IGOR Rudan je direktor Centra za globalno zdravlje na Sveučilištu u Edinburghu i jedan od najcitiranijih znanstvenika svijeta, član znanstvenih akademija u Škotskoj i Kini, nagrađen s više od trideset priznanja.

Kaže nam kako je naučio čitati vrlo, vrlo rano, pa su mu knjige obilježile život na razne načine. Doslovno "obilježile", jer svoje se prošlosti, kako kaže, danas najbolje i sjeća prema knjigama koje je čitao u pojedinim godinama života, pa su mu one neka vrsta biljega u vremenu, kao obilježivači stranica. 

Pročitao je tisuće knjiga svih žanrova i našao se na mukama izabirući samo njih pet. Inzistirao je na "počasnom spominjanju" nekoliko remek-djela, poput "Majstora i Margarite" Mikhaila Bulgakova, "U potrazi za izgubljenim vremenom" Marcela Prousta, "Uliksa" Jamesa Joycea, "Krika i bijesa" Williama Faulknera, "Derviša i smrti" Meše Selimovića, a među popularno-znanstvenim knjigama "U potrazi za konačnom teorijom" Stevena Weinberga. 

Sve bi te knjige zaslužile biti na njegovu popisu, ali konačnih je pet odabrao jer su na njega u pojedinim životnim razdobljima imale najveći utjecaj.
 
Dok ležah na samrti - William Faulkner

Kao tek oženjeni mladić bez prihoda, Faulkner se u ranim tridesetima zaposlio u elektrani gdje je ugljenom ložio generator u noćnoj smjeni. Oko ponoći bi se potražnja za strujom smanjila, pa je do četiri sata ujutro pisao ovaj roman na koljenima, tijekom šest tjedana, bez prestanka i ne uređujući uopće tekst, u snažnom kreativnom naletu. S tim iskustvom se mogu djelomično poistovjetiti jer to je doista jedino doba dana kada kreativan čovjek može naći barem malo mira. Knjiga je vrhunski primjer modernog romana, kao i romana tijeka svijesti, u kojem čak petnaest različitih likova, svaki iz svoje perspektive, opisuju tužno putovanje zaprežnim kolima s lijesom jedne izuzetno siromašne američke ruralne obitelji. Oni su nakanili sahraniti preminulu majku Addie u njezinom rodnom gradu Jeffersonu, u američkoj saveznoj državi Mississippi, prema njezinoj posljednjoj želji, iako taj napor malo kome od njih u tome trenutku odgovara. Ovaj me roman naučio kako svaki čovjek ima svoju vlastitu istinu i perspektivu te kako je najprije ipak zainteresiran sam za sebe. Također, naučio me i kako se ljude ne može okupiti i pokrenuti na zajedničko djelovanje ne uloži li se najprije trud i dobro razumije što motivira svakog od njih.

Galeb Jonathan Livingston - Richard Bach

Kratka knjižica koja se ozbiljnim književnim kritičarima vjerojatno ne bi nimalo svidjela, ali koja mi je dopala u ruke krajem osnovne škole i imala je na mene vrlo velik utjecaj. Ukratko, zapamtio sam o njoj samo sljedeće, ali više nego dovoljno: ako netko već ima sreće uopće biti živ te se još, uz to, roditi kao čovjek, onda možda nije loša ideja barem pokušati učiniti nešto novo, što nitko drugi još nije ni pokušao. Jest, to je i teže i opasnije, a svi padovi bit će s većih visina. Ali isključivo postojati i ne pokušavati ništa novo pedeset, sedamdeset ili stotinu godina, to mogu i kornjača i stablo.

Rich dad, poor dad - Robert Kiyosaki

Praktično najkorisnija knjiga koju sam ikada pročitao. Ne znam je li itko uspio tako jednostavno objasniti zašto velika većina ljudi teško financijski spaja kraj s krajem te kako doskočiti tome. Ova je knjiga toliko važna, pogotovo u zemljama koje su prošle tranziciju, da bih je preporučio kao obveznu lektiru u srednjim školama. Naučila me i kako autor važne knjige, prema svom vlastitom priznanju, ne treba biti ni posebno dobar pisac, niti iznimno obrazovan ili pametan, ali pritom svejedno može napisati knjigu koja može imati snažan utjecaj na živote jako velikog broja ljudi te pomoći mnogima koji su obrazovaniji i pametniji. Međutim, ako u sustavu obrazovanja nisu bili izloženi čak ni osnovama edukacije o osobnim financijama, bit će im teško intuitivno dokučiti što pogrešno rade. Danas mi pomaže njegova krilatica: “I want to be a best-selling author, not a best-writing author.” Žao mi je jedino što mi ova knjiga nije došla u ruke dvadeset godina ranije jer vjerojatno bih već dulje vrijeme bio u mirovini. 

Kaos: Rađanje nove znanosti - James Gleick

Knjiga koju sam počeo čitati zavaljen u fotelju oko osam sati navečer, umjereno zainteresiran, a završio je čitati u šest sati ujutro, zgrčen u fotelji, ne ispustivši je iz ruku. U vrijeme kada sam još uvijek birao između dvije ili tri moguće karijere, ova me knjiga sasvim zarazila ushićenjem koje nastupa sasvim novim razumijevanjem svijeta u kojem postojimo, koje nitko do tada nije shvaćao ni primjećivao. Zatim se u tom novom napretku, kao čarolijom, počnu otkrivati i najnevjerojatnije primjene posvuda oko nas. Nakon čitanja ove knjige lako se bez previše razmišljanja baciti u znanstvene vode.

Ogled o sljepoći - Jose Saramago

Ne očekujući previše od nepoznatog mi portugalskog autora, bio sam zapanjen ovim tekstom i još sam dugo vremena razmišljao o njemu. Kao i William Golding u "Gospodaru muha", Saramago kreira sasvim nenormalnu, eksperimentalnu situaciju - naglu epidemiju sljepoće - kako bi što bolje prikazao ljudsku prirodu. Knjiga pomaže razumjeti što se sve može doživjeti od drugih ljudi. Oduševljen autorom, tim više što sam zatim doznao kako je krajnje siromašnog podrijetla te mu roditelji nisu mogli platiti ni više škole, dodatno mi je porastao u očima i shvatio sam kako se radi o teško objašnjivom talentu. Izostanak formalnog školovanja možda mu je i pomogao da razvije svoj jedinstven, krajnje neposredan stil pisanja. Mjesecima sam svim poznanicima preporučivao Saramaga pa sam bio vrlo sretan kad mu je 1998. godine dodijeljena Nobelova nagrada za književnost. Vjerujem kako se radi o prirodno najnadarenijem piscu kojeg sam čitao.