnost natječaja". To je bila posebna ironija, s obzirom na to da je gotovo cjelokupna hrvatska javnost zamjerala upravo netransparentnost tog procesa.

>> Veleposlanik SAD-a otkrio što Izrael mora napraviti da Hrvatskoj proda avione

No ni tu nije bio kraj problemima s nabavom aviona F-16. Prije mjesec dana otkrili smo kako je Lockheed Martin odbio produljenje tzv. SLEP programa (Service Life Extension Program) za izraelske zrakoplove. Iz ugovora je jasno da F-16 Barak može letjeti još 3000 sati jedino ako prođe američki program SLEP. Za to jamstvo daje proizvođač Lockheed Martin.

Always follow the money

Izraelci su avione F-16 prerađivali vlastitim nadogradnjama koje odudaraju od izvornih postavki tog tipa zrakoplova. Prije generalke, Izraelci bi morali poskidati sve prerade na zrakoplovima koji su, podsjećamo, stari 30 godina. Ukratko, Izraelci bi trebali gotovo posve ogoliti svoje zrakoplove prije nego što uđu u SLEP program. Amerikancima je bilo neprihvatljivo jamčiti za te zrakoplove.

No, naravno, ni tu nije kraj ovog, prema svemu sudeći, šlampavog posla Ministarstva obrane. Osim ključne suglasnosti za SLEP program, ostalo je pitanje tko će isporučivati rezervne dijelove, ugovarati logistički paket i ugrađivati svoje sustave u stare Barake.

Hrvatska pri nabavi zrakoplova potpisuje dva ugovora. Prvi je ugovor o nabavi zrakoplova koji je projiciran na 580 milijuna kuna godišnje (na rok od deset godina). Drugi, koji tek moramo potpisati, onaj je o logističkom paketu, odnosno opremanju zrakoplova po NATO standardima. Naravno, ovaj drugi ugovor, cjeloživotni logistički paket za islužene zrakoplove, puno je unosniji posao. Amerikanci vjerojatno žele vratiti izraelske Barake u prvobitno stanje i preuzeti od Izraelaca cijeli posao logistike. Damir Krstičević i Kolinda Grabar-Kitarović vjerojatno bi na to i pristali jer se žele spasiti od blamaže, no što to znači za Hrvatsku? Veće troškove cijelog posla za ionako stare zrakoplove.

MORH: To su dva posebna odobrenja

Nabavna cijena plus logistički paket godišnje bi tako mogli iznositi preko 700 milijuna kuna i to bez goriva, plaća i ostalih tekućih troškova.

Danas smo upitali MORH zašto se izraelska ponuda nije odbacila s obzirom da oni u vrijeme natječaja nisu imali dozvolu za prodaju od strane američke vlade? U MORH-u nam kažu kako je riječ o uobičajenom poslovanju.

"Sjedinjene Američke Države dale su Državi Izrael prethodno odobrenje (Pre-approval) za prodaju, između ostaloga s tehničkim specifikacijama aviona, kako bi Država Izrael uopće mogla dati ponudu na hrvatski Zahtjev za ponudom (Request for proposal). Ponavljamo kako je riječ o uobičajenoj proceduri izdavanja odobrenja Vlade Sjedinjenih Američkih Država svim korisnicima naoružanja i vojne opreme čiji su originalni proizvođači američke kompanije, da ih transferiraju trećoj zemlji", kažu iz MORH-a odgovarajući na upit Indexa.

Kako pojašnjavanju nakon odabira ponude Države Izrael, Država Izrael je paralelno s pripremom ugovora pokrenula postupak ishođenja odobrenja za isporuku aviona Republici Hrvatskoj.

"Riječ je o dva različita odobrenja, 1. odobrenju za prodaju kako bi uopće mogla sudjelovati u natječaju i 2. odobrenju za isporuku aviona, čiji postupak za odobrenje se pokreće tek kada je poznat rezultat procesa odabira aviona. Obveza je kupca američke opreme - Države Izrael, ishođenje odobrenja od Vlade SAD-a radi daljnje prodaje trećoj strani, na što ukazuje i ime odobrenja - Third Party Transfer", pojašnjavaju na kraju. 

Što sada?

No, na kraju se nameće pitanje: Zašto je Ministarstvo obrane toliko inzistiralo na kupovini starih izraelskih zrakoplova? Prema ranijoj studiji, koja je rađena za potrebe MORH-a, a prije dolaska Damira Krstičevića, izraelska ponuda nije bila ni među tri najbolje ponude.

Krstičević na sva ova pitanja za sada nema suvisao odgovor.

"Kupili smo korištene zrakoplove jer moramo voditi brigu i o poljoprivredi, školstvu, zdravstvu i lokalnoj zajednici", govorio je Krstičević u svoju obranu dodajući kako će "naša djeca jednog dana kupiti nove kada se osigura infrastruktura kroz proračun".