BENEDIKT XVI. bio je briljantan teolog i branitelj konzervativnih vrijednosti, koji je ušao u povijest kao prvi papa koji se odrekao službe još od srednjeg vijeka nakon pontifikata obilježenog skandalima.

Nijemac Joseph Ratzinger odstupio je u veljači 2013. nakon osam godina vođenja Katoličke crkve opravdavši to narušenim zdravljem. Kao umirovljeni papa zadržao je papinsko bijelo ruho i proveo ostatak života u čitanju i molitvi iako nije posve održao obećanje da će živjeti skriven od svijeta.

Baš kao što su se pitanja zlostavljanja djece nadvila nad njegovo papinstvo, umirovljeničke dane zasjenile su optužbe da kao minhenski nadbiskup nije zaustavio četiri svećenika optužena za zlostavljanja. On je odlučno negirao da je sudjelovao u bilo kakvom zataškavanju.

Izbor za papu usporedio je s giljotinom

Benediktu je bilo 78 kad je naslijedio popularnog Ivana Pavla II. u travnju 2005. Ljubitelj mačaka, koji je volio dugo šetati sam, izbor za papu usporedio je s giljotinom. Iako nije imao dinamiku svog prethodnika i toplinu nasljednika Franje, oni koji ga dobro poznaju opisivali su ga kao sramežljivog i ljubaznog. On je prvi priznao da nije vješt u upravljanju.

Naišao je na snažan otpor u pokušajima da ukloni najveće kosture iz Crkvenog ormara, slučajeve zlostavljanja djece i mutne vatikanske financije, te mnogi vjeruju da ga je stres nadjačao.

Ratzinger je prije izbora za papu bio provoditelj i branitelj crkvene doktrine, što mu je donijelo nadimak "Božjeg rotvajlera" i ugled konzervativnog teologa. Kao čelniku Kongregacije za nauk vjere njegova je bila odgovornost da istraži svećeničko zlostavljanje djece. Bio je prvi papa koji se svijetu ispričao za to. Ali su ga kritičari sasjekli tvrdeći da je propustio provesti pravdu.

Snaga tijela i uma ga je napustila te je odstupio s pozicije

Benedikt nije uspio ni nametnuti svoj autoritet nad Kurijom, upravljačkim tijelom Crkve, a izgledalo je i da je izgubio kontrolu nad vlastitim domaćinstvom. Godine 2012. njegov sobar Paolo Gabriele dao je tajne dokumente medijima. Skandal s pranjem novca Vatikanske banke otkrio je i sukobe među njegovim najbližim suradnicima.  

Njegov osobni tajnik Georg Gaenswein kazao je da je Benedikt na početku pontifikata molio za snagu da ne pobjegne pred vukovima koji ga gone. U veljači 2013., međutim, na latinskom je jeziku rekao kardinalima da više ne može.

"Snaga moga tijela i uma oslabjela je do te mjere da mi više ne dopušta obnašanje službe", kazao je. Prvo papinsko umirovljenje u 600 godina proveo je u samostanu unutar vatikanskih zidina, moleći, čitajući i svirajući najdražeg mu Mozarta na klaviru. Odrekao se zaštitnog znaka, crvenih cipela, ali ne i svojih knjiga. Naložio je da cijelu knjižnicu presele s njim.

Borio se protiv sekularizma, branio je tradicionalna katolička učenja

Benedikt je kao papa mnogo svoje energije trošio na pitanja koja su mu bila prirasla srcu - ulogu religije u modernu svijetu, međuvjerski dijalog i kritiku nereguliranog kapitalizma, što je odjeknulo tijekom gospodarske krize 2008.

U Svetoj Zemlji je 2009. pozvao na rješenje izraelsko-palestinskog sukoba u dvjema državama. Borio se protiv rasta sekularizma na Zapadu i odlučno branio tradicionalna katolička učenja o pobačaju, eutanaziji i istospolnom braku.

Odbacio je ređenje žena i ženidbu svećenika i navukao kritike da je Crkva izvan vremena. Muslimane je razljutio jednim neopreznim govorom 2006. jer se činilo da prihvaća stajalište da je islam nasilna religija. Tri godine poslije uvrijedio je Židove povukavši izopćenje svećeniku koji je negirao Holokaust.

Borce protiv širenja AIDS-a zapanjio je izjavom da upotreba kondoma samo pogoršava stanje. Kasnije je, međutim, bio prvi papa koji je odobrio njihovu upotrebu u iznimnim situacijama kako bi se spriječilo širenje zaraze.

Bio je član Hitlerove mladeži

Ratzinger je rođen 16. travnja 1927. u bavarskom Marktl am Innu. Otac policajac i majka domaćica rano su svoje darovito dijete usmjerili prema vjeri. Godine 1941. postao je član Hitlerove mladeži, što je u ono doba bilo obavezno. Kao sinu aktivnog protivnika nacista, ta mu je obaveza, kazali su njegovi suvremenici, bila mrska.

Budući papa za svećenika je zaređen 1951. i poučavao je na nekoliko sveučilišta, uključujući ona ugledna u Bonnu i Regensburgu. Bio je savjetnik na Drugom vatikanskom koncilu, a papa Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom Münchena 1977. i iste godine proglasio kardinalom. 

Njegov biograf Peter Seewald izjavio je da je Benedikt bio vrlo skroman i prizeman čovjek. Vatikanski stručnjak John Allen napisao je da je njegovo dobrovoljno odricanje od papinstva nesumnjivo bio najponizniji čin nekog pape unazad nekoliko stoljeća, ako ne i u povijesti.