POČETAK 19. stoljeća u Europi bio je vrlo neizvjestan. Napoleon se okrunio za cara i totalno konsolidirao vlast u Francuskoj. Ostatak europskog vodstva već je ionako na Napoleona gledao kao na svog protivnika, a 1805. godine započeo je novi rat protiv Francuske, koji je kulminirao bitkom kod Austerlitza i još jednom velikom Napoleonovom pobjedom.

Treća koalicija protiv Napoleona

Napoleonova sposobnost da zavladala cijelom Europom dolazi prvenstveno iz njegovih vojnih pohoda. Napoleon je kao student čitao Cezarova djela, znao sve o Fridriku Velikom i Eugenu Savojskom te je bio zaluđen pitanjima vojnih taktika. U tome je i sam bio vrlo vješt, što je posebno dokazao u ratu protiv Treće koalicije, koja je oformljena protiv njega.

Treća koalicija, u kojoj je sudjelovala i glomazna Rusija, bila je novi izazov za Napoleona. Korzikanac je znao da će rusku vojsku, ako dozvoli da se mobilizira, biti nemoguće svladati, stoga je odlučio djelovati odmah. Srećom po njega, austrijski general Mack uputio se s velikom vojskom u Bavarsku. Austrija je smatrala kako će sposobni Mack biti dovoljan za Napoleona te kako će Beč samostalno moći određivati budućnost Europe.

Ali nije bilo tako. Mack je doživio tešku katastrofu kada ga je Napoleonova spretna vojska okružila prije same bitke. Nakon pet dana neodlučnosti Mack se odlučio predati Napoleonu. 30.000 vojnika austrijske vojske nestalo je prije nego li je rat počeo. Napoleon je kasnije izjavio: "Da biste pobijedili austrijsku vojsku, potrebno je samo – marširati!"

Austerlitz

Ipak, austrijske saveznice, Britanija i Rusija, htjele su nastaviti rat. Rusija je pod vodstvom cara Aleksandra stigla u Češku gdje se na današnji dan odigrala slavna bitka kod Austerlitza. Bitka se ponekad naziva bitkom trojice careva, premda austrijski car Franjo nije sudjelovao na bojištu.

Napoleon je ruskim i austrijskim izviđačima pokazao da mu je desni bok nezaštićen i slab, što je odmah nagnalo ruskog cara da tamo planira izvršiti najjači napad. 2. prosinca 1805., točno godinu dana nakon što se Napoleon okrunio za cara Francuza, počela je bitka.

Ruske snage napale su Napoleonov "slabi" bok očekujući brzu pobjedu, no onda se dogodilo ono što Rusi nisu očekivali. Napoleon je usred bitke reorganizirao svoje male grupe vojnika i preusmjerio ih na Ruse.

Uskoro je cijeli koalicijski plan propao: desna strana počela je prodirati kroz ruske linije, a lijeva je isto tako gubila. Manjak sposobnosti da se na licu mjesta organiziraju natjeralo je austrijsku i rusku vojsku na nespretno povlačenje čija se cijena mjerila u tisućama smrti vojnika koji više nisu znali što se događa.

Revolucija u vojnoj taktici

Stara garda vojskovođa nije se mogla nositi s Napoleonovim novim taktikama. Glavna razlika između Napoleonove i protivničke vojske bila je činjenica da su Napoleonove čete vojnika činile mali broj vojnika, a komunikacija cara s vojskom bila je vrlo dobro organizirana. S druge strane, austrijsko i rusko vodstvo vodilo je rat baš kao i mnoge generacije ranije – vojska je imala zadani plan na početku bitke koji je bilo teško modelirati usred vojnih akcija.

Nakon poraza kod Austerlitza bilo je jasno tko je novi šef Europe. Austrija je platila veliku cijenu, izgubivši ključne teritorije na zapadu i jugu zemlje (ilirske provincije) te je morala plaćati ogromne reparacije Francuskoj.

Rusija je prošla bolje – Napoleon i Aleksandar su na mirovnim pregovorima ubrzo postali prijatelji pa je Rusija ostala netaknuta. Uskoro su postali glavni saveznici u ekonomskom ratu protiv Velike Britanije, ali od njega su i brzo odustali. Upravo je to odustajanje bilo razlog Napoleonovog odlaska u Rusiju, što ga je koštalo cijele karijere.