NOVOGODIŠNJI rast cijena u Hrvatskoj, ako je suditi prema anegdotalnim dokazima, nema uporište u rastu troškova. Za razliku od prošlogodišnjih poskupljenja koji su se mogli opravdati rastom troškova za električnu energiju, grijanje, gorivo i sirovine, rast cijena od 1. 1. 2023. se ne može objasniti rastom troškova.

Treba biti oprezan, još ne postoji službena potvrda Državnog zavoda za statistiku da su cijene od nove godine rasle. Najsvježiji podaci se odnose na studeni prošle godine, a ova godina je tek počela pa se podaci nisu mogli ni prikupiti. Službeni podaci bi trebali biti poznati tek tijekom ožujka, pa su sve priče o navodnom rastu cijena isključivo subjektivne.

Ako se prihvati kao istinita teza da od početka 2023. rastu cijene u trgovinama na malo i uslugama, postavlja se pitanje koji je razlog takvog rasta. Uvođenje eura nema efekta na troškove, pa se ne može navoditi kao opravdanje cjenovnog rasta.

Cijena goriva pada

Prvi trošak koji mnogi navode kada opravdavaju podizanje cijena je trošak transporta, tj. cijena goriva. Eurosuper 95 je od 3. siječnja 2023. fiksiran na cijenu 1.33 eura po litri, preračunato 10.02 kune. Dana 6. prosinca cijena je bila 10.60 kuna po litri, pa je trošak prijevoza, tj. litre goriva pao za više od 5 posto u nepunih mjesec dana.

Pad je još očitiji ako se pogledaju cijene iz studenoga prošle godine. Cijena eurosuper 95 je 7. studenoga bila 11.58 kuna po litri, što znači da je sadašnja cijena 13.4 posto manja. Početkom listopada je cijena bila 10.29 kn/l.

Tijekom cijele prošle godine je gorivo bilo skuplje nego danas, u nekim razdobljima i drastično, iznad 13 kuna po litri. Jasno je da poskupljenja od početka godine, ako ih je bilo, ne mogu biti opravdana rastom troškova prijevoza. Upravo suprotno, pad cijene goriva bi trebao djelovati prema snižavanju cijena.

>> Detaljno smo usporedili Sloveniju i Hrvatsku. Zašto je tolika razlika u cijenama?

Cijena električne energije neće rasti

Cijene na europskim i svjetskim tržištima, što su početkom prošle godine mnogi koristili kao argument za podizanje cijena, također padaju. Isporukama prirodnog plina u veljači 2023. se na burzi u Nizozemskoj, koja je glavna europska burza prirodnog plina, trguje po cijeni od 70 do 75 eura po MWh.

U prosincu prethodne godine je cijena bila dvostruko veća, a u rujnu čak trostruko. Cijena tog energenta je važna jer se koristi za proizvodnju električne energije. Cijena električne energije na burzi u Budimpešti, po kojoj se ravna HEP, čak je drastično pala u drugoj polovici prosinca.

Prosječne tjedne cijene su se većinu 2022. kretale od 200 do 600 eura po MWh, a zadnji tjedan prosinca su pale na manje od 70 eura po MWh. Naravno, moguće je da se radi o normalnom sezonskom kretanju cijena na tom tržištu, a cijene tradicionalno padaju krajem godine.

Uprava za energetske informacije SAD-a predviđa da će cijene električne energije ostati visoke tijekom 2023., dok Svjetska banka predviđa pad od 11 posto. Većina analitičara ipak predviđa da će cijene ostati visoke, ali ne više nego 2022.

Cijena hrane na svjetskom tržištu pada

Veleprodajna cijena hrane na svjetskom tržištu je također u padu. Nakon što je Indeks cijena hrane Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a dosegao vrhunac u ožujku 2022., kada su cijene bile 60 posto veće od prosjeka razdoblja 2014. - 2016., cijene su u padu.

Još su uvijek više nego 2019., 2020. i prve polovice 2021., ali su na sličnoj razini kao zadnja dva mjeseca 2021. To znači da je rast cijena hrane u 2022. opravdan, ali nema razloga za dodatna poskupljenja zadnjih par mjeseci.

Dapače, većina sastavnica Indeksa cijena hrane je pala u zadnjem mjesecu 2022., tj. cijene su pale. Ukupni Indeks je iznosio 132.4 boda, što znači da su prosječne cijene hrane na veleprodajnom svjetskom tržištu bile 32.4 posto veće od prosjeka razdoblja 2014. - 2016. Indeks je u prosincu bio manji za 2.6 postotna boda u odnosu na studeni, što je deveti uzastopni mjesec pada.

Manji je za 1.3 postotna boda nego u prosincu 2021., što znači da su cijene manje nego tada. Većina sastavnica Indeksa (žitarice, ulja, meso, mliječni proizvodi, šećer) su u padu na mjesečnoj razini, i na istim su ili manjim cijenama nego isti mjesec 2021.

Ukratko, svjetske razine cijena hrane pokazuju da proizvođači prehrambenih proizvoda nemaju razloga za daljnji rast cijena, a upravo na to da su proizvođačke cijene povećane se pozivaju maloprodajni trgovački lanci kada najavljuju novi rast cijena.

Proizvođačke cijene u Njemačkoj, Austriji i Italiji padaju

Glavni trgovinski partner Hrvatske po pitanju uvoza je Njemačka. Stoga bi kretanje proizvođačkih cijena u Njemačkoj trebalo imati velikog utjecaja na uvozne cijene u Hrvatskoj, tj. troškove nabave proizvoda trgovačkih lanaca i drugih.

Stopu inflacije u Njemačkoj, koja je krajem 2022. počela padati (s 10.4 posto u listopadu na 8.6 posto u prosincu), treba zamijeniti stopom rasta proizvođačkih cijena. Inflacija odražava kretanja na unutrašnjom tržištu same Njemačke, dok proizvođačke cijene imaju utjecaj na izvozne proizvode, a Hrvatska puno uvozi iz Njemačke.

Ali i proizvođačke cijene u Njemačkoj padaju na mjesečnoj razini, za 4.2 posto u listopadu u odnosu na rujan i 3.9 posto u studenome u odnosu na listopad. Hrvatska uz Njemačku najviše uvozi iz Italije, a privremeni podaci državne statističke agencije Italije pokazuju pad industrijskih, tj. proizvođačkih cijena u studenome. Pad proizvođačkih cijena bilježi i Austrija, iz koje također Hrvatska puno uvozi.

Indeks potrošačkih cijena, mjera inflacije, u Njemačkoj i Austriji pada. U Italiji pad potrošačkih cijena još nije počeo, ali na razini eurozone inflacija pada. Prema privremenim podacima u prosincu je iznosila 9.2 posto i pada od listopada (tada je iznosila 10.6 posto). Hrvatska uvozi (i izvozi) najviše iz zemalja eurozone, pa bi bilo za očekivati da će se pad proizvođačkih cijena preliti na nju.

Promet trgovine na malo pada

Podaci hrvatskog Državnog zavoda za statistiku (DZS) također sugeriraju da do novogodišnjeg poskupljenja, o kojem se anegdotalno priča, nije trebalo doći. Ukupan sezonski i kalendarski prilagođeni promet što su ga ostvarili svi poslovni subjekti kojima je trgovina na malo pretežna djelatnost u studenome 2022. u odnosu na listopad 2022. je realno pao za 1.1 posto.

U odnosu na studeni 2021., kalendarski prilagođeni promet trgovaca na malo realno je pao za 5.4 posto, a u prvih jedanaest mjeseci realno je pao za 0.1 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. To znači da promet trgovaca kojima je maloprodaja glavna djelatnost pada na mjesečnoj i godišnjoj razini.

Doduše, prvu polovicu 2022. je obilježio veliki rast prometa, pa je moguće da trgovci na malo jednostavno začuđujuće sporo reagiraju na promjenu ukupnog trenda. Dodatno, u razdoblju od siječnja do listopada 2022. je prosječna realna plaća (nominalna plaća korigirana za inflaciju) 2.8 posto manja nego u istom razdoblju 2021., pa je pad prometa do kraja godine bio očekivan.

Još šokantnije, proizvođačke cijene industrije u Hrvatskoj tijekom studenog 2022. na nedomaćem tržištu, što se odnosi na cijene koje proizvođači iz Hrvatske naplaćuju kupcima iz inozemstva, padaju u kategoriji "Netrajni proizvodi za široku potrošnju" i "Energija". Za domaće tržište nije zabilježen pad u nijednoj kategoriji u tom mjesecu.

To odražava kretanje cijena na tržištima gdje Hrvatska izvozi, kao što je Njemačka, a koje su počele padati još u listopadu. Hrvatska je malo kasnila, ali podaci za prosinac 2022. pokazuju da su pale proizvođačke cijene industrije Hrvatske na domaćem tržištu (-2.6 posto), i to za više nego na nedomaćem (-1.3 posto).

Čudna situacija, proizvođačke cijene u državama iz kojih se najviše izvozi padaju od listopada/studenog, proizvođačke cijene industrije u Hrvatskoj padaju od prosinca, promet pada od studenog, cijena goriva pada duže vremena itd., a trgovci su navodno podigli cijene od početka 2023. 

Nema opravdanog razloga za rast cijena

Poskupljenja su se tijekom 2022. mogla opravdati rastom troškova. To je dovodilo do tzv. troškovne inflacije, rasta cijena zbog rasta cijena električne energije, goriva, plina itd. U ljetnim mjesecima je zbog turista potrošnja bila povećana u nekim dijelovima Hrvatske, pa je to utjecalo na rast cijena zbog porasta potrošnje.

Ali novogodišnji rast cijena, ako ga je zaista bilo i ne radi se samo o krivoj percepciji građana, nema opravdanje u rastu potražnje ni u rastu troškova. Proizvođačke cijene u zemljama iz kojih Hrvatska najviše uvozi padaju, inflacija u eurozoni jenjava, cijena goriva pada, cijene hrane na svjetskom tržištu padaju, realna potrošnja u Hrvatskoj pada.

Novogodišnji rast cijena stoga ne proizlazi iz objektivnih razloga, kao što bi bili rast troškova, rast uvoznih cijena i rast potražnje. Zaista je teško pronaći argumente koji bi opravdali rast cijena u svega nekoliko dana.

Naravno, trgovci imaju pravo na dizanje cijena. Državne prisile neće riješiti problem, samo mogu stvoriti novi, a kupcima preostaje da se se ponašaju što racionalnije i traže najbolju vrijednost za svoj novac te kažnjavaju odustajanjem od kupnje one kod kojih se detektira oportunitetna prakse.