PREMDA ljudi još nisu kročili na Mars, naši znanstvenici ipak imaju priliku proučavati stijene s Crvenog planeta. Naime, neki komadići završili su u svemiru nakon što je u Mars udarilo drugo tijelo, proletjeli su kroz Sunčev sustav i na kraju završili na našem planetu.

Znanstvenici su prilikom prikupljanja takvih uzoraka primijetili neobičan obrazac - radilo se o komadićima stijena koje su se na Marsu formirale relativno nedavno, što je čudno s obzirom na to da je ogroman dio površine na Crvenom planetu starije dobi. 

Postojala je mogućnost da smo napravili velike pogreške prilikom utvrđivanja starosti stijena. Različite tehnike datiranja dale su različite rezultate, što znači da znanstvenici nisu bili u potpunosti sigurni kada su se ove stijene zapravo formirale. 

Stoga su znanstvenici iz SAD-a i Velike Britanije detaljnije analizirali stijene. Na njihovo iznenađenje, mnoge od njih doista su bile prilično mlade, odnosno stare samo nekoliko stotina milijuna godina. 

Paradoks starosti šergotita

"Iz određenih kemijskih karakteristika znamo da su ovi meteoriti definitivno s Marsa. Na Marsu postoje deseci tisuća udarnih kratera, tako da ne znamo odakle su točno stigli ovi meteoriti. To najlakše možemo saznati ako utvrdimo koja je starost uzoraka", rekao je vulkanolog Ben Cohen sa Sveučilišta Glasgow, a prenosi Science Alert.  

Na Zemlji je pronađeno oko 360 uzoraka meteorita za koje je utvrđeno da potječu s Marsa. Otprilike 302, dakle većina njih, spada u šergotite, vrstu stijenja na Marsu bogatu metalima koja je nastala nakon vulkanske aktivnosti. 

Znanstvenici su na temelju površine na Crvenom planetu, koja je išarana kraterima, procijenili da se radi o dosta starom tlu. Naime, da je površina mlađa, odnosno da je proizašla iz vulkanske aktivnosti, tok lave izbrisao bi mnoge kratere.

Stoga bi svaki kamenčić s površine Marsa koji zbog udara nekog tijela odleti u svemir trebao biti poprilično drevan. No to nije slučaj s onima koji su završili kod nas na Zemlji jer su oni mlađi od 200 milijuna godina.  

To je dovelo do nastanka takozvanog paradoksa starosti šergotita, koji je desetljećima mučio znanstvenike. Objašnjenja za ovu enigmu kretala su se od istog podrijetla za sav mlađi šergotit do ideje da je udar možda zagrijao i smrskao stijenu do te mjere da je na neki način "utjecao" na njenu starost. No nijedna teorija nije se slagala s dokazima - samim stijenama. 

Argon-argon datiranje

Znanstvenici određuju starost šergotita putem argon-argon datiranja, koje se temelji na raspadu radioaktivnog kalija u argon. Budući da ova stopa raspada proizvodi određeni omjer izotopa argona, znanstvenici mogu pomoću analize omjera odrediti koliko se dugo odvijao radioaktivni raspad i tako datirati uzorak. 

Problem je u tome što ovdje na Zemlji možemo uzeti u obzir različite izvore argona koji mogu dospjeti u uzorak, što nije tako jednostavno za šergotite nastale na Marsu. Na Crvenom planetu postoji pet potencijalnih izvora argona za šergotit, u usporedbi sa samo tri za stijene na Zemlji.  

Kako bi zaobišli taj problem, Cohen i njegovi kolege razvili su metodu za korekciju kontaminacije argonom sa Zemlje i svemira. "Kada smo to učinili, datiranje metodom argon-argon pokazalo je da se radi o mladim stijenama, što se savršeno slagalo i s drugim metodama, kao što je uran-olovo", objašnjava Cohen. 

Znanstvenici pretpostavljaju da bi se pronalazak samo mlađih stijena s Marsa mogao objasniti time što su česti udari razbili stariju površinu otkrivajući i izbacujući mlađe stijene. 

Istraživanje naziva Synchronising rock clocks of Mars' history: Resolving the shergottite 40Ar/39Ar age paradox objavljeno je u časopisu Earth and Planetary Science Letters.