Kronologija: Turska vojska u 65 godina izvela četiri državna udara
Foto: FAH
TURSKE vojne elite već godinama ulaze u diskretne i manje diskretne sukobe s (na početku blago islamističkim, a sada već intenzivno islamističkim) režimom predsjednika Erdogana.
> Čuvari sekularne države: Evo zašto turska vojska izvodi vojni udar
U modernoj Turskoj, vojska je preuzela ulogu zaštitnika Atatürkovog naslijeđa (Mustafa Kemal-paša - Atatürk bio je turski general i državnik, prvi predsjednik Republike i modernizator Turske koji je odvojio crkvu od države te uveo ravnopravnost žena), sekularne države i parlamentarizma.
Turska vojska u više je navrata dala do znanja Erdoganu kako nije spremna odustati od svoje uloge čuvara te je jasno artikulirala svoje namjere da djeluje kao korektiv korupciji i sebičnim ambicijama pojedinaca koje bi mogle dovesti nacionalne interese u opasnost.
Prije večerašnjeg pokušaja državnog udara u Turskoj, vojska je od 1950. godine tri puta izvršila intervenciju na političkoj pozornici zemlje.
Prvi vojni udar dogodio se 1960. godine, kada je, pod vodstvom generala Cemala Gursela, srušena vlada prvog demokratski izabranog premijera Adnana Menderesa. Nakon puča, svrgnuti premijer je osuđen na smrt vješanjem.
Druga intervencija
Vojska je ponovno intervenirala u politiku 1971. godine. Pod vodstvom generala Memduha Tagmaca turska vojska je uputila predsjedniku Cevdetu Sunayu ultimatum kojime se tražila njegova ostavka, i to u periodu dok su zemljom harali veliki društveni nemiri, koji su eskalirali ostavkom vlade.
Nadalje, 1979. godine načelnik glavnog štaba general Kenan Evren, zapovjedio je generalu Saltiku da sastavi izvještaj o stanju u zemlji. U tom je izvještaju u Saltik preporučio rušenje vlade, piše Al Jazeera Balkans.
U drugom vojnom izvještaju upućenom Evrenu 1980. godine preporučeno je izvođenje vojnog udara bez odgađanja. Plan rušenja tada aktualne Demirelove vlade nazvan je "Operacija zastava".
Vojni udar je počeo u jutarnjim satima 12. rujna 1980. godine, kada je vojska zaposjela sve važne institucije u zemlji.
U kratkom razdoblju oko pola milijuna ljudi je bilo privedeno, a oko 230.000 njih je bilo podvrgnuto suđenju. Među uhićenima se našao i velik broj pripadnika turskih političkih elita.
Nakon donošenja novog Ustava 1982. godine, vojni režim je raspisao i održavanje parlamentarnih izbora za 1983. godinu.
Treća vojna intervencija
Godine 1997. dolazi do posljednje intervencije vojske u politiku, kada je vojni vrh prisilio islamističkog premijera Erbakana da napusti svoj položaj, i to zato što je Erbakan tvrdio da istinski sekularizam ne smije značiti samo državnu, već i vjersku autonomiju.
Erbakan se zalagao za to da se država ne miješa u vjersku sferu, regulirati odijevanje (pravo žena da nose marame ili muškaraca da imaju brade) ili vjersku praksu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati