OBJAVA presude u slučaju u kojemu je Slavko Linić podnio tužbu protiv Indexa.

10-10- 2018 

Poslovni broj Gž-1874/2015-8 

Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci 

Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE 

PRESUDA 

Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Slavka Linića iz Rijeke, Vrazov prijelaz 4, OIB: 647793314141, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, protiv tuženika INDEX PROMOCIJA d.o.o. iz Zagreba, Radnička 52/3, OIB: 37502434016, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hraste & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3393/13-21 od 30. siječnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2018., 

presudio je 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3393/13-21 od 30. siječnja 2015. u točkama 1/II i 1/III izreke. 

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se ista presuda u točkama 1/1, 1/IV i 1/V izreke te u točki 2. izreke i sudi: 

1. Nalaže se tuženiku da tužitelju osnovom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati pravičnu naknadu u novčanom iznosu od 25.000,00 kn (slovima: dvadesetpettisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 23. prosinca 2013. do isplate, dok se u preostalom dijelu, za iznos od 25.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, 

na Internet adresi www.index.hr, prvog dana nakon pravomoćnosti presude na istom ili istovrijednom mjestu, uz uporabu jednake vrste i veličine fontova kojim je pisan članak o tužitelju, bez ikakvih komentara i/ili kraćenja, u integralnom obliku, publicira pravomoćnu prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, u roku od 15 dana. 

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.481,25 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. 

Obrazloženje 

Presudom suda prvog stupnja u točki 1/I je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži isplatiti mu neimovinsku štetu u iznosu od 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, u točki 1/II je odbijen zahtjev da se tuženiku naloži da sa poveznice http://www.index.hr/vijesti/clanak/policija-u rijeci-uklonila-transparent-don-linic-i-njegovi-poslusni-egzekutori/712828.aspx ukloni na njoj nalazeći članak kao izvor opasnosti od kojeg tužitelju prijeti počinjavanje daljnje neimovinske štete u roku od 15 dana, u točki 1/III je naloženo tuženiku da na internet portalu Index.hr prestane publicirati članke koji tužitelja inkriminiraju kao korumpiranog mafijaškog kuma i vođu kriminalne organizacije kao radnju kojom se povrjeđuju tužiteljeva prava osobnosti i istom pričinjava daljnja neimovinska šteta, u roku od 15 dana, u točki 1/IV je odbijen zahtjev da se naloži tuženiku da na internet portalu Index.hr publicira pravomoćnu prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u roku od 15 dana te je u točki 1/V izreke odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška. U točki 2. izreke je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.800,00 kn, u roku od 15 dana. 

Protiv presude je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. 

U žalbi tvrdi da je obrazloženje presude nejasno i proturječno, u koliziji sa sadržajem isprava i zapisnika pa da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Nadalje ističe da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka u čemu nalazi povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 325. st. 1. ZPP-a. Osporava stajalište suda prvog stupnja da u nazočnom slučaju postoji ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. t. 3. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM) jer da su publicirane točne informacije. Navodi da nije podnio tužbu zato što je u članku pisano da su se okupili neki ljudi, gdje su se okupili, njihova imena i prezimena, jer bi to doista bile točne informacije što se u tužbi ne problematizira, već je tužba podnesena zbog natpisa na transparentu i izjave svjedokinje Sota koje je tužitelj precizno identificirao. Upravo ti navodi predstavljaju činjeničnu osnovu predmetne tužbe pa smatra da je na temelju pravne prosudbe o istinitosti citiranih dezinformacija morao donijeti meritornu odluku. Dakle, tuženik nije dokazao tvrdnju iz članka da je tužitelj mafijaški kum, da ima poslušne egzekutore, da je korumpiran, da je mentor svih zala, da otima privatnu imovinu, da narušava ljudska prava te da je umrežen u kriminal. Tvrdi da se protiv njega ne vodi nijedan kazneni postupak, da nije nikad osuđen za bilo koje kazneno djelo te da je u postupku demantirao sve neistinite informacije. U prilog iznesenim tvrdnjama tužitelj se poziva na određene rješidbe Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Osporava i zaključak suda da je navodno postojalo opravdano zanimanje javnosti za publikaciju citiranih informacija, jer da uvijek postoji opravdan interes javnosti za točne informacije kojih u prijepornim citatima iz članka nema te točnost kojih tuženik nije ni pokušao dokazati. Pored toga navodi da i javne osobe uživaju ustavno i zakonsko pravo na zaštitu prava osobnosti koju jamči odredba članka 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 85/10 - pročišćeni tekst, 5/14), odredba čl. 10. t. 2. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 14/02, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), odredba čl. 7. st. 1. ZM-a, čl. 16. st. 1. ZM-a te više odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: 200).

Pored toga ističe da je nejasno zbog čega prvostupanjski sud smatra da bi teška ekonomska situacija u zemlji utjecala na navodno opravdani interes javnosti za objavu dezinformacija, neistina, kleveta i difamacija o tužitelju. Nadalje ističe da je sud prvog stupnja propustio obrazložiti je li autor članka prije objave poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti objavljenih informacija zbog čega se ni u tom dijelu presuda ne može ispitati. U tom dijelu ukazuje na iskaz svjedoka, autora članka, iz kojeg da jasno proizlazi da autor ni na koji način nije provjeravao ni točnost natpisa na transparentu ni točnost danih izjava koje je citirao. Također da je nejasno na koji način je autor pazio na dignitet tužitelja, kako je to naveo u iskazu, kada nije provjerio informacije s transparenta već je bez ikakvih dokaza objavio tekst u kojem se tužitelja karakterizira mafijaškim kumom koji vlada u sprezi s poslušnim egzekutorima, koji je korumpiran te je mentor svih zala. Pored toga, u smislu odredbe čl. 21. st. 4. t. 3. ZM-a kada nije obrazloženo zbog čega sud smatra da je autor imao osnovani razlog povjerovati u točnost objavljenih informacije. Osporava stajalište suda prvog stupnja da je članak publiciran u dobroj vjeri, budući da se u članku brutalno, bez ijednog dokaza povrjeđuju nečija prava osobnosti javnim klevetanjem i sramoćenjem. Pored toga da nepostupanje u dobroj vjeri predstavlja i postupak tuženika suprotan obvezi iz čl. 41. i 42. ZM-a, kada nije htio objaviti pravodobno podneseni zahtjev za objavu ispravka informacije. Dakle, tužitelj smatra da tuženik nije dokazao od kumulativnih pretpostavki za ekskulpaciju na temelju odredbe članka 21. stavak 4. točka 3. ZM-a pri čemu su pravilno primijenjena pravila o teretu dokazivanja. 

Prema mišljenju žalitelja sud prvog stupnja je izrazio pogrešno stajalište da navedeni natpisi ne predstavljaju informaciju koja je tema članka te ne predstavljaju činjenice koje se u članku iznose već da se navode s ciljem opisivanja događaja koji predstavlja informaciju. Naglašava da čitatelje članka nije zanimalo gdje se događaj desio, tko mu je prisustvovao, već što je rečeno i napisano o tužitelju pri čemu se u tom kontekstu pogrešno tumači i iskaz tužitelja. Tužitelj skreće pozornost na činjenicu da pobijana presuda predstavlja nejedinstvenu primjenu materijalnog prava u istom odjelu prvostupanjskog suda, jer da je u parničnom postupku koji se vodio pod brojem P-2789/06 sud nakladnika obvezao na isplatu iznosa od 50.000,00 kn u identičnim pravnim okolnostima, uz iznimku činjenice da je nakladnik u tom predmetu promptno objavio zahtjev za objavu ispravka te se tužitelju i ispričao. 

U odnosu na izneseno stajalište suda o slobodi izražavanja koja je zajamčena Konvencijom, ističe da tuženikovo ustavno i konvencijsko pravo na slobodu medija i izvještavanja ne može negirati tužiteljeva prava istog pravnog ranga, a to su prava njegove osobnosti, dakle pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pravo na ugled, čast i dostojanstvo o čemu se u više odluka izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske. Navodi da se cijela tuženikova pravna argumentacija svodi na tvrdnju da je u članku prenio vijest koju je objavila HINA što ni na koji način ne može utjecati na pravo tužitelja na naknadu neimovinske štete, o čemu da se također u brojnim odlukama izjasnila i sudska praksa. 

Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. 

U dopuni žalbe tužitelj ukazuje na sadržaj odluke Ustavnog suda RH donesene 1. prosinca 2014. u predmetu U-III-1142/2013, u kojoj odluci da su iznesena pravna shvaćanja koja je tužitelj deklarirao u žalbi. 

Žalba tužitelja je djelomično osnovana. 

U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, te je presudu moguće ispitati. Osnovano, međutim, tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te zahtjevu za objavom presude. 

Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice: 

- da je na internet portalu Index.hr kojeg je nakladnik tuženik 22. studenog 2013. publiciran članak pod naslovom „Policija u Rijeci uklonila transparent Don Linić i njegovi poslušni egzekutori“, 

- da se tužitelj 25. studenog 2013. obratio tuženiku sa zahtjevom za objavom ispravka spornih informacija publiciranih u navedenom članku, 

- da tuženik nije postupio po zahtjevu tužitelja niti je tužitelja izvijestio o razlozima, 

- da je tuženik prenio informaciju od Hrvatske izvještajne novinske agencije (skraćeni naziv Hina) koja ima status javne ustanove prema Zakonu o hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji („Narodne novine“ broj 96/01) te nije provjerio istinitost objavljene informacije, 

- da je autor predmetnog članka Dean Silić koji je članak napisao za Hinu, 

- da su u članku objavljene dvije fotografije na kojima je vidljiv veći transparent s natpisom „Pokret otpora – Riječani protiv korupcije" ispod kojeg teksta piše „Don Linić i njegovi poslušni egzekutori“, a ispod teksta su fotografije deset osoba te njihova imena i prezimena ispod kojih slijedi tekst ,,Dok ovakvi vladaju nema sreće ni nama ni našoj djeci a ni unucima. Grijeh se oprašta ali korupcija ne! Neka ovo bude njihov stup srama.", 

- da se u tekstu članka navodi da je skupina građana nazvana Pokret otpora na pročelje zgrade u ulici Ante Starčevića u središtu Rijeke stavila golemi natpis s fotografijama deset osoba iz političkog života, pravosuđa i gospodarstva Rijeke, prozvanima za zajedničku korupciju, da je komunalno redarstvo uz pomoć policije nakon nekoliko sati skinulo natpis te se prenose riječi Slavice Šota iz Pokreta otpora kojima komentira da je tužitelj mentor svim zlima koja se šire i izvan Rijeke te da su sve osobe s transparenta umrežene u kriminal jer otimaju privatnu imovinu i narušavaju ljudska prava, 

- da članak sadrži informaciju o jednom događaju, da su fotografije objavljene sa mjesta događaja te da i naslov članka ukazuje čitatelju na informaciju o događaju koji se zbio u Rijeci. 

Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je informacija koja se u članku iznosi utemeljena na točnim činjenicama, budući da je utvrđeno da se navedeni događaj zbio upravo na način kako je u članku opisano. Pritom ocjenjuje da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije, jer je tužitelj u to vrijeme bio ministar financija Republike Hrvatske. Također ocjenjuje da je tuženik kao nakladnik postupao u dobroj vjeri budući da članak predstavlja informaciju o akciji jedne skupine građana te intervenciji policije i komunalnog redarstva, ne sadrži vrijednosne sudove autora niti bilo kakav komentar, a riječi jedne sudionice događaja da su navedene isključivo u cilju opisivanja događaja. Prema stajalištu suda prvog stupnja natpisi na transparentu koji se vide na fotografijama te koji su citirani u članku ne predstavljaju informaciju koja je tema članka, već se navode s ciljem opisivanja događaja koji je informacija. 

S obzirom na izneseno utvrđenje o tome da je članak koji je objavljen utemeljen na točnim informacijama, stajalište je suda prvog stupnja da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete, budući da postoje razlozi za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu prema odredbi članka 21. ZM-a. Okolnost što su članak istog sadržaja prenijeli i mnogi drugi nakladnici te je objavljen i na drugim internet portalima, a da je tužitelj zbog toga pokrenuo sudski postupak samo protiv tuženika prema stajalištu suda prvog stupnja potvrđuje zaključak da tužitelju ne smeta što je ta vijest objavljena već mu smeta činjenica da ga tuženik nastoji diskreditirati pišući o njemu na negativan način. Glede pozivanja na primjenu Konvencije, sud prvog stupnja smatra da ekskulpacijski razlog iz čl. 21. ZM nije u suprotnosti s čl. 10. t. 1. Konvencije već uravnotežuje s jedne strane pravo na slobodu izražavanja te s druge strane pravo svake osobe na zaštitu ugleda i časti. Stoga odbija tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezuje nadoknaditi tuženiku parnični trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i to trošak zastupanja odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) uz trošak sudskih pristojbi. 

Pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da su u nazočnom slučaju ostvareni razlozi za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu koja je počinjena tužitelju zbog objave prijepornog članka. 

Naime, prema odredbi čl. 21. st. 4. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakondavne, izvršne ili sudbene vlasti te tijela jedinice lokalne i područne samouprave, ako je objavljena unutar autoriziranog intervjua; ako je utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri; ako je fotografija oštećenika snimljena na javnom mjestu ili uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, ako je informacija točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem, te ako je informacija proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je dana u dobroj vjeri. 

Prema odredbi čl. 2. ZM informacija je podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u mediju. U nazočnom slučaju informaciju predstavlja članak objavljen na internet portalu čiji je nakladnik tuženik koji u naslovu sadrži podatak o tome da je policija uklonila transparent ,,Don Linić i njegovi poslušni egzekutori“, sadrži dvije fotografije na kojima se jasno uočava veliki transparent na kojemu se tužitelj opisuje kao vođa organizacije umrežene radi korupcije, s tim što se u tekstu detaljno opisuje sadržaj transparenta te izjava Slavice Sote iz Pokreta otpora o tome da je tužitelj mentor svim zlima koja se šire izvan Rijeke, te da se građani zbog toga nemaju kome obratiti. 

Iz narečenog valja zaključiti da je točna informacija da je skupina građana u središtu Rijeke postavila transparent, dug 15 m i visok oko 4 m koji sadrži fotografije deset osoba iz javnog života te da je komunalno redarstvo Grada Rijeke uz pomoć policije skinulo natpis zbog remećenja javnog reda i mira. Međutim, i tekstualni dio članka i fotografije koje sastavni dio članka sadrže očigledne uvrede i klevete jer se prenose tvrdnje koje sugeriraju čitatelju da je tužitelj šef mafijaške organizacije koja vlada uz pomoć više dužnosnika umreženih radi korupcije, koje očigledne uvrede i klevete predstavljaju napad na dostojanstvo, ugled i čast tužitelja. 

Naime, ne radi se ni o kakvom izvješću sa javnog skupa u smislu odredbe čl. 21. st. 4. alineja 1 ZM-a te čl. 2. Zakona o javnom okupljanju („Narodne novine“ broj 128/99, 90/05, 150/05, 82/11 i 78/12) da bi bio ispunjen zakonom propisani razlog za oslobođenje nakladnika od odgovornosti niti se radi o točnim činjenicama, odnosno činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, što je daljnji razlog za ekskulpaciju iz čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM-a. S obzirom na činjenicu da su narečene fotografije sastavni dio članka te zajedno s tekstom predstavljaju informaciju u smislu ZM-a, tuženik je bio dužan dokazati, sukladno odredbi čl. 21. st. 6. ZM-a da je takva informacija utemeljena na točnim činjenicama, što podrazumijeva dokazivanje da su navodi koji su izneseni o tužitelju točni. Tuženik takve razloge za ekskulpaciju nije niti pokušao dokazati, štoviše iz provedenih dokaza bi proizlazilo da se točnost prenesenih agencijskih vijesti ne provjerava. 

Pritom okolnost što je tuženik prenio vijest koju je prva objavila Agencija Hina ni na koji način ne umanjuje tuženikovu odgovornost za štetu koju je pretrpio tužitelj, jer svaki medij je dužan sukladno odredbi čl. 16. ZM poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast ha a okolnost što je informacija prenesena iz drugog medija, ni na koji način ne ovlašćuje drugog nakladnika na kršenje temeljnih medijskih načela niti umanjuje njegovu odgovornost prema oštećeniku koji je objavom informacija pretrpio štetu. Treba naglasiti da članak koji je objavila Hina ne sadrži fotografije snimljene na mjestu događaja te u naslovu ne prenosi tekst napisan na transparentu, za razliku od prijepornog članka.

U odnosu na primjenu Konvencije valja naglasiti da člankom 10. Konvencije nije zajamčena neograničena sloboda izražavanja, budući da je podložna ograničenjima propisanim Ustavom RH i Zakonom. Informacija koju je prenio tuženik sadrži uvrede i predstavlja napad na dostojanstvo, ugled i čast tužitelja čime su povrijeđena temeljna medijska i ustavna načela, a što se ne može s uspjehom opravdati pravom na slobodu izražavanja. Prema ZM-u opća načela medija jesu: 1. sloboda medija (čl. 3. i 4.), 2. poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija (čl. 5.), 3. dostupnost javnim informacijama (čl. 6.) i 4. zaštita privatnosti (čl. 7.). Sloboda medija istovremeno obuhvaća slobodu izražavanja mišljenja te slobodu objavljivanja informacija, ali sve to uz obvezu zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva. Pritom je odgovornost medija vrlo značajna, budući da se informacije objavljuju vrlo brzo nakon što su nastale (posebice elektroničkim medijima) te se prenose velikom broju čitatelja odnosno posjetitelja. 

S obzirom na činjenicu da prijeporni članak sadrži očevidne uvrede i klevete na račun tužitelja, budući da se prenosi tvrdnja o tome da je tužitelj (u to vrijeme ministar financija) korumpirana osoba, vođa mafijaške organizacije, prema stajalištu ovog suda tužitelju pripada pravo na naknadu štete koja je prouzročena objavom članka na internet stranicama tuženika. S obzirom na veliku čitanost internet portala Index.hr, o čemu su pribavljeni odgovarajući podaci o broju posjetitelja na dan kada je objavljen narečeni članak, zatim na neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen zbog objave članka te sve okolnosti konkretnog slučaja, tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete sukladno odredbi čl. 1100. ZOO u iznosu od 25.000,00 kn. 

Također je prema stajalištu ovog suda osnovan i zahtjev tužitelja da se na internet stranicama objavi presuda bez komentara i kraćenja, budući da tužitelju pripada pravo na podnošenje zahtjeva za objavljivanje presude na temelju odredbe čl. 1099. ZOO, jer je utvrđeno da je narečenim člankom povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja kao oštećenika. 

Pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za uklanjanje članka sa poveznice navedene u točki 1./II. izreke pobijane presude te da se naloži tuženiku da prestane publicirati članke koji tužitelja inkriminiraju kao korumpiranog mafijaškog kuma i vođu kriminalne organizacije, a kao radnju kojom se povrjeđuju tužiteljeva prava osobnosti te mu se pričinjava daljnja neimovinska neimovinska šteta se u pravilu naknaduje objavljivanjem ispravka informacije i isplatom naknade, a sukladno odredbi čl. 22. ZM-a. U nazočnom slučaju je dosuđena pravična novčana naknada te je naloženo objavljivanje presude kojom je tužitelju dosuđena naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te je na takav način ostvarena svrha pružanja sudske zaštite oštećenoj osobi. Zahtjev za prestanak publiciranja članaka je postavljen na način da ne obuhvaća konkretan događaj, već je općenit te se odnosi na sve eventualne članke u kojima bi se tužitelj na sličan način okarakterizirao a koji bi se mogli temeljiti na potpuno različitim činjenicama pa bi se prihvaćanjem takvog tužbenog zahtjeva tuženiku onemogućilo publicirati o tome članke čime bi se povrijedilo jedno od temeljnih medijskih načela - načelo slobode medija.

Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točki 1/1. i 1/IV. izreke preinačiti primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a, te žalbu tužitelja odbiti i istu presudu potvrditi u točkama 1/II., i 1/III. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a. 

S obzirom na djelomično preinačenje presude, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. Tužitelju primjenom odredbe čl. 154. st. pripada pravo na nadoknadu parničnog troška srazmjerno uspjehu u parnici koji iznosi 50%. Prema vrijednosti predmeta spora, a primjenom važeće Tarife tužitelju bi pripadalo pravo na nagradu odvjetnika za zastupanje i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn primjenom Tbr. 7. t. 1. Tarife, zatim isti iznos za sastav podneska od 13. ožujka 2014., zatim za pristup na ročišta održana 27. ožujka 2014., 5. svibnja 2014., 14. srpnja 2014., 14. listopada 2014. te 17. prosinca 2014. po 1.000,00 kn primjenom Tbr. 9. t. 1. Tarife, nagrada za sastav podneska od 29. travnja 2014. od 250,00 kn primjenom Tbr. 8. t. 3. Tarife, te isti iznos prema istom tarifnom broju za podnesak od 17. listopada 2014. te nagrada za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn primjenom Tbr. 9. t. 3. Tarife, odnosno ukupno 8.000,00 kn, što uz porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 42. Tarife od 2.000,00 kn čini ukupan trošak od 10.000,00 kn. Pored toga tužitelju pripada pravo na trošak sudskih pristojbi i to za tužbu i presudu od po 850,00 kn, odnosno ukupan trošak prvostupanjskog postupka od 11.700,00 kn. Za žalbeni postupak tužitelju pripada pravo na nagradu odvjetnika za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, PDV u iznosu od 312,50 kn te pristojba za žalbu u iznosu od 1.700,00 kn, odnosno ukupno 3.262,50 kn, što s iznosom troška prvostupanjskog postupka daje iznos od 14.962,50 kn. Kako je tužitelj u konačnici uspio u sporu u omjeru od 50% (i u prvostupanjskom i u žalbenom postupku) pripada mu pravo na nadoknadu parničnog troška od tuženika u iznosu od 7.481,25 kn, zbog čega je valjalo presudu u točki 1./V. i točki 2. izreke preinačiti primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a. 

U Rijeci 6. lipnja 2018. 

Predsjednica vijeća 

Helena Vlahov Kozomara v. r. 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik 

Renata Škrtić

Posl.br.P-3393/13 - 21

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U RIJECI

U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda mr.sc. Ani Pirc, u pravnoj stvari tužitelja SLAVKA LINICA iz Rijeke, Vrazov prijelaz 4, OIB 64793314141, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan&Jabuka iz Rijeke, protiv tuženika INDEKS PROMOCIJA d.o.o. Zagreb, Radnička 52/3, OIB 37502434016, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Hraste&Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 17. prosinca 2014. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, javno objavivši dana 30. siječnja 2015. godine,

presudio je

1/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju osnovom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati pravičnu naknadu u novčanom iznosu od 50.000,00 HRK zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim na isti po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana podnošenja tužbe pa do dana namirenja, u roku od 15 dana.
II.
Nalaže se tuženiku da sa poveznice
http://www.index.hr/vijesti/clanak/policija-u-rijeci-uklonila-transparent-don-linic-i njegovi-poslusni-egzekutori/712828.aspx
ukloni na njoj nalazeći članak kao izvor opasnosti od kojeg tužitelju prijeti pričinjavanje daljnje neimovinske štete, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da na internet portalu Index.hr kojeg je nakladnikom,
na internet adresi www.index.hr, prestane publicirati članke koji tužitelja inkriminiraju kao korumpiranog mafijaškog kuma i vođu kriminalne organizacije kao radnju kojom se povrjeđuju tužiteljeva prava osobnosti i istom pričinjava daljnja neimovinska šteta, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da na internet portalu Index.hr kojeg je nakladnikom, nalazećem na internet adresi www.index.hr, prvog dana nakon nastupa pravomoćnosti presude na istom ili istovrijednom mjestu, uz uporabu jednake vrste i veličine fontova kojim je pisan članak o tužitelju, bez ikakvih komentara i/ili kraćenja, u integralnom obliku, publicira pravomoćnu prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju podmiri nastale parnične troškove, u roku od 15 dana“.
2/ Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.800,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je na elektroničkoj publikaciji, Internet portalu Index.hr, koji se nalazi na Internet adresi www.index.hr, a čiji nakladnik je tuženik, 22. studenog 2013.g. publiciran članak pod naslovom "Policija u Rijeci uklonila transparent "Don Linić i njegovi poslušni egzekutori", a publikacijom kojeg da su tužitelju povrijeđena prava osobnosti. U članku da su o tužitelju publicirane sporne informacije i to: 1. ... don Linić i njegovi poslušni egzekutori..., 2. ... dok ovakvi vladaju, nema sreće nama ni našoj djeci, a ni unucima, grijeh se oprašta, ali korupcija ne. Neka ovo bude njihov stup srama ... 3. ... poduzetnica Slavica Sota iz Pokreta otpora koja je zakupila prostor u zgradi na čijem je pročelju postavljen natpis, rekla je novinarima da je Rijeka grad iz kojeg je potekla korupcija te da je Slavko Linić mentor svim zlima koja se šire i izvan Rijeke. Za sve navedene ustvrdila je da su umreženi u kriminal te da se građani zbog toga nemaju kome obratiti ... 4. ... oni otimaju privatnu imovinu i narušavaju ljudska prava...

Sve navedene sporne tvrdnje i navodi da su neistiniti, netočni, neutemeljeni i neosnovani. Prvo, tužitelj nije mafijaški kum što se tvrdi u naslovu i u sadržaju članka. Drugo, tužitelj da ne čini, da nikada nije činio, niti će ikada činiti koruptivne radnje za navodno činjenje kojih je inkriminiran u članku. Treće, tužitelj nije mentor svim zlima koja se šire izvan Rijeke niti je umrežen u bilo kakvu kriminalnu mrežu. Četvrto, tužitelj ne otima, nikada nije otimao, niti će ikada otimati bilo čiju privatnu imovinu, ne narušava, nikada nije narušavao i nikada neće narušavati bilo čija prava bilo kojeg predznaka, te nema nikakve poslušne egzekutore.

Citiranim tvrdnjama i navodima tužitelju da je pričinjena nemjerljiva neimovinska šteta povredom prava osobnosti i to prava na tjelesno zdravlje, prava na duševno zdravlje, na ugled čast i dostojanstvo, na dobro ime, na osobnost i na vlastitu sliku odnosno lik. Pravna osnova tužbe i tužbenih zahtjeva da je čl. 10.1. t. 2. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, zatim odredba čl. 35 Ustava, nadalje odredbe čl. 7, 16, 21 i 22 Zakona o medijima, odredba čl. 80 u vezi čl. 26 Zakona o elektroničkim medijima te odredbe čl. 8, 19, 29, 1045, 1046, 1047, 1048, 1099 i 1100 Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj nadalje navodi da su tuženik i novinar koji je pisao predmetni članak postupali krajnje neprofesionalno i neetično, protivno pravilima novinarske struke i to kako protivno općim načelima tako i točkama 1, 2, 6, 10, 12, 13, 14 i 17 Kodeksa časti hrvatskih novinara Hrvatskog novinarskog društva.

Navodi da se, ispunjavajući pozitivnu procesnu pretpostavku, ali i dajući tuženiku prigodu da pričinjenu neimovinsku štetu nastalu povredom prava osobnosti barem djelomično sanira vansudskim putem u formi nenovčane satisfakcije objavom ispravka u smislu čl. 22 st. 1 Zakona o medijima, a u skladu odredbom čl. 21 st. 2 istog Zakona, dana 25. studenog 2013.g. obratio tuženiku sa zahtjevom za objavom ispravka spornih informacija publiciranim u navedenom članku, a kojeg tuženik do dana utuženja nije publicirao niti obavijestio tužitelja o razlozima neobjave ispravka. Time da je tuženik tužitelju povrijedio i ustavno pravo na ispravak, zajamčeno odredbom čl. 38 st. 5 Ustava, a glavna urednica da je neobjavljivanjem ispravka postupila protivno točkama 25, 28, 29 i 30 Kodeksa časti hrvatskih novinara, a neobavješćivanjem tužitelja o razlozima neobjave ispravka počinila prekršaj iz čl. 62. st. 1 t. 4 Zakona o medijima. Slijedom svega iznijetog, tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

U odgovoru na tužbu (list 14 -- 19 spisa) tuženik navodi da je točno da je on kao nakladnik elektroničke publikacije Index.hr, dana 22. studenog 2013.g. objavio članak pod naslovom "Policija u Rijeci uklonila transparent "Don Linić i njegovi poslušni egzekutori", no da tužbeni zahtjev smatra neosnovanim. Predmetni članak da izvještava o policijskoj akciji skidanja transparenta postavljenog od strane "skupine građana nazvane Pokret otpora – Riječani protiv korupcije i organiziranog kriminala", kao i o razlozima postavljanja takvog transparenta na način da se poduzetnicu Slavica Sota iz Pokreta otpora pitalo o istima slijedom čega ju se i citiralo. Nadalje navodi tuženik da je isključivo objektivno izvijestio o događaju iz Rijeke bez ikakvog uredničkog uplitanja na način da bi sam nakladnik, urednik ili novinar objavio svoj komentar tog događaja, mišljenje o eventualnoj opravdanosti takve "akcije" ili pak mišljenje o samom tužitelju.

Nadalje tuženik ističe kako predmetni tekst čak nije niti napisan od strane novinara Indeks.hr. već od strane HINA-e pa da sama ta činjenica, a s obzirom na djelatnost HINA-e govori da se radi o objektivnom izvještavanju. Ističe da je čl. 10 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na slobodu izražavanja, a koje pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Pokret otpora da je iskoristio svoje pravo kako bi izrazio mišljenje a HINA da je tu informaciju proširila na način da ju je objavila na svom portalu, sve sukladno citiranom članku Europske konvencije. Tuženik nadalje navodi kako smatra da se prema čl. 10 st. 2 Konvencije i ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava te čl. 3 st. 3 Zakona o medijima sloboda medija može ograničit samo ako je to nužno u demokratskom društvu, a u konkretnom slučaju takvo ograničenje da nije nužno radi zaštite ugleda tužitelja zato što su članci u interesu javnosti, te zato što se radi o javnoj osobi koja je dužna trpjeti veće kritike.

Tuženik nadalje navodi kako on čak niti ne smatra predmetni članak javnim kritiziranjem tužitelja već isključivo objektivnim izvještavanjem odnosno prenošenjem
ormacija o nekom događaju, a koja informacija je u interesu javnosti. Da je tome doista tako, tj. da je informacija predstavljala objektivno izvještavanje te da je objavljena u interesu javnosti, da pokazuje činjenica kako je isti članak HINA-e objavljen i na drugim portalima i to www.tportal.hr, www.vecernji.hr, www.dnevno.hr, www.novilist.hr. Ističe nadalje da je HRT prva izvijestila javnost o predmetnom događaju što da je dokaz kako je sporna informacija bila dana isključivo u svrhu informiranja javnosti i u dobroj vjeri.

Nadalje navodi tuženik da je ispunjen uvjet za otklanjanje odgovornosti iz čl. 21 t. 3 Zakona o medijima budući da predmetna informacija predstavlja točnu informaciju koja je u interesu javnosti, a njeno objavljivanje je obavljeno u dobroj vjeri, sukladno svim profesionalnim načelima struke, zbog čega je ispunjen uvjet za otklanjanje odgovornosti. Što se tiče očitovanja tužitelja u zahtjevu za objavom ispravka informacija, tuženik ističe da je takav zahtjev promašen budući da se u članku za tužitelja ne tvrdi da je mafijaški kum, da bi činio koruptivne radnje niti da je mentor svim zlima, da je umrežen u kriminalnu mrežu, da je otimao privatnu imovinu te narušavao bilo čija prava, niti da ima poslušne egzekutore već da članak isključivo sadrži obavijest o predmetnom događaju tj. o akciji Pokreta otpora, o sadržaju transparenta kao i konačno o akciji policije i komunalnog redarstva grada Rijeke, a upravo te činjenice, dakle postavljanje i sadržaj transparenta, iskaz Slavice Šote te uklanjanje transparenta da predstavljaju događaj koji se doista dogodio, koji je dakle točan, fotodokumentiran i kao takav istinit.

Samim time što je predmetnim člankom posredno preneseno i mišljenje odnosno neka tvrdnja treće osobe o tužitelju, u ovom slučaju Slavice Šota i pokreta otpora isto da ne predstavlja prenošenje neistinitih tvrdnji u smislu Zakona o medijima budući da informaciju čini samo objektivno izvještavanje o navedenim činjenicama. Tuženik ističe ne samo da su drugi mediji prenijeli obavijest o spornom događaju, već da to tuženik nije niti prvi napravio. Smatra nadalje da nisu ispunjeni niti svi uvjeti za naknadu štete. Tužitelj da nije nigdje naveo niti dokazao koje su to tjelesne i duševne komplikacije uzrokovane spornim člankom, a niti naveo koje je to ostale posljedice tužitelj pretrpio objavom navedenih informacija. Ističe da je razvidno kako štetnik nije tuženik s obzirom da nije tuženik taj koji tereti i inkriminira tužitelja za eventualno počinjenje kriminalnih dijela i primanja mita već da je tuženik potpuno objektivno izvijestio o događaju. Slijedom svega iznijetog predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to predmetni članak pod nazivom "Policija u Rijeci uklonila transparent pod nazivom "Don Linić i njegovi poslušni egzekutori", zahtjev za objavom ispravka spornih informacija, članak sa Internet stranica www.hina.hr, www.tportal.hr, www.vecernji.hr, www.dnevno.hr, www.novilist.hr, dopis td Gemius d.o.o. od 14. listopada 2014.g., te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka Andreje Hudika, Deana Silića i Slavice Sote.

Tužitelj je u svom iskazu naveo (list 60-61 spisa) da je sve što se navodi u članku neistina. Istina je da je portal Indeks prenio događaj koji se zbio u Rijeci. Indeks portal ima svoj stav i pristup u obračunu sa njim. Nazivajući ga šefom mafije nanijeli su mu štetu i omeli njegov rad kao ministra financija. Osim što ga se naziva šefom mafije za njega da se u članku navodi da upravlja riječkim pravosuđem te poslovnim i gradskim vlastima u ovom gradu. Smatra da je njihov glavni cilj bio omesti njegov radi i ugled kao ministra financija. On da ima 65 godina i u svom životu obavljao je razne istaknute poslove od toga da je bio financijski direktor Rafinerije, gradonačelnik grada Rijeke, ministar, saborski zastupnik te potpredsjednik vlade, međutim nikada u svim tim godinama nije kupio niti dobio društveni stan niti drugu nekretninu, nije kupio dionice i sl. U njegovom poslu kao ministra financija prilikom provođenja reformi bilo je puno rasprava i bilo je puno ljudi koji su se njim oko toga slagali a i puno onih koji se nisu slagali, primjerice oko fiskalizacije, predstečajnih nagodbi i sl., ali samo Index portal je neprekidno iz dana u dan objavljivao da on krade, da podmićuje pravosuđe, lokalnu samoupravu i sl. Osim što su nanijeli štetu njemu, odnosno njegovom ugledu i ometali ga u poslu, da su nanijeli štetu i njegovoj supruzi. Naime, ona je preboljela rak a vrlo često odnosno svakodnevno, svako jutro da započinje pregledavanjem portala i on da ju nije nikako mogao spriječiti da to radi, a takve vijesti zasigurno negativno djeluju na nju. Osim toga, poznanici i prijatelji često da su ga znali pitati, jednako kao i poslovni ljudi, zašto nešto ne poduzme u vezi takvih natpisa, pa da je on nakon svega ocijenio donosno odlučio se na podizanje ove tužbe kako bi dokazao da su ovi navodi o njemu neistiniti. Sto se tiče Pokreta otpora njih ne smatra bitnim u cijeloj priči već novinare koji prenose takve stvari.

Na pitanje da li poznaje ljude koji se osim njega navode u članku primjerice Veljka Miškulina ili Sajonaru Culinu, odgovara da je neke od tih ljudi upoznao kako gradonačelnik, ali ih osobno ne poznaje. U vrijeme kad je članak izašao svakodnevno da je njegova glava bila na naslovnici Indeks portala iz dana u dan i on da je imao dojam da se oni osobno sa njim obračunavaju. Na njihovoj facebook stranici čak je bilo osobnih prijetnji njemu, njegovoj supruzi i njezinoj djeci. Po njegovom mišljenju cilj Indeks portala bio je uništiti ugled ministra financija i maknuti ga s tog položaja. Protiv njega da se niti danas, a niti u studenom 2013.g., ne vodi nikakva istraga, a Indeks je to povezivao s tim da on upravlja hrvatskim pravosuđem i DORH-om. I ostali mediji pratili su i pisali o njegovom radu, međutim nitko osim Indexa sa njim da se nije obračunavao tako osobno niti mu prijetio iako je bilo kritika njegovog rada, međutim nitko drugi nije pisao o njemu niti insinuirao da je šef mafije i da upravlja hrvatskim pravosuđem osim Indeks portala. Kad je ovaj članak objavljen njemu da su njegovi prijatelji sugerirali da ne bi trebao to pasivno promatrati budući da velik broj ljudi čita te članke i na temelju toga se stvara mišljenje o njemu kao ministru. Što se tiče njega osobno, on da protiv takvih članaka ima mehanizam obrane odnosno ne čita ih i da nije bilo njegove supruge ne bi bilo za njega problema, međutim nju da je taj članak teško pogodio i ona to teško proživljava. Nakon tog članka njemu da su ljudi na ulici znali dobacivati ,,Iopove, treba te poslati u zatvor“, treba te poslati u zatvor“, posebice mlađi ljudi, a misli da oni najviše i čitaju takve članke na internetu, a da nije
bilo takvog i sličnih članaka ljudi da ne bi imali takvo mišljenje o njemu. Od kada više nije ministar financija Indeks portal o njemu piše mnogo manje, pa zaključuje da je njihov cilj bio uništiti ga kao ministra financija. Iako on osobno članak nije pročitao, supruga ga je upoznala s njegovim sadržajem nakon čega ga je i on pročitao.

Nadalje navodi da je jedna stvar prenijeti jedan događaj odnosno objaviti vijest međutim razlog ove tužbe nije to što je ta vijest objavljena jer zna da ju je objavila i HRT THINA i neki drugi mediji i sama činjenica objave njemu da ne smeta međutim stvar je u tome kako Indeks o tome piše odnosno kako se obračunava sa njim i prije i nakon te vijesti, i sa tom viješću.
Smatra da je informacija u tom članku da se događaj zbio. Ne zna tko je autor članka. Kad su mu prijatelji i poznanici govorili odnosno sa njim razgovarali o tom članku uvijek su spominjali Indeks i njegovo ponašanje prema njemu, a ne i ostale medije koji su vijest objavili. Nisu spominjali niti Pokret otpora već isključivo Indeks.

Na pitanje da li prijetnje za koje je spomenuo da su objavljene na facebooku imaju veze sa ovim člankom dogovara da je Indeks svakodnevno o njemu objavljivao članke sa netočnim informacijama i da je on svakodnevno imao razloga podizati tužbu a naravno da to nije mogao činiti, ne zna na što su se odnosile te prijetnje ali su bile upućene njemu, njegovoj supruzi, posinku i pokćerki.

Na pitanje da li zna čije su riječi ,,don Linić i njegovi egzekutori“ odgovara da su to riječi sa transparenta, međutim Indeks je i kasnije na svom facebooku koristio te riječi. Na pitanje da li zna da su te riječi u članku stavljene u navodnike odgovara da zna ali da je dužnost onog tko objavljuje vijest provjeriti istinitost onoga što objavljuje. Osim tuženika zbog objave ovog članka da nije tužio niti jednog drugog nakladnika, tuženika da je tužio zato što je vodio rat protiv njega. Iako smatra da je bila dužnost provjeriti istinitost na natpisima, da Indeks kasnije nije to i nadalje koristio protiv njega on da ovom članku ne bi pridavao toliku važnost. Njemu da smeta i da je razlog ove tužbe kao što je već rekao, tolika količina neistinitih i lažnih informacija koje je Indeks rekao o njemu.

Svjedok Andreja Hudika, glavna urednica tuženika, je navela (list 61 spisa), što se tiče ove tužbe da je njeno mišljenje da je to odmazda tužitelja prema tuženiku. Njihovi novinari da su dobitnici brojnih nagrada, teme o kojima su oni pisali, a koje su drugim medijima bile zabranjene, često da su se kasnije pokazale kao točne, primjerice kada se pisalo o BMW-u bivšeg premijera Sanadera. Kad kaže da su neke teme u drugim medijima bile zabranjene zapravo misli da razni mediji ne pišu primjerice o SDP-u kad je on na vlasti a ranije o HDZ-u, u negativnom smislu. Što se tiče konkretnog članka radi se o agencijskom članku koje je tuženik samo prenio. Naime, oni da preuzimaju određene vijesti iz svijeta, Hrvatske i sporta, od HINA-e, a neke i od Media servisa, a to znači da oni samo preuzmu članak koji su isti objavili, te samo promijene naslov. Ukoliko mijenjaju tekst takve autorske vijesti u potpisu ispod članka je uz agenciju i ime njihovog novinara. Ne sjeća se da li je ovaj članak uopće vidjela na njihovom portalu kada je objavljen ili kasnije kada je dobila tužbu, jer ga uopće nije smatrala posebno važnim. Kada joj se predočava dio iskaza tužitelja u kojem je isti naveo da je on tužbu podnio protiv tuženika jer je tuženik vodio osobni rat protiv njega, navodi da tuženik protiv tužitelja niti protiv bilo koje druge osobe ne vodi nikakav rat, već samo pokušavaju objektivno informirati javnost. Kod autorskih članaka prije objave traže očitovanje druge strane. Njihov novinar pisao je o predstečajnim nagodbama za što je dobio nagradu za istraživačkog novinara HND-a.

Koliko se sjeća zaprimili su zahtjev za objavu ispravka, a misli da su i objavili taj ispravak jer objave svaki ispravak. Prijašnji odvjetnici savjetovali su im da objavljuju ispravke, osim ako sadrže neki ružni komentar o novinaru a da bi izbjegli tužbe, zato smatra da je i ovaj ispravak objavljen.

Na pitanje da li su provjeravali istinitost ove vijesti, odgovara da se istinitost agencijskih vijesti ne provjerava, oni HINA-i plaćaju naknadu za preuzimanje vijesti, a HINA prema zakonu objavljuje samo informacije o onome što se dogodilo. Kada su u drugim člancima pisali o tužitelju nisu mogli stupiti u kontakt s njim, ali su pokušali informaciju dobiti od ministarstva financija.

Na pitanje da li je tuženika osim tužitelja tužio još netko odgovara da imaju i tužbi drugih tužitelja. Njihov novinar Ilko Cimić da je dobio nagradu za istraživačkog novinara a zbog pisanja o predstečajnim nagodbama upravo na dan kad je tužitelj razriješen dužnosti ministra financija. Na pitanje što predstavlja informaciju u ovom članku odgovara da je informacija samo održavanje prosvjeda određene skupine ljudi. Članak ne sadrži vrijednosni sud tuženika niti njihovog novinara.

Svjedok Dean Silić je naveo (list 64 spisa) da je on autor predmetnog članka kojeg je napisao za HINA-u, a Indeks je prenio taj članak sa stranica HINA-e. Sjeća se da je to bilo prošle godine, čini mu se u studenom, on je prolazio ulicom A. Starčevića i vidio da se nešto događa te napisao članak o tom događaju. Sve što u tom članku piše se doista i dogodilo. Kao organizator odnosno autor događaja da se predstavio ,,Pokret otpora“. Na licu mjesta se skupilo više novinara, a gđa. Slavica Šota je davala i neke izjave. Ovo što je stavio pod navodnike sigurno je gđa. Sota i rekla.

On da je procijenio da je događaj od javnog interesa i zato je napisao članak. Na pitanje na koji način utvrđuje činjenice prilikom izvještavanja sa prosvjeda odgovara da je u konkretnom slučaju opisao ono što je vidio odnosno ono što je bilo očito, natpise sa transparenata, te objavio izjavu gđe. Šote. Načelno, ono što se na određenom prosvjedu prenese odnosno izrekne, to će se i objaviti iako se uvijek pazi na dignitet onoga o kome je riječ. Ne zna da li je u HINA-u došao zahtjev za ispravkom ove vijesti. Ne zna da li je praksa kada izvještava sa prosvjeda da se traži ispravak te vijesti.

Svjedok Slavica Sota je navela (list 73 spisa), a kada joj se predočava članak sa lista 8 spisa, da zna o čemu se radi. Tog dana Pokret otpora – Riječani protiv korupcije, čiji je ona član, održao je press konferenciju u Rijeci, na Korzu budući da su željeli ukazati na korupciju. Ovaj transparent na fotografijama je njihov, od Pokreta otpora, i ako se tužitelj našao uvrijeđen onda je trebao tužiti njih, a ne sputavati medije u slobodi govora.

Nakon što joj je u cijelosti pročitan članak odgovara da su svi navodi iz članka točni, da su točno citirane njene izjave te da i dalje stoji iza toga.

Ona da je sa izjavama koje se navode u spornom članku gostovala i u tv emisijama kako na HTV-u tako i na lokalnoj RI TV, a njihove aktivnosti popraćene su i u tiskanim medijima, iako ne onoliko koliko bi željeli. Navodi da je njeno mišljenje da je Index tužen u ovom postupku zbog video uratka njihove članice Mirje Tomas koji je Index objavio, a koji se prvenstveno odnosi na račune u Trstu o kojem se vodi također postupak na ovome sudu, a smatra da je sve to doprinijelo smjeni tužitelja s mjesta ministra financija. I u ostalim medijskim istupima ona da koristi iste riječi za tužitelja - Don Linić, korupcija i sl. i stalno to ponavlja. Nju da tužitelj nije tužio iako čeka da to napravi da sve objasni. Drugi mediji u kojima je gostovala i koji su prenosili te izjave nisu ju kontaktirali i rekli da bi ih tužitelj tužio. I ona i ostali članovi njihovog pokreta redovito su na policiji na informativnim razgovorima a oduzeti su im i njihovi transparenti koje su sami platili. Nikada njima policija nije zabranila da upotrebljavaju riječi koje se navode na transparentima. Na pitanje zašto tužitelja naziva Don Linić odgovara zato što je on vođa korupcije. Na pitanje da li za sve tvrdnje ima materijalne dokaze odgovara da ih ima jako puno i da su ih proslijedili kako institucijama u RH i to riječkoj policiji, DORH-u i Uskoku, tako isto i međunarodnim institucijama u koje imaju više povjerenja. Pokret otpora postoji već 12 godina a tu misli na svakog pojedinog člana koji cijelo to vrijeme upozorava institucije na svoje probleme, međutim prije dvije godine su se udružili i počeli javno djelovati. Na pitanje da li je protiv nje pokrenut prekršajni postupak radi ovog događaja a radi remećenja javnog reda i mira odgovaram da je što je i logično i to ne samo protiv nje već i drugih članova, on je u tijeku i smatra da je nezakonit, budući da ih je u tome sudjelovalo manje od 20 i da se radilo o dogovorenim press konferencijama a ne prosvjedu, iako je u demokraciji dozvoljeno prosvjedovanje, a skup s manje od 20 ljudi se ne mora prijaviti.

Sukladno odredbi čl.299. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13; dalje ZPP) sud nije uzeo u obzir dokaz koji je tuženik uložio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a na okolnost da je objavljen ispravak (list 65-69 spisa).

Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

Člankom 21. st. 1. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/1, 81/13; dalje ZM) propisano je da je nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju drugome prouzroči štetu dužan ju naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Stavkom 2 istog članka je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta), te nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Stavkom 4. propisani su ekskulpacijski razlozi na strani nakladnika, pa je tako alinejom 3 propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebn mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri. Stavkom 6. istog članka propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4. dokazuje tuženik.
ČI. 22. st. 1. ZM-a propisano je da se nematerijalna šteta naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. St.2. je propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

Člankom 23. ZM-a je propisano da se tužba radi naknade štete može podići najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta počinjena.
Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio nakladniku sa zahtjevom za objavljivanje ispravka sporne informacije (list 9-11 spisa) a tužba je podnijeta u roku od tri mjeseca od dana objave informacije.

Prema stavu ovoga suda tuženik je tijekom postupka dokazao postojanje citiranog ekskulpacijskog razloga iz čl.21 st.4 alineja 3 ZM-a.

Iz spornog članka (list 7-8 spisa) proizlazi da je naslov istog "Policija u Rijeci uklonila transparent ,,Don Linić i njegovi poslušni egzekutori". Nadalje proizlazi da se radi o HINA-inom članku objavljenom dana 22. studenog 2013.g. Uz članak su objavljene dvije fotografije, na obje je vidljiv poveći transparent sa natpisom „Pokret otpora - Riječani protiv korupcije", ispod čega piše „Don Linić i njegovi poslušni egzekutori”, ispod kojeg teksta su slike deset osoba s njihovim imenima i prezimenima, a ispod slika daljnji tekst ,,Dok ovakvi vladaju nema sreće ni nama ni našoj djeci, a ni unucima. Grijeh se oprašta ali korupcija ne!!Neka ovo bude njihov stup srama". U tekstu članka se navodi da je skupina građana nazvana Pokret otpora na pročelje zgrade u Ulici Ante Starčevića u središtu Rijeke stavila golemi natpis s fotografijama deset osoba iz političkog života, pravosuđa i gospodarstva Rijeke prozvanima za zajedničku korupciju. Nadalje se navodi da je komunalno redarstvo uz pomoć policije nakon nekoliko sati skinulo natpis zbog remećenja javnog reda i mira te uznemiravanja javnosti. Navodi se nadalje što piše na natpisu te čije se fotografije na istome nalaze. Nadalje rečenice, prenose riječi Salvice Šote kojim se ista osvrće na natpis i cijeli događaj, odnosno razloge njihovog djelovanja.
Saslušani svjedoci Dean Silić, autor članka (list 64 spisa) i Slavica Šota (list 73 spisa) suglasno su iskazali da se u članku navode samo informacije o onome što se doista toga dana dogodilo, svjedokinja Slavica Šota je navela da je rekla upravo ono što se u članku navodi. Njihove iskaze u ovom dijelu sud je prihvatio budući da su međusobno suglasni te nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima.

Prema stavu ovoga suda iščitavanjem cijeloga teksta članka, zajedno sa naslovom, proizlazi da članak sadrži informaciju o jednom događaju, tekst članka potkrijepljen je i fotografijama s natpisom, odnosno fotografijama mjesta događaja, na kojima je vidljivo da ono što se u članku navodi da je doista na natpisu koji je toga dana bio izvješen na pročelju jedne zgrade bilo i napisano. Sam naslov članka također ukazuje čitatelju na informaciju o događaju koji se zbio u Rijeci. Prema tome, informacija koje se u članku iznosi utemeljena je na točnim činjenicama, budući da iz provedenog dokaznog postupką proizlazi da se ovaj događaj zbio i to upravo na način kako je to u članku opisano.

Nadalje, stav je suda da je nedvojbeno postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije. Naime, tužitelj je u tom trenutku bio ministar financija Republike Hrvatske, dakle jedan od najistaknutijih osoba izvršne vlasti, pa kada se pred navedenog ima u vidu činjenica da se događaj zbio u vrijeme teške ekonomske situacije u zemlji, zasigurno je da je postojalo zanimanje javnosti da bude obaviještena o jednom takvom događaju. Da je novinar, pa tako i tuženik kao nakladnik koji je članak objavio, postupao u dobroj vjeri proizlazi iz naslova, teksta i fotografija kojim je članak popraćen, budući da sve navedeno, zajedno upućuje na informaciju čitatelju o događaju, odnosno o akciji jedne skupine građana te intervenciji policije i komunalnog redarstva. Članak niti u jednom djelu ne sadrži bilo vrijednosne sudove autora, kao niti bilo kakav komentar. Riječi jedne od sudionice događaja, Slavice Štote, navedene su isključivo u cilju opisivanja događaja odnosno iznošenja razloga odvijanja istog.

U odnosu na stav tužitelja prema kojem informacija u konkretnom slučaju nije događaj već da informaciju predstavljaju netočni natpisi i to:,,1. ... don Linić i njegovi poslušni egzekutori..., 2. ... dok ovakvi vladaju, nema sreće nama ni našoj djeci, a ni unucima, grijeh se oprašta, ali korupcija ne. Neka ovo bude njihov stup srama ... 3. ... poduzetnica Slavica Sota iz Pokreta otpora koja je zakupila prostor u zgradi na čijem je pročelju postavljen natpis, rekla je novinarima da je Rijeka grad iz kojeg je potekla korupcija te da je Slavko Linić mentor svim zlima koja se šire i izvan Rijeke. Za sve navedene ustvrdila je da su umreženi u kriminal te da se građani zbog toga nemaju kome obratiti ... 4. ... oni otimaju privatnu imovinu i narušavaju ljudska prava...“, ovaj sud takav stav ne može prihvatiti. Navedeni natpisi ne predstavljaju informaciju koja je tema članka, niti predstavljaju činjenice koje se u članku iznose, već se navode sa ciljem opisivanja događaja, a odvijanje događaja je informacija sadržana u članku.

Nije sporno da su navodi koje citira tužitelj po svom sadržaju takvi da mogu prouzročiti štetu, međutim kada ti navodi ne predstavljaju informaciju, te kada je članak utemeljen na točnim činjenicama (u pogledu događaja o kojem se pisalo) tada oni sami za sebe ne mogu biti osnova za naknadu štete jer sve naprijed navedeno predstavlja razlog oslobođenja nakladnika za štetu. Čak i iz iskaza samog tužitelja, koji iskaz je sud u bitnome prihvatio, budući da nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, proizlazi da je njegovo mišljenje da članak sadrži informaciju o događaju i da za tužitelja samo prenošenje da se konkretan događaj zbio ne bi bilo sporno, te da razlog ove tužbe nije objava te vijesti, jer sama ta objava njemu ne smeta, već da je razlog tužbe način na koji je tuženik i prije i nakon ovog članka pisao o njemu. Naime, tužitelj je naveo da on ima dojam da tuženik ,,vodi rat protiv njega“ i da je cilj tuženika bio diskreditirati ga kao ministra financija, te da je o njemu pisao na negativan način sve dok nije smijenjen s te funkcije. Međutim, sud tijekom postupka nije utvrđivao, budući da nije relevantno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, koje je članke, osim spornog, a koji se tiču tužitelja, tuženik objavljivao. Predmet ovog postupka je samo citirani članak objavljen dana 22. studenog 2013.g. i samo imajući u vidu taj članak donijeta je odluka suda u ovom predmetu.

Što se tiče činjenice koja proizlazi iz povedenog dokaznog postupka, a ta je da su članak istog sadržaja i mnogi drugi nakladnici objavili odnosno da je objavljen i na drugim internet portalima i to tportalu.hr, večernji.hr, dnevno.hr, novilist.hr. (list 22-32 spisa), da ga je objavila, i to izvorno, HINA-a (list 21 spisa), te da tužitelj, osim Indeks promocije d.o.o., nije tužio niti jednog drugog nakladnika, a kako to ispravo smatra i tužitelj, nije relevantna za ovaj postupak, međutim, potvrđuje stav samog tužitelj koji je on iznio u svom iskazu, a to je da njemu ne smeta što je ta vijest obavljena, da je i njegovo mišljenje da je informacija u članku da se događaj zbio, međutim da je razlog tužbe jedan, očito dugotrajniji i kompleksniji odnos stranaka, koji je postojao, kako prije sporne objave, tako i nakon nje.

Tužitelj se u tužbi poziva na odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, smatrajući da se osnovanost tužbenog zahtijeva temelji i na istima. ČI. 10.1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje Konvencija) zajamčena je sloboda izražavanja, koja obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Zakonom o medijima, kao relevantnom pozitivnom propisu ta sloboda podvrgnuta je formalnostima, uvjetima i ograničenjima nužnim radi, između ostalog, zaštite ugleda ili prava drugih, a kako je to predviđeno i čl. 10.1. st.2. Konvencije. Ekskulpacijski razlog iz čl. 21. ZM-a za koji je sud našao da je ostvaren na strani tuženika, prema mišljenju ovoga suda nije u suprotnosti sa čl. 10.1 Konvencije, već naprotiv, radi se o razlogu za oslobođenje od odgovornosti koji uravnotežuje s jedne strane pravo na slobodu izražavanje, te s druge strane pravo svake osobe na zaštitu ugleda i časti.

Slijedom svega iznijetog tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u točci 1/ izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. u svezi čl.155 ZPP a, imajući u vidu uspjeh tuženika u sporu i opravdane troškove nastale sudjelovanjem kvalificiranog punomoćnika na strani istog, sukladno Tarifi o nag troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa).

Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu (1.000,00 kn), sastava jednog obrazloženog podneska od dana 16. travnja 2014.g. (1.000,00 kn, tbr.8.t.1), zastupanja na ročištima dana 27. ožujka 2014.g., 05. svibnja 2014.g., 14. srpnja 2014.g., 14. listopada 2014.g. i 17. prosinca 2014.g. (1.000,00 knx5, tbr.9.t.1) te pristupa na ročište za objavu presude (500,00 kn, tbr.9.t.3) što ukupno iznosi 7.500,00 kuna odnosno uvećano za PDV (1.875,00 kn) 9.375,00 kuna. Tuženiku je priznat i trošak
 sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 425,00 kuna, dakle ukupno je tuženiko dosuđen parnični trošak u iznosu od 9.800,00 kuna.

U Rijeci, 30. siječnja 2015. godine
SUDAC
mr.sc. Ana Pirc, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude žalba je dopuštena u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa
iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a po žalbi odlučuje Županijski sud u Rijeci.
Za točnost otpravka: Ovlašteni službenik:
Dunja ROPAC