TKO JE JOVAN PEJOVIĆ, čovjek koji teško optužuje Vladimira Šeksa da je zaslužan za njegovo odvođenje u logor Kerestinac kod Zagreba, što je po Pejoviću ratni zločin?

Crnogorci optužuju: Šeks mučio civile?

Naime, Pejović već godinama uporno ponavlja priču iz početka devedesetih o svojem uhićenju, a tek je danas zapravo po prvi puta ozbiljno i shvaćen jer crnogorsko Vrhovno državno tužiteljstvo prikuplja dokaze koji bi trebali dovesti do uhićenja osoba koje su bile zadužene za uhićenja, zlostavljanja i mučenja civila na dubrovačkom području 1992. godine, među kojima je i tadašnji državni tužitelj Vladimir Šeks.

Pravnik u GP za Jugoslaviju

Jovan Pejović, živio je u Dubrovniku prije agresije na dubrovačko područje, a radio je u Građevinskom poduzeću Dubrovnik (GP Dubrovnik) kao pravnik. S buđenjem demokracije i najavom prvih parlamentarnih izbora u zemljama bivše Jugoslavije navodno ostaje zabilježen kao jedan od osnivača Srpske demokratske stranke (SDS) iako se Pejović uvijek zalagao za jugoslavenstvo. Ta stranka s poznatim četničkim mitingom na Ivanici, (mjesto koje se nalazi u BiH ponad Dubrovnika), najaviti će u ožujku 1991. godine krvava događanja.

Tada je na mitingu govorio predsjednik SDS-a BiH, Radovan Karadžić, a među gomilom bili su i ratni gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević kao i predsjednik crnogorske Narodne stranke Novak Kilibarda, a tada su nekažnjeno po prvi puta prijetili Dubrovniku. Zanimljivo "proročanski skup" događa se na terasi restorana Dubrovnik na Ivanici.

Priznao sastanke s Apolonijem i Bulatovićem

"Srbi iz BiH umiješati će se u stvari koje se događaju u Dubrovniku jer ih mi vidimo na drugačiji način. Bilo bi bolje da je Dubrovnik kneževina u kojoj bi Srbi nesmetano održavali svoje skupove i osnivali svoje stranke", govorio je tada Radovan Karadčić.

Onaj tko je trebao osnovati Kneževinu Dubrovnik "po uzoru na Monte Carlo ili Hong Kong" bio je zloglasni Aleksandar Apolonio bivši dubrovački javni tužitelj, koji će nekoliko mjeseci nakon tog skupa u okupiranom Cavtatu, osnovati "Dubrovačku Republiku".

Pejović je upravo i uhićen zbog niza sastanaka s Apolonijem koji je zapravo i sam priznao kako se još i prije, još u Dubrovniku, spremao na "srpski odgovor na hrvatsko odcjepljenje". Također za Pejovića je dokazano kako se osim Apolonija susreo i više puta s Momirom Bulatovićem koji je na dubrovačkom području vodio "Rat za mir".

Također Pejović je navodno održao nekoliko tajnih sastanaka na Ivanici s pripadnicima SDS-a, gdje se kovao plan protiv osamostaljenja Hrvatske, a da bi ironija bila i veća, Pejović danas sve to priznaje.

Pisao za Pobjedu pod pseudonimom

"Meni je na teret stavljeno sam da sam devedesete godine svibnju, one godine prije nego što Hrvatska tumači da je počelo oružana pobuna u Hrvatskoj, imao razgovor nepoznatog sadržaja s Momirom Bulatovićem zajedno sa predsjednikom Saveza komunista iz Dubrovnika i predsjednikom Općinskog suda iz Dubrovnika. Mi smo stvarno imali jedan sastanak, to je bilo dvije godine prije rata i to je trajalo deset minuta. Poslije nismo imali nikakvih aktivnosti da bi se moglo dovesti u vezu bilo posredno ili neposredno sa bilo kakvim zbivanjima u Hrvatskoj", rekao je Pejović prije nekoliko mjeseci u razgovoru za Radio Slobodnu Europu.

Današnji drugi čovjek Hrvatskog novinarskog društva Luko Brailo, koji je bio ratni izvjestitelj za Slobodnu Dalmaciju i Dubrovački vjesnik, sjeća se vrlo dobro svojeg nekadašnjeg školskog kolege Pejovića, a s njim je imao i jednu zanimljivu prepisku kada ga je potpuno razotkrio.

"U to doba za Pobjedu je pisao dopisnik iz Dubrovnika Nenad Čeliković, a kroz svoje tekstove provlačio je teze o ugroženosti Srba i Crnogoraca u Dubrovniku. Po tim tekstovima gotovo da su Srbi i Crnogorci šetali po Stradunu kao s trakama kao Židovi u nacističkoj Njemačkoj. Uskoro smo i otkrili kako se iza pseudonima Čeliković zapravo krije Pejović", evocirao je svoje uspomene Brailo za Index dodajući kako je tada sa svojim novinskim napisima Pejović bio na liniji velikosrpske propagande koja će mjesecima kasnije pisati o paljenju guma na Stradunu dok su srpske i crnogorske postrojbe nemilice tukle po staroj gradskoj jezgri.

Debakl na izborima

Pejović je inače, kako kaže, uhićen 1991. godine i to zbog rušenja ustavnog poretka RH, a razmjenom zarobljenika pušten je na slobodu u kolovozu 1992. godine. Zanimljivo je kako Pejović danas kaže kako je, sasvim normalno oslobođen svih optužbi 1993 godine od strane hrvatskog pravosuđa, no prije će biti kako je općom abolicijom oslobođen krivnje.

Pejović od 1992. godine živi u Herceg novom u Crnoj Gori gdje se bavi odvjetništvom, a ponovo je došao u središte zanimanja medija kada se neuspješno borio za predsjednika te zemlje 2003. godine. Njegov politički plan bio je "jedinstvo Crne Gore s bratskom Srbijom" odnosno jugoslavenstvo, a predstavljao se kao nezavisni kandidat, no doživio je rijetki viđeni debakl.

Prevlaka nije Hrvatska

Usprkos tome, Pejović je nastavio po svome, a potpisnik ovih redova imao je priliku Pejovića i upoznati 2003. godine budući je Pejović kao odvjetnik predstavljao Općinu Herceg novi, koja je odbijala platiti korištenje cjevovoda koji je išao kroz Općinu Konavle.

Pejović je i tada zastupao "jugoslovenske ideje", a posebice je bilo zanimljivo slušati ga kada je govori o tome da Prevlaka ne pripada Hrvatskoj. Načelnik Općine Konavle Luka Korda upravo zbog ratne uloge Pejovića dugo je odbijao sjesti sa zajednički stol s predstavnicima crnogorske općine.

Ilko Ćimić
Foto: Radio Slobodna Evropa/dubrovnik.hr/Index (Arhiva)