Ovisnost Srbije o Rusiji je laž i mitomanija. Srbija ovisi o EU, Rusi su tu nebitni
OPSJEDNUTOST političara iz Srbije mitološkom povezanošću Srbije i Rusije široko je poznata. Nedavni lokalni izbori su dokazali ne samo neupitnu vlast Aleksandra Vučića i njegove stranke SNS nego i to da praktički ne postoji ozbiljnija alternativa rusofiliji.
Zapravo su razlike među strankama u Srbiji, barem onima koje imaju ikakve izborne rezultate, čisto površinske. Posebno kada se govori o odnosu prema Rusiji. Mitomanija o ogromnoj važnosti "majke Rusije" za Srbiju se perpetuira svakim izbornim ciklusom i političkom krizom, a onih koji bi ju propitkivali nema ili smatraju da javno propitkivanje te mitomanije ne bi naišlo na pozitivan odjek kod birača.
Prateći govore, izjave i parole političara u Srbiji zadnjih nekoliko godina, da se zaključiti kako je Srbija jako povezana s Rusijom, da su najbolji partneri i neraskidivi saveznici. Zapravo je važnost Rusije za gospodarstvo Srbije, a samim time i građane Srbije koji žive od tog gospodarstva, puno manja nego što se to prikazuje.
Gospodarstvo Srbije ovisi o EU, ne o Rusiji
Za razliku od Hrvatske, Srbija nema velike prihode od izvoza usluga, tj. turizma, pa ponajviše ovisi o izvozu proizvoda. Čak i na tom području kaska za Hrvatskom, koja sama zaostaje za ostalim državama EU, pa joj je izvoz proizvoda po stanovniku manji za oko 1.800 eura.
Ono što je po pitanju izvoza povezuje, jako je velika integriranost s cjelokupnim gospodarstvom EU. Unatoč tome, stvara se sasvim suprotan dojam nego u Hrvatskoj, prenaglašavajući važnost izvoza u Rusiju.
Zapravo je Rusija relativno slabo bitna za izvoz Srbije. Najviše se proizvoda izvozi u Njemačku (14 posto ili svaki sedmi euro ukupne vrijednosti izvoza), BiH (6 posto), Italiju (6 posto), Mađarsku (5 posto) i Rumunjsku (4.7 posto).
Rusija je destinacija samo 3.9 posto izvoza Srbije, što nije ni približno dovoljno da bi se našla među nabrojanih pet najvećih izvoznih tržišta. Gleda li se EU kao cjelina, skoro 2/3 izvoza (63 posto) Srbije je namijenjeno državama članicama. Ruskih 3.9 posto je zanemarivo u odnosu na EU, pa i u odnosu na zemlje CEFTA, tj. BiH, Crnu Goru, Sj. Makedoniju, Kosovo, Albaniju i Moldaviju.
U Srbiju više investira Zapad nego Istok
Možda Rusija ne kupuje puno od Srbije, ali sigurno puno ulaže u nju, kada su političari toliko opsjednuti vezivanjem sudbine Srbije sa sudbinom Rusije. Ali ni to nije slučaj. Ne samo da su države EU daleko veći investitor u Srbiju nego Rusija zadnjih 15 godina nije ništa veći investitor od SAD-a, bar ako je suditi prema podacima Razvojne agencije Srbije.
Prema njima, od 2007. do 2023. je 41 posto stranih direktnih investicija došlo iz četiri države EU: Njemačke, Italije, Francuske i Austrije. Ako se EU gleda kao cjelina, onda je skoro 2/3 investicija (63 posto) u Srbiju došlo iz nje.
Najveće iznenađenje u podacima Razvojne agencije Srbije je da iz SAD-a dolazi 10.9 posto stranih direktnih investicija od 2007., isto kao iz Rusije, a malo više nego iz Kine (10.5 posto). Ako se ne radi o izvozu ni o investicijama, možda je Rusija Srbima toliko draga zbog toga što je vide kao primjer uspješne, funkcionalne, uređene i bogate države u kojoj žele raditi?
Srbi žele raditi u EU, šalju milijarde eura kući
Prema nedavno objavljenom istraživanju Decoding Global Talent 2024 vodeće platforme za zapošljavanje u Srbiji Infostud, građani Srbije koji bi htjeli raditi u inozemstvu kao najpoželjnije destinacije navode Austriju, Njemačku, Švicarsku i SAD.
Ne treba ići toliko daleko da se vidi migracija građana Srbije na Zapad umjesto na Istok. Najviše dozvola za boravak i rad stranim radnicima u Hrvatskoj je 2022. izdano državljanima BiH (19 tisuća), Srbije (11 tisuća) i Nepala (6 tisuća). Građani Hrvatske zamjećuju najviše radnike iz Nepala jer se fizički više razlikuju, ali su zapravo državljani Srbije puno brojniji strani radnici.
Prema podacima Narodne banke Srbije, prošle je godine u državu pristiglo 4.99 milijardi eura doznaka iz inozemstva. Najviše novca je stiglo iz Njemačke (27posto), Švicarske (13 posto), Austrije (10 posto), Francuske (6 posto) i Hrvatske (5 posto).
Zapad ne kažnjava Srbe, financira ih, trguje s njima
Tzv. "Svesrpski sabor" nije mogao proći bez nerazumne fetišizacije Rusije, pa je tako pročitano i pismo ministra poslova Rusije Sergeja Lavrova. U njemu je među ostalim napisao da Zapad pokušava "kazniti Srbe, lišiti ih slobode, oduzeti njihova iskonska ognjišta, natjerati da odustanu od prava na vlastito mišljenje i nezavisnu politiku, rastaviti i rasturiti."
Osim ako netko ne prisiljava kompanije iz Srbije za izvoze primarno u EU, umjetno smanjuje strane investicije iz Rusije prema Srbiji i protjeruje Srbe na rad u EU, radi se isključivo o odlukama samih građana Srbije. Zapad ne "kažnjava Srbe" nego ih otvoreno prihvaća - kao radnike, trgovačke partnere, turiste, stručnjake i općenito partnere.
Mitomanija o sudbinskoj povezanosti Rusije i Srbije je laž političara
Činjenica je da otvorene ruke EU i Zapada građani Srbije naveliko iskorištavaju u praksi, a negiraju deklarativno. Nesrazmjer između onih koji glasaju za političare koji održavaju mitološku povezanost s Rusijom uz neizostavnu mržnju prema Zapadu na jednoj strani, i onih koji žele raditi na Zapadu na drugoj, toliko je velika da poprima razmjere opće društvene podvojene osobnosti.
Održavanje mita o sudbinskoj povezanosti Srbije i Rusije je beskorisno svima osim političkoj kasti koja stvaranjem takvih lažnih narativa potpiruje niske strasti, nerazumne reakcije i šizofren odnos prema vanjskom svijetu, a sve da bi se održali na vlasti. "Srpski svijet" i "ruski svijet" imaju zapravo jako malo stvarnih dodirnih točaka, osim ekspanzionističkih fantazija dijela stanovništva i političkog oportunizma političara.