Sarkozy pokušao podmititi suca, osuđeni su obojica. To kod nas možemo samo sanjati
BIVŠI francuski predsjednik Nicolas Sarkozy osuđen je u ponedjeljak na tri godine zatvora, od kojih dvije uvjetno i jednu bezuvjetno, zbog korupcije i trgovine utjecajem. Konkretno, sud je utvrdio da je Sarkozy, koji je bio na vlasti od 2007. do 2012., dvije godine nakon silaska s vlasti pokušao uz pomoć svog odvjetnika ishoditi tajne informacije o istrazi od bivšeg suca Gilberta Aziberta.
>>Bivši predsjednik Francuske osuđen zbog korupcije
Naime, Azibert je tada bio visoki sudac u postupku koji se vodio protiv Sarkozyja, poznatom kao afera Bettencourt, u kojem ga se teretilo da je 2007. prihvatio ilegalne predizborne donacije od Liliane Bettencourt, vlasnice L'Oreala. Sudac Azibert trebao je informacije dati u zamjenu za prestižnu funkciju u Monacu.
"Riješit ću da dobije promaknuće, pomoći ću mu", rekao je Sarkozy u jednom od telefonskih razgovora s odvjetnikom Thierryjem Herzogom. Drugim riječima, Sarkozy je pokušao podmititi suca kako bi se izvukao od optužbe za raniju predizbornu korupciju.
Međutim, ovaj slučaj korupcije bivšeg francuskog predsjednika nije otkriven zato što je sudac s gnušanjem odbio nemoralnu ponudu i sve prijavio državnom odvjetništvu, već zato što je broj mobitela, koji je Sarkozy prijavio pod lažnim imenom (Paul Bismuth), prisluškivala policija.
Prizivni sud ocijenio je da je Sarkozy dogovorio "korupcijski sporazum" sa sucem Azibertom i odvjetnikom Herzogom koji su također osuđeni na po tri godine zatvora, od čega dvije uvjetno.
Tužiteljstvo je tražilo četiri godine zatvora za Sarkozyja, od čega dvije bezuvjetno, ocijenivši da je instituciji predsjednika države tim slučajem "nanesena šteta" s "razornim posljedicama".
Ovo je prvi put da je neki bivši predsjednik osuđen na kaznu bezuvjetnog zatvora u Francuskoj. Godine 2011. Jacques Chirac bio je osuđen u aferi fiktivnog zapošljavanja, ali mu je bila izrečena dvogodišnja uvjetna zatvorska kazna.
Ovaj povijesni slučaj potaknuo nas je na osvrt o našim slučajevima podmićivanja i trgovine utjecajem sa sucima u zamjenu za "povoljniji" tretman u sudskim postupcima, posebno onima u kojima su okrivljenici aktualni ili bivši politički dužnosnici.
Takvih slučajeva i nije bilo previše. Najpoznatiji je svakako slučaj pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u prvom procesu protiv bivšeg saborskog zastupnika Branimira Glavaša protiv kojeg se trenutno vodi ponovljeno suđenje za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku 1991.
Osječki tajkun Drago Tadić je, naime, 2013. nepravomoćno, a 2017. pravomoćno osuđen jer je u ljeto 2010. godine zajedno sa svojom suprugom Božicom Ćavar Tadić, tadašnjim saborskim zastupnikom HDSSB-a Ivanom Drmićem, novinarkom Sanjom Marketić i poduzetnikom Srećkom Jurišićem dogovorio da pronađu ljude preko kojih će vršiti utjecaj, odnosno podmititi članove vijeća Vrhovnog suda koje je trebalo odlučivati o žalbi Branimira Glavaša, kako bi prihvatili njegovu žalbu. Međutim, ni ovdje pokušaj podmićivanja nije otkriven zato što su ga suci prijavili, nego zato što su Sanja Marketić i Ivan Drmić posumnjali da ih se prisluškuje pa su podnijeli kaznenu prijavu policiji i nagodili se s Uskokom za uvjetne kazne.
Tadić je 2018. pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, odakle se vratio u Hrvatsku prošle godine, gdje je završio u istražnom zatvoru u Osijeku, da bi onda bio pušten uz milijunsku jamčevinu. Trenutno mu se sudi u zasebnom postupku zbog gospodarskog kriminala.
>>Tadić, osuđen jer je pokušao podmititi suca u slučaju Glavaš, pobjegao u BiH
O sudskim slučajevima korumpiranih sudaca i njihovim izostankom u Hrvatskoj razgovarali smo s odvjetnikom Antom Nobilom i saborskom zastupnicom Centra i bivšom predsjednicom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalijom Orešković.
Anto Nobilo: Ja ne znam ni za jedan slučaj gdje je sudac prijavio pokušaj mita
Nobilo je kao još jedan krak sudačke korupcije odmah istaknuo aktualno suđenje protiv Vesne Malenice, dugogodišnje sutkinje Trgovačkog suda u Zagrebu. Ona je, zajedno sa sucem Perom Hrkaćem, optužena za ilegalno izvlačenje 45 milijuna kuna iz stečajnih postupaka koje je vodila, pri čemu su osobno zaradili oko 13 milijuna kuna. Također, podsjetio je na lanjski slučaj suca Bariše Gašpara na Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu kojeg su agenti Uskoka snimili kako traži i prima mito.
"Ipak, sve to nisu klasična podmićivanja, sve je to zloupotreba položaja gdje su se suci uortačili sa stečajnim upraviteljima kako bi izvukli imovinsku korist. Klasičnih slučajeva podmićivanja sudaca se baš i ne sjećam", kaže Nobilo. Stoga smo ga pitali smatra li da ima premalo takvih slučajeva.
"Uopće nema, ja apsolutno ne znam ni za jedan slučaj gdje je sudac prijavio da mu je neki uglednik ili utjecajan čovjek ponudio promaknuće, kao što je bio slučaj sa Sarkozyjem, a da bi obavio neku sudačku radnju. To može značiti da imamo moćne ljude koji nikad ne koriste svoj utjecaj ili da se prihvaćaju takve metode. Čitatelji trebaju razmisliti što im je od toga logičnije. Ali ja se u svoje 44 godine u pravosuđu ne sjećam da je neki sudac prijavio da je netko od moćnika na njega pokušao utjecati i da mu je obećao promaknuće ako obavi neku radnju. Ali u više navrata je bilo sumnje da su neki suci odradili svoje promaknuće na način da su tako odradili neki važan slučaj", navodi Nobilo.
>>Sudac koji je nedavno uhićen pušten iz pritvora
"Opća percepcije je da je Hrvatska relativno korumpirana zemlja. Ako od toga krenete, onda postoji razumna sumnja da je i pravosuđe relativno korumpirano. Nažalost, nemamo egzaktnih podataka jer nema sudskih postupaka protiv sudaca zbog korupcije. Ja se sjećam samo par postupaka u nekoj dubokoj provinciji, protiv nekog malog suca za male iznose mita, ali nemamo ništa bitno, ništa u ključnim predmetima. Tako da o korupciji sudaca nemamo dokaza, možemo samo procjenjivati ključno stanje u društvu, ali nemamo dokaza", dodaje Nobilo.
Nobilo: Suci bolje znaju prikriti korupciju i zaštititi se
"Druga stvar je što je kod sudaca malo teže pronaći korupciju. Korupcija u sudskim postupcima na prvom stupnju je skoro pa beskorisna, jer postupak po žalbi ide na drugi stupanj. Prema tome, podmićivanje u prvom stupnju se vjerojatno ne isplati. I u slučaju Glavaš do korupcije je došlo na drugom stupnju. Ali kako nemamo takvih postupaka, ne možete ništa egzaktno tvrditi", ističe Nobilo.
Doduše, imamo jedno istraživanje, odnosno doktorski rad splitskog suca Mije Galijota na temu korupcije u Hrvatskoj. Galijot je u svom istraživanju, u kojem je analizirao pravomoćne presude tzv. uskočkih sudova, statističke podatke sudova i podatke Državnog zavoda za statistiku, utvrdio da je aktivno podmićivanje u samo 2% slučajeva otpadalo na pravosuđe, dok na podmićivanje u policiji, obrazovanju, zdravstvu i mirovinskom osiguranju otpada čak 81% slučajeva.
>>Nova anketa: Hrvati misle da su političari i suci najkorumpiraniji
S druge strane, percepcija javnosti je radikalno drukčija. Prema HRejtingu, HRT-ovom ispitivanju raspoloženja hrvatskog biračkog tijela iz 2019., čak 22.1% ispitanika odgovorilo je da vidi upravo pravosuđe kao najkorumpiraniju domenu društva. Samo 0.1% više njih (22.2%) odgovorilo je da vide politiku kao najkorumpiraniju.
Na pitanje o tome koji je najveći problem hrvatskog pravosuđa, najveći broj anketiranih, njih 38%, odgovorilo je da je to upravo korupcija. A na pitanje jesu li hrvatski suci pri donošenju presuda neovisni gotovo polovica anketiranih, njih 48,2 %, odgovorilo je da nisu neovisni.
"Sudačka korupcija je strašan prekršaj. Ako se neki sudac u to upusti, suci imaju visoko pravno obrazovanje i znaju napraviti model korupcije koji će im pružiti određenu zaštitu od toga da budu uhvaćeni, za razliku od drugih ljudi, recimo profesora, liječnika i drugih. Mogu zamisliti da sudac napravi paravan, posrednika u korupciji koji ga u svakom momentu štiti. Ali ja sam legalist i treba nam presuda u kojom je netko proglašen krivim da bismo mogli o tome govoriti sa sigurnošću. O manama pravosuđa možemo govoriti - nekvaliteti, sporosti - ali ne možemo tvrditi da su korumpirani bez jakih podataka koji to potvrđuju. Možemo samo špekulirati", zaključuje Nobilo.
Dalija Orešković: Naši upravni sudovi su godinama imali jednu praksu, onda za Karamarka uveli drugu
Dalija Orešković smatra da je ovo pitanje vrlo relevantno i za našu vladu, odnosno vladajuću stranku, i sudske postupke protiv njenih bivših članova.
"Kod nas zaista nije toliko čest slučaj da mi imamo slučaj podmićivanja sudaca. Mislim da je nama problem ono mito koje se ne vidi i ne možemo sa sigurnošću reći da postoji, ali stvara percepciju da su suci bili politički instruirani prilikom donošenja svojih odluka. I zanimljivo je da je baš jučer bila tematska sjednica Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije na temu 'Načela djelovanja u praksi povjerenstva', jer su sada ta načela na neki način osporena, od strane prvo Ustavnog suda, pa potom upravnih sudova. A baš jučer je donesena prvostupanjska presuda kojom se ruši odluka u predmetu Tomislava Karamarka. Sad ćete vi mene pitati kakve to ima veze s podmićivanjem sudaca", kaže nam Orešković.
"Ja ne mogu tvrditi da ima mita kad nisam vidjela da je netko dao ili primio mito. Međutim, imamo vrlo neobičnu situaciju, odnosno zatvoreni krug indicija, kako pravnici vole reći, da suci nisu sudili u skladu sa zakonom, nego u skladu s političkim diktatom. A ne radi se o bilo kakvom predmetu, već o odlukama koje imaju uzročno-posljedične veze s odlukama koje će se danas-sutra ticati Andreja Plenkovića i velikog broja poprilično moćnih ljudi u njegovoj vladi. A problem je što su naši upravni sudovi niz godina imali dosljednu sudsku praksu i zauzimali jedne te iste stavove u pitanjima primjene načela djelovanja. Sve dok to nije počelo ugrožavati političku poziciju Andreja Plenkovića. Ovdje se ne radi o Karamarku, nego o pripremi terena da se ekskulpira Plenkovića od predmeta koji bi po samoj svojoj težini trebali srušiti njegovu vladu, ali se to, naravno, nije dogodilo", objašnjava nam Orešković.
>>Karamarko se oglasio o Povjerenstvu za sukob interesa
"Dakle, imamo situaciju da su se svi politički škakljivi slučajevi koji su se trebali rješavati na razini upravnog suda dodjeljivali jednom te istom vijeću. Pa je jučer na toj sjednici Vijeća usvojen zaključak da tražimo očitovanje upravnih sudova zašto nisu uveli elektronsku rotacija dodjele predmeta i spisa", dodaje Orešković.
"Također, što se tiče Milana Bandića, iako se radi o pokojnoj osobi, treba postaviti pitanje kako to da je on uhićen 2014., a mi smo sada u 2021., kako to da je naše pravosuđe bilo toliko impotentno da se ni s jednom od njegovih optužnica nije uspjelo ozbiljno pozabaviti", pita se retorički saborska zastupnica Centra.
"Mi ćemo teško doći do dokaza za davanje i primanje mita ako netko već nije bio pod mjerama praćenja, prisluškivanja, tajne istrage, ali imamo niz drugih situacija. Sjećate se kave suca Ivana Turudića s Josipom Rimac, bivšom HDZ-ovom gradonačelnicom Knina koja je kasnije krasila naslovnice sa svojim korupcijskim aferama? Sjetimo se i kluba u Slovenskoj u koji je i Turudić zalazio. Kasnije je Dragan Kovačević, kao vlasnik i organizator tih druženja, postao optuženik, a istraga se vodila na Županijskom sudu u Zagrebu kojim predsjedava Ivan Turudić. Ne možemo reći da je on vršio utjecaj na sudačka vijeća, ali negirati njegov položaj i moć na tom sudu je naprosto naivno. Taj isti Turudić sad ima novu ulogu na Visokom kaznenom sudu na koji će u jednom trenutku svi ti predmeti doći na raspravu u žalbenoj fazi. Pa smo imali situaciju sa Željkom Kerumom i sucima koji su tamburali u njegovoj konobi", nastavlja naša sugovornica.
>>Nijedan sudac u Hrvatskoj nije odgovarao za svoje greške, pa neće ni Maja Šupe
Orešković: Pravosudni sustav se urušio i postao prelak plijen za politiku
"Dakle, mi nemamo toliko puno slučajeva u kojima možemo tvrditi da je došlo do primanja ili davanja mita, ali imamo dijametralno suprotne odluke unutar samog pravosuđa o istovjetnim stvarima, imamo situaciju da se preko noći mijenja uspostavljena sudska praksa kako bi se pogodovalo politički moćnoj osobi, imamo situaciju da se protiv politički moćnih ljudi u najtežim korupcijskim kaznenim djelima postupci zapravo ne vode. Oni su kao ustajala voda koja ne teče. Primjer za to je i Nadan Vidošević koji je jučer nakon osam godina prvi put trebao iznijeti obranu, no zbog bolesti sutkinje se i to odgodilo", zaključuje Orešković.
"Mi imamo poražavajuće malo okončanih kaznenih postupaka visoke korupcije. Dakle treba vidjeti gdje je problem. Jesu li problem loši zakoni - a ako jesu, zna se tko je pisao zakone pune rupa - ili suci koji sporo i traljavo pišu presude", smatra Orešković.
"Dakle, ne možemo toliko upirati prstom slučajeve davanja i primanja mita jer ih je malo, ali možemo upirati prstom u situacije koje nisu općenite, nego vode do vrlo konkretnih sudaca u vrlo konkretnim predmetima koji se tiču visokopozicioniranih i moćnih političara, u kojima pravosuđe donosi nesumjerljive, nezakonite i nakaradne odluke. Sjetimo se samo sutkinje Maje Šupe koja je oslobodila Tomislava Horvatinčića. Nama treba jaka antikorupcijska institucija - ja se zalažem za formiranje Ureda za prevenciju korupcije kojem bi se dale ovlasti koje u ovom trenutku nijedno naše tijelo nema. Također, napravila bih kompletan redizajn Državnog sudbenog vijeća i Državnoodvjetničkog vijeća jer bi oni prvi trebali biti zaduženi da čiste kukolj iz svojih redova. Ne rade to jer je pravosuđe do te mjere kapituliralo pred politikom da su naši suci postali ljudi koji hodaju pognute glave, koji se ne usude istupiti, izreći svoj stav i prozvati svoje kolege za ponašanje suprotno profesionalnoj etici. Nema više moralnog koda unutar sustava i zato se sustav urušio i za politiku postao prelak plijen", zaključuje Orešković.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati