SVAKO jutro Artem, regrutni časnik iz jednog grada na istoku Ukrajine, započinje svoj radni dan na poslu koji je postao sinonim za kontroverzu u zemlji pogođenoj ratom.

Nakon jutarnjeg sastanka Artemov tim odlučuje gdje će provoditi regrutaciju. Neki idu u kafiće, restorane ili noćne klubove - mjesta na kojima se najčešće okupljaju mladići sposobni za vojnu službu. Potraga za novim vojnicima tada započinje.

"Ponekad je to kao suočavanje sa štakorom koji je stjeran u kut", rekao je Artem za The Telegraph, opisujući situacije u kojima mladiće odvode u kombije kako bi ih prevezli u regrutne centre. "Čak i dok su u vozilu, pružaju otpor. Oni koji se opiru često prijete našim ljudima ili njihovim obiteljima", dodaje.

Ukrajinska vojska suočava se s ozbiljnim nedostatkom ljudstva, dok ruska vojska bilježi najveće napredovanje od početka rata. Sjedinjene Države sada pritišću Ukrajinu da smanji dobnu granicu za mobilizaciju s 25 na 18 godina. Artem i njegov tim ključni su u ovom procesu jer broj ljudi koje mogu dovesti na bojišnicu izravno utječe na sposobnost Ukrajine da se obrani.

Regrutacija izaziva strah među mladima

Artem radi za Teritorijalni centar za regrutaciju i socijalnu podršku (TCC), no o svom poslu ne priča ni obitelji ni prijateljima. Kontroverzna praksa TCC-a postala je tema javnih rasprava nakon što su se na društvenim mrežama pojavili videozapisi u kojima ljudi u uniformama zaustavljaju muškarce na ulicama i odvode ih u vojsku.

Hitna mobilizacija pretvorila se u igru skrivača između TCC-ovih časnika i mladih muškaraca koji izbjegavaju regrutaciju. Na Telegram kanalima dijele se informacije o lokacijama na kojima se časnici pojavljuju, a muškarci pokušavaju izbjeći gradska središta i javni prijevoz, gdje bi ih mogli uhvatiti.

Časnike poput Artema često se u javnosti prikazuje kao nemilosrdne regrutere koji koriste brutalne metode kako bi ispunili svoje mjesečne kvote.

Strah i neizvjesnost

Jedan od korisnika Telegram kanala Vrijeme Kijeva, 35-godišnji Vasilij, ispričao je za The Telegraph kako izbjegava izlaziti iz kuće osim kad je to apsolutno nužno. "Muškarci između 25 i 40 godina jednostavno su nestali s ulica. Ako vas uhvate, to je jednosmjerna karta - nema jasnog roka koliko dugo ćete služiti, a često je ishod vrlo tragičan", kaže Vasilij.

Strah od regrutacije duboko je ukorijenjen u svakodnevici. Mnogi izbjegavaju prometna čvorišta, tržnice, parkove i druga mjesta gdje se najčešće provodi regrutacija. Telegram kanali s više od 100.000 pretplatnika dijele upozorenja o lokacijama na kojima operiraju časnici, obilježavajući sigurna područja simbolom sunca, a rizična crvenim uzvicima.

"Sada razmišljam - ili oni ili ja"

Artem, 28-godišnji suprug i otac jednog djeteta, priznaje kako mu je na početku bilo teško suočavati se s otporom muškaraca koje regrutira. S vremenom je naučio odvojiti emocije od posla. "Na početku sam osjećao sažaljenje prema ljudima koje zaustavljamo. No, s vremenom sam naučio kontrolirati emocije. Sada razmišljam - ili oni ili ja", kaže Artem.

Njegov tim svakodnevno provjerava dokumente muškaraca u dobi od 18 do 60 godina. Mnogi imaju valjane isprave koje ih izuzimaju iz službe - poput dokaza o ozljedama, studiranju ili volontiranju. Ipak, krivotvoreni dokumenti također su u opticaju, a neki su spremni platiti tisuće dolara za lažne potvrde.

Nakon privođenja muškarce se šalje na medicinske preglede. Oni koji prođu pregled odlaze na obuku, a zatim na bojišnicu. Artem priznaje kako više ne dopuštaju muškarcima da se vrate kući po stvari jer se mnogi ne bi nikad vratili.

"U nekim slučajevima oduzimamo mobitele kako bismo spriječili komunikaciju", dodaje. Unatoč kritikama Artem kaže kako vjeruje da je bolje raditi za TCC nego izbjegavati regrutaciju. "Netko mora obaviti ovaj posao. Na kraju dana, to je samo posao", zaključuje.