Screenshot: HTV

GOST današnje emisije Nedjeljom u dva bio je nagrađivani srpski književnik Vladimir Arsenijević.

Rođen je u Puli, a u Beogradu je 90-ih objavio roman "U potpalublju" u kojemu je pisao o besmislenosti rata i zločinima koji su se dogodili na našim prostorima.

Govorio je o tome kako se u bivšoj Jugoslaviji znalo što je rat, ali i o tome kako se tada smatralo da je Drugim svjetskim ratom ratovanje u Europi završeno. "Ratovi na Dnevniku nisu novost. Gledamo kolone izbjeglica i ojađene ljudi, ali uvijek su negdje daleko, u Iraku ili Afganistanu".

Arsenijević je pričao i o sinu koji je rođen 1990. godine i o tome kako je 1991. godine s jednogodišnjim sinom slučajno završio na demonstracijama u Beogradu bježeći od suzavca. Zatim je govorio o punku koji je bio značajan dio njegove mladosti kada je čak bio dio punk benda Urbana gerila.

"Hrvatska i srpska mladež ima slične ukuse i na slične načine formiraju stavove"

Aleksandar Stanković upitao ga je jesu li turbofolk i sapunice jedini koji sada povezuju publiku bivše Jugoslavije, a Arsenijević je odgovorio navodeći primjere svoje djece od 22 i 16 godina, rekavši da su različitosti među mladima u Srbiji i Hrvatskoj sada sve manje te da oni zapravo na slične načine formiraju svoje stavove i ukuse.

Govorio je i o nedavnom sukobu na relaciji Jeremić-Kosor rekavši da su izgledali kao "dvije zle babe koje skaču jedna drugoj za vrat i ne mogu se složiti". "Većina građana u regiji želi živjeti normalno, naravno, ne zaboravljajući zločine koji su se dogodili. Ljudi žele stabilne i kontinuirane odnose", rekao je.

"Za djecu s nacionalističkim stavovima krivi su obrazovanje i politički sustav"

"Djeca s nacionalističkim stavovima žrtve su političkog sustava. Nakon 2000. godine, kada je cilj bio da se minimaliziraju zločini, ta ljigavost se prelila u obrazovanje i djeca u skladu s tim uče o našoj nedavnoj prošlosti. Strašno je kakvim 'nazovi znanjima' o tom razdoblju djeca raspolažu", rekao je.

Također je govorio o položaju pisaca u regiji i svijetu, rekavši da pisci posvuda teško preživljavaju samo od svojih knjiga. Ipak, istaknuo je, "u nekim europskim zemljama postoji sustav državne podrške piscima koji funkcionira, čega kod nas nema".