Ovako je Tuđman govorio o Titu, Bleiburgu i partizanima. HDZ-ovcima je bolje da ne čitaju
Foto: Hina
"TUĐMAN, Tuđman, Tuđman", reći će vam prosječni HDZ-ovac, samo pokažite prstom, kad ga pitate koja je najveća osoba u hrvatskoj povijesti. Na Tuđmana se poziva Plenković, baš kao što se na Tuđmana pozivao Karamarko prije njega. Na Tuđmana i njegovu ostavštinu poziva se Kolinda. U Tuđmana se kune više-manje svaki HDZ-ovac, od Steve Culeja ili Josipa Đakića pa do posljednjeg glasača u zadnjoj hrvatskoj zabiti.
Lik i djelo Franje Tuđmana u prosječnog su HDZ-ovca, niti 20 godina od njegove smrti, poprimili mitske razmjere pa mnogi zaboravljaju da je Tuđman, prije nego je postao predsjednikom HDZ-a i samostalne Hrvatske, prvo bio Titov partizan, a kasnije i višegodišnji funkcioner na raznim funkcijama mrske Jugoslavije.
Sam Tuđman, za razliku od HDZ-ovaca koji danas pričaju o njemu, nikada nije negirao ono što je bio. Nikada se, primjerice, nije prestao diviti Titu kojeg je čak pokušao i imitirati. Nikada nije zaboravio važnost NOB-a za nastanak neovisne i suverene Hrvatske, a što je on predvodio i koje je bio prvi i, pokazat će se, doživotni predsjednik.
Tuđman je zapravo prije 1990. godine, ali i poslije, predstavljao puno toga što prosječni današnji tuđmanist s gnušanjem odbija.
Baš je zbog toga izuzetno zanimljiv njegov intervju kojeg je 1989. godine, kad je već osnovan HDZ i kad se znalo da Jugoslavija nepovratno odlazi u povijest, dao Poletu, a gdje je pričao više-manje o svim temama o kojima Hrvati i danas pričaju.
Imao izrazito pozitivno mišljenje o partizanima i NOB-u
Tuđman je, krenimo od toga, 1989. godine imao izrazito pozitivno mišljenje o NOB-u.
"Nedvojbeno je da je sam partizanski pokret, sam ustanak, sam početak revolucije pod vodstvom komunističke stranke Jugoslavije započeo na tlu Hrvatske, da su tu odlučujuću ulogu igrali hrvatski marksisti, jasno - zajedno sa srpskim marksistima u tom pokretu.
Međutim, većina vodećeg kadra bili su Hrvati. Sasvim je sigurno da je u početku partizanskog pokreta u Hrvatskoj srazmjerno veći dio boračkog sastava bio srpski. Vodeći dio je, međutim, bio sastavljen od hrvatskih marksista. Jer da nije bilo tako, i da ti hrvatski marksisti nisu nastupali s programskim načelima o kojima sam govorio, onda bi se ustanak ugroženog srpskog pučanstva pretvorio u četništvo, kao što se pretvorio u Srbiji, gdje smo poslije dva mjeseca ustanka, i na poziv KPJ i četničkog pokreta, imali općenarodni ustanak. Ali kada su ga nakon dva mjeseca Nijemci slomili i kada se svega nekoliko stotina partizana povuklo u Bosnu i Crnu Goru, a Srbija ostala s nekoliko partizanskih grupica u Srijemu i na teritoriju okupiranom od Bugarske, ona je ostala četnička (o čemu je s pravom govorio Churchill, na temelju provjerenih informacija).
Dakle, stav Komunističke partije Hrvatske da se ona bori protiv fašizma, protiv NDH, kao i za suverenu hrvatsku državu, za uništenje hegemonizma, protiv potlačenosti - bio je antifašistički, antiustaški, i u većini revolucionarni - partizanski", govorio je Franjo Tuđman 1989. godine, svega par godina prije nego će Zlatko Hasanbegović, koji se također voli tu i tamo na njega pozvati, početi pisati za časopis naziva Nezavisna Država Hrvatska.
Tuđman je otvoreno smatrao da je partizanski pokret nastao na težnji hrvatskog naroda da ostvari slobodu.
"Ponovo kažem, partizanski pokret u Hrvatskoj razvijao se na bazi antiustaškog raspoloženja, i na osnovi težnje hrvatskog naroda da osigura svoju slobodu u budućnosti, na programu partizanskog pokreta. U tom smislu, problem hrvatstva i jugoslavenstva u ratu uopće se nije postavljao drukčije -u nekoj "jugoslavenskoj sintezi", što li već bulazne današnji političari", govorio je osnivač HDZ-a.
Štoviše, Tuđman nas, kao sudionik NOB-a, uvjerava da je u samom partizanskom pokretu postojalo snažno protivljenje integralnom jugoslavenstvu.
"U tom smislu, s obzirom na težnje o samoodređenju i na ostalo, u čisto hrvatskim krajevima imali smo problema kada je došlo do sporazuma Tito-Šubašić, znači do sporazuma partizanskog pokreta s izbjegličkom vladom. Čak smo i u partizanskim jedinicama morali tumačiti da to nije nikakvo popuštanje integralnom jugoslavenstvu ili vraćanje na Jugoslaviju u kojoj je hrvatski narod bio potlačen, nego da je to korak prema međunarodnom priznanju, kao što je i bilo, i da se ne odstupa od načela proklamiranih AVNOJ-em i ZAVNOH-om", govorio je Tuđman.
Otvoreno se divio Titu
Franjo Tuđman imao je i izrazito pozitivno mišljenje o Titu.
"Imao je hrabrosti, odvažnosti i državničke dalekovidnosti da se suprotstavi Staljinu u ono doba kad je pred Staljinom klečala čitava Istočna Europa... Titoizam je značio rješavanje nacionalnog pitanja u okviru socijalističke revolucije, zadržavanje državnosti jedne socijalističke zemlje, traženje novih putova u samoupravnom smislu", razglaba Tuđman zaključivši da je Tito "bio veliki političar".
"Tito je bio odgovor na izazove svog vremena, a danas poslije njegove smrti mnogi pokazuju da nisu na njegovoj razini. Ovo što se događa u Srbiji s Miloševićem dokaz je da se Srbija nikad nije pomirila s avnojevskom, Titovom Jugoslavijom, s federalističkom Jugoslavijom", komentirao je Tuđman te 1989. godine čovjeka čije ime ulice danas skidaju oni koji se kunu u istog tog Franju Tuđmana.
"Ja sam marksist"
U istom intervjuu Tuđman jasno kaže da je marksist.
"Ja sam hrvatski čovjek, marksist, revolucionar, povjesničar...", govori Tuđman bez dlake na jeziku u intervjuu koji je, da i to spomenemo, krajem 1989. godine dao Mati Bašiću i Ivici Buljanu, novinarima Poleta.
Pravdao zločine na Bleiburgu i branio Tita
U jednom dijelu Tuđman se osvrnuo i na obračun s političkim protivnicima nakon rata. Tu Franjo Tuđman, evo još jednog šoka za današnje tuđmaniste, brani Tita.
"Vi mladi to ne znate, i povijest još nije o tome progovorila- bilo je krvavog gušenja stvarne i tobožnje kontrarevolucije nekih godinu-dvije nakon rata. No, to su zakonitosti svake revolucije... To važi i za Francusku revoluciju. To podjednako važi za hrvatsko i za slovensko tlo, itd", prilično očito Tuđman relativizira brojne komunističke zločine nakon rata.
A onda i otvoreno staje u obranu Tita.
"Tito je suodgovoran za takvo revolucionarno obračunavanje sa svojim protivnicima, ali - osobno - Tito nije bio čovjek koji je naređivao umorstva ili poticao na njih, niti je radio ono što znamo da se događalo u Sovjetskom savezu s gulazima", jasan je Tuđman.
U vrijeme kad je Tuđman davao intervju u kojem hvali Tita i NOB, pljuje po NDH te relativizira partizanske zločine, Jugoslavija je već bila na samom kraju. U tijeku su bile pripreme za prve višestranačke izbore, HDZ je već bio osnovan.