PRIJE 100 godina, 30. ožujka 1923., prvi putnički brod za kružna krstarenja vratio se u New York nakon svog 130-dnevnog putovanja.

Ovo šestomjesečno putovanje bilo je prvo takve vrste utirući put današnjim krstarenjima, obilazeći odredišta poput Japana, Singapura, Egipta i Indije te prolazeći Sueskim i Panamskim kanalom. Riječ je o brodu Laconia u vlasništvu kompanije Cunard, koji je za ovu priliku bila unajmila tvrtka American Express, piše CNN.

Među Laconijinim su putnicima bile dvije sestre u dvadesetim godinama, Eleanor i Claudia Phelps. Eleanor i Claudia bile su uzbuđene dok je Laconia napuštala luku 21. studenog 1922. godine fotografirajući i bilježeći zapažanja u svoje dnevnike.

Dok se Claudia brinula da će njezino vođenje dnevnika "zamrijeti na pola puta do San Francisca" - kalifornijskog grada koji je bio tek druga stanica Laconije - naposljetku su ona i Eleanor ipak vodile svoje dnevnike tijekom cijelog 130-dnevnog putovanja.

Dok je Laconia plovila svijetom, Eleanor i Claudia, koje su putovale sa svojom majkom, zapisivale su zapažanja, skupljale suvenire i fotografirale te sve lijepile u svoje dnevnike u kožnom uvezu.

Danas je zbirka sestara Phelps, koja uključuje njihove dnevnike s putovanja, fotografije, slajdove i filmske snimke, u vlasništvu Moving Image Research Collectionsa Sveučilišta Južne Karoline.

Na posljednjoj stranici svog dnevnika putovanja Eleanor je pokušala sažeti iskustvo: "Kako se može doći do zaključka ili izraziti mišljenje o svijetu koji sam doživjela u 130 dana?"

Luksuzno iskustvo

Dok je Laconia bila izgrađena da primi oko 2200 putnika, American Express je ograničio broj putnika na ovom krstarenju na samo 450. Nijedan putnik nije spavao u trećoj klasi. Nije bilo gužve. Cilj je bio luksuzno iskustvo, postavljanje novog standarda putovanja za one koji imaju sredstva.

Sestre Phelps potječu iz bogate obitelji iz Južne Karoline, koja je svoje bogatstvo stekla kombinacijom mlinova, finog porculana, željeznica i politike, prema Stephanie Wilds, unuci Eleanor Phelps i pranećakinji Claudie Phelps.

"Sve je to novac plave krvi, staro američko aristokratsko bogatstvo", kaže Wilds za CNN. Dok Wilds inzistira na tome da "to nije bilo puno novca", obitelj Phelps imala je sredstava da si priušti tri karte za Laconiju.

Tražile su udvarače

Wilds kaže da se Eleanorina i Claudijina majka nadala da bi njezine kćeri mogle upoznati neke prikladne neženje na brodu - smatrala je putovanje prilikom da se njene kćeri pokažu visokom društvu. "Moja prabaka pokušavala je upoznati svoje kćeri s odgovarajućim udvaračima", kaže Wilds.

Poput današnjih krstarenja, bilo je mnogo prilika za druženje na brodu i dosta prostora u kojima se to moglo učiniti. U svom dnevniku Claudia opisuje "šarmantnu sobu za pušenje od crnog hrasta i vrlo lijepu blagovaonicu s prekrasnim svjetlucavim staklom i srebrom".

Eleanor piše o slobodnim aktivnostima na brodu, uključujući predavanja o povijesti i jeziku odredišta Laconije, "kamera klub" - savršen za sestre Phelps i njihovo zanimanje za fotografiju - kao i maskenbal i koncerte klasične glazbe.

Istodobno Claudia opisuje gađanje glinenih golubova na brodu, satove mačevanja i vrijeme provedeno u teretani na brodu.

Claudia i Eleanor opisuju neke interakcije s drugim putnicima, ali nisu baš bile zainteresirane za upoznavanje udvarača - primarni fokus njihovih dnevnika bile su zemlje koje su posjećivale, isprekidane opisima zalazaka i izlazaka sunca na oceanu.

Eleanorin dnevnik, koji je dostupan za pregled kao dio zbirke Sveučilišta Južne Karoline, uključuje isječke iz novina - članak u The New York Timesu pod naslovom "Brod kreće na kružno putovanje" - brošure kluba s informacijama za putnike s detaljima dnevnog rasporeda i memorabilije prikupljene u lukama, uključujući poštanske marke i novčanice.

Laconia nije posjetila baš svaki kutak na Zemlji - nije stigla do australskih voda, na primjer - ali bilo je to putovanje drukčije od bilo kojeg prije njega.

Prvi prekooceanski brod koji je preplovio Panamski kanal

U studenom 1923. Laconia je bila prvi prekooceanski brod koji je preplovio Panamski kanal, tada u pogonu samo deset godina. Eleanor opisuje buđenje u ranoj jutarnjoj magli kako ne bi propustila trenutak prijelaza.

"Nebo je bilo prekriveno mekim oblacima, obojenim svijetlosivim i ljubičastim bojama, a vani na moru kiša je djelovala poput prozirnih srebrnih velova", piše Eleanor.

Eleanorin primarni dojam o samom kanalu bio je "njegova ljepota". Ona piše o "čistoći i završnoj obradi betonskih radova, svježini zelenila, umjetničkom učinku planiranja i očitom razmišljanju o konturnim linijama u rasporedu kuća i ulica".

U svoj je dnevnik zalijepila informativnu knjižicu iz studenog 1922. godine, koja opisuje izgradnju Panamskog kanala i udaljenosti koju su uštedjeli brodovi koji idu tom rutom.

Nisu nalazile riječi da opišu ljepote svijeta

Drugi istaknuti događaji uključuju Claudijin opis prvog pogleda na planinu Fuji u Japanu: "Savršeni stožac, pokriven snijegom, sjaji mekim zlatom kroz izmaglicu. Ne mogu zamisliti ljepši pogled od ovoga i sada znam zašto ga Japanci smatraju svetim."

Često se Eleanor i Claudia bore za riječi. Eleanor kaže da su njezina očekivanja od indijskog Taj Mahala bila "visoka, ali su toliko premašena da nema riječi, nema načina da se izrazi". Eleanor zaključuje: "Ništa ne može opisati takvu ljepotu i stoga neću ni pokušati."

U svakoj luci American Express je putnicima iz Laconije nudio vođene izlete i ture, boravak u hotelima na licu mjesta i priliku da upiju lokalnu kulturu.

Claudia piše o Darjeelingu u Indiji: "Penjali smo se kroz šume nakon što smo prošli kroz selo, imali smo prekrasne poglede na doline okupane srebrnom svjetlošću i sa srebrnim velovima koji su dodirivali planine. Stigli smo na vrh baš kad je svitalo, popili kavu i popeli se na okrugli toranj za promatranje da vidimo izlazak sunca."

Što o svemu kaže njihova pranećakinja?

Kao bogate Amerikanke koje su putovale svijetom 1923. godine, zapažanja sestara Phelps ponekad su uznemirujuća modernom čitatelju, ali njihova pranećakinja Stephanie Wilds tvrdi da su sestre općenito putovale "otvorenog uma".

"Cijenim njihovu znatiželju i toleranciju. Svemu su uglavnom pristupale s dobrim raspoloženjem. Mislim da je to na neki način divno. Mislim da bi ljudi tako trebali putovati, znatiželjni, otvorenog uma, tolerantni. Tako trebamo pristupiti svijetu", kaže Wilds.

Dok je odrastala, Wilds je bila bliska sa svojom pratetom Claudijom, za koju kaže da je zastupala taj stav tijekom svog života i bezbrojnih putovanja.

"Imala je izvrstan smisao za humor i priličnu količinu ljudskosti pa se nije brinula o tome koliko joj je ugodno ili kako su se prema njoj ponašali. Stvarno je bila zainteresirana za ljude", objašnjava Wilds.

Kao dijete Wilds je bila očarana pričama koje je Claudia ispričala o putovanju Laconijom: "Sjetila se mnogo malih, sitnih detalja iz dječjih igara, krotitelja zmija, a voljela je životinje pa nam je ispričala sve o jahanju deva i slonova. To je ono što je ostalo, voljela je kulturološko iskustvo."

No iako se Wilds prisjeća da je slušala ove priče dok je bila dijete i divila se staklenim slajdovima izloženim u Claudijinoj kući, tek kad je njezina prateta preminula 80-ih godina i Wilds naslijedila Claudijine i Eleanorine memorabilije iz Laconije, počela je potpuno cijeniti tu baštinu.

Wilds posebno voli njihove fotografije i slajdove - nije sigurna kako je sestra Phelps postala oduševljena fotografkinja, ali ima i rani "selfie" svoje pratete, snimljen kamerom kad je imala oko 16 godina.

Pregledavajući fotografije i dnevnike kao odrasla osoba, Wilds također može bolje shvatiti zanimljivu prekretnicu u kojoj se dogodilo putovanje Laconije 1922./1923.

Laconia je bila potopljena u Drugom svjetskom ratu

Krstarenje je uslijedilo samo nekoliko godina nakon što je svijet poremetio Prvi svjetski rat. Činilo se da je Laconia uvela novu eru - te je zime nekoliko drugih putničkih brodova slijedilo Laconiju na svjetskim putovanjima.

No ovo je također bio prolazan trenutak u vremenu. Manje od 20 godina poslije putničko krstarenje zaustavljeno je zbog Drugog svjetskog rata. Laconia je rekvirirana za američke ratne svrhe i potopljena je u blizini obale zapadne Afrike 1942. godine.

Iako su krstarenja ponovno započela nakon rata, Wilds vidi putovanje Laconije 1922./1923. kao poseban trenutak u povijesti: "Bile su to burne 20-e godine. Bio je to taj divan trenutak u vremenu."

Wilds kaže da su sestre Phelps njezinoj obitelji ostavile "putničko nasljeđe". Rado se prisjeća putovanja iz djetinjstva sa svojom pratetom Claudijom po Mediteranu. I Wilds je također eksperimentirala s krstarenjima, uključujući i prelazak Atlantika na brodu Queen Elizabeth II.

"Moj brat živi u Japanu. Svi smo putovali po svijetu. Moja je majka bila u Indoneziji vjerojatno pet-šest puta", dodaje Wilds.

Kada danas govori o vremenu koje je njezina obitelj provela na Laconiji, Wilds kaže da nailazi na različite reakcije. Neki ljudi su fascinirani uvidom u putovanja prije 100 godina, a drugi vide dnevnike i fotografije kao nesretne ostatke vremena kada su putovanja uglavnom bila ograničena na bogate bijele putnike.

"To postaje neka vrsta klasnog pitanja", kaže Wilds, ali smatra da Eleanorini i Claudijini dnevnici s putovanja i fotografije nude fascinantan uvid u putovanja iz prošlih vremena. Bila je uzbuđena što je prije nekoliko godina donirala dokumente Sveučilištu Južne Karoline.

"Uvijek mi je drago što su bile na Laconiji i imale to iskustvo i što su mogle podijeliti to naslijeđe. I danas, 100 godina poslije, još uvijek pričamo o tome. Mislim da je to prilično fantastično", kaže Wilds.