Foto: Čitatelj Indexa

SPLIĆANKA Dijana Aničić duže od desetljeća prolazi sudsku agoniju koja bi trebala utvrditi je li počinjena liječnička pogreška kada je prilikom poroda u splitskoj bolnici ostala bez jednog blizanca, dok je drugi preživio, ali sa teškim invaliditetom. Suđenje je u završnoj fazi, no presude, pa makar i nepravomoćne još uvijek nema. A od događaja je prošlo nevjerojatnih 17 godina.

O preživjelom blizancu, sinu Duji, majka skrbi danonoćno. I zato je doživjela pravi šok kada je jučer primila poziv Ministarstva obrane da se njen Duje javi zbog "uvođenja u evidenciju vojnih obveznika".

MORH: Neodazivanje povlači odgovornost

U dopisu koji glasi na Duju navedeno je da je dužan predočiti osobnu iskaznicu ili domovnicu, a eventualnu spriječenost javljanja dužan je opravdati osobno ili to može učiniti roditelj ili član uže obitelji. Neodazivanje pozivu povlači odgovornost po odredbama Zakona o obrani, stoji u pozivu koji potpisuje voditeljica Uprave za ljudske resurse Ljiljana Ševo, magistrica politologije, koja, očito, nije bila informirana da poziv šalje invalidu nesposobnom za samostalan život, a kamoli vojnu službu. 

Kako je moguće da MORH nije imao informaciju o teškom zdravstvenom stanju Duje Malenice i potpunoj nesposobnosti za vojsku? Ne samo da mu je potrebna stalna zdravstvena skrb, što je valjda negdje i zavedeno, njegova majka Dijana Aničić vodi Udrugu Anđeli koja je javno poznata i priznata po svom humanitarnom radu, a nešto se i pisalo o maratonskom postupku kojim se nastoji ustanoviti odgovornost liječnička upravo za Dujin invaliditet. Očito, sve su to propustili u Ministarstvu obrane, Upravi za ljudske resurse.

Dijana Aničić: Ovo je stavljanje soli na ranu

Dijana Aničić ne krivi MORH, već ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Djeluje nevjerojatno da u 21. stoljeću hrvatska ministarstva nemaju elementarnu međusobnu komunikaciju kojom bi se izbjegli ovakvi neugodni slučajevi.  

"Ništa ne zamjeram Ministarstvu obrane, isključivu odgovornost imaju ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Zar je tako teško jednom godišnje poslati imena teško bolesne djece kako bi se spriječilo zlostavljanje roditelja. Ovo je stavljanje soli na ranu", kazala nam je Dijana Aničić.

Poziv za vojsku se šalje, ali za školu ne

"Možda ovakav poziv i ne bi bio toliko uvredljiv i ponižavajući da su zadovoljeni ostali segmenti koje država mora osigurati. Recimo, kada bi tim mladićima bila osigurana kvalitetna rehabilitacija i obrazovanje sukladno mogućnostima. Jer ruku na srce, i previše naše djece bude potpuno isključeno iz sustava obrazovanja. Čak ne dobiju poziv za školu, ali za vojsku se pozivi uredno šalju. Još jedan apsurd naše države", kaže Aničić.