Uhićenje Maximilliena Robespierrea
VOĐA jakobinaca Maximilien Robespierre glavni je krivac za period u Francuskoj koji se zove Vladavina terora. Tijekom perioda od deset mjeseci, Robespierre je dao ubiti na giljotini oko 16.000 ljudi. Radi njega je skovan termin "revolucija jede svoju djecu" jer je podivljali vođa jakobinaca počeo ubijati i članove svoje stranke bojeći se da će ga izdati.
Zadnja žrtva Vladavine terora bio je sam Robespierre koji je pogubljen par dana nakon svog uhićenja. Jakobinci su ga sami maknuli s najviše pozicije i stavili u zatvor 27. srpnja 1794.
Opći nemir u Francuskoj
Položaj prosječnog Francuza krajem 18. stoljeća bio je krajnje nezavidan. 1789. godine izbila je Francuska revolucija. Mase revolucionara stvorile su totalnu anarhiju u zemlji koju nitko nije mogao kontrolirati. Žene su pljačkane na ulici, muškarce bi se ubijalo radi jedne krive riječi.
Situacija se nastavila godinama, uz periode manjeg i većeg nasilja. Međutim, kada su jakobinci preuzeli vlast, došlo je do novog krvoprolića. Jakobinci su imali puno neprijatelja pa su često objavljivali liste imena ljudi koje je trebalo uhititi i suditi im. Suđenja su vrlo rijetko bila pravedna, a glave su svakodnevno završavale pod giljotinom.
Od 1793. nastupa najgori period ubijanja i uhićenja. Svatko je mogao prijaviti svakoga za kontrarevolucionarno djelovanje i postojala bi dobra šansa da bi privedeni završio na giljotini. To je bila famozna Vladavina terora.
Nitko se u državi nije osjećao sigurno. Aristokracija, koja još uvijek nije pobjegla iz zemlje, sada je prodala i zadnji komad obiteljskog nakita samo kako bi napustila Francusku. Seljaci su se skrivali u šumama po kolibama samo kako bi se maknuli od cjelokupne situacije.
Robespierre ne prestaje ubijati
Za to vrijeme Robespierre je uspostavljao novu ideologiju "kult razuma", uveo novi kalendar, ali posebno se okomio na Katoličku crkvu, pa su u periodu od 1793. liste za giljotinu često sadržavale imena poznatih i manje poznatih svećenika i biskupa.
Mnogi njegovi suradnici tada su iskazali zabrinutost za revoluciju. Rekli su Robespierreu da su možda otišli malo predaleko i da ovakva situacija nije održiva. Jedan među njima bio je Georges Danton - jedan od najvažnijih Robespierreovih suradnika i osoba koja je bila aktivna u Revoluciji još od 1789. godine.
Ekscentrični Maximilien shvatio je to kao prijetnju, a tih godina već je postao duboko paranoičan pa je na sljedećem popisu uvrstio i Dantonovo ime. Danton je brzo priveden, osuđen i pogubljen. Jakobinci su nadmašili sami sebe: nakon što su pobili preko 30.000 ljudi unutar par godina, sad su počeli dekapitirati vlastite ljude.
Ostatak jakobinske skupine bojao se da su oni sljedeći. Bili su u pravu. Na idućoj skupštini Robespierre je stao za govornicom i iznio govor u kojem je najavio nova pogubljenja protivnika Revolucije. Na kraju je dodao da se na popisu nalaze i pojedinci iz jakobinske stranke.
To je bila kap koja je prelila čašu. Ostatak jakobinaca idućeg je dana, 27. srpnja 1794., u dogovoru s policijom osudio Robespierrea. Uhićen je istog trenutka u prostorijama Nacionalnog konventa. Pogubljen je na giljotini idućeg dana, čime je završila Vladavina terora. Francuskom je tada zavladala umjerenija struja koja se bavila oporavkom države, no 1799. godine gubi vlast u korist korzikanskog zapovjednika. Time završava Francuska revolucija i počinje doba Napoleona.