Umrla je Mani Gotovac
U 81. GODINI preminula je Mani Gotovac, najpoznatija hrvatska teatrologinja. Gotovac je preminula jučer, na svoj 80. rođendan.
Mani Gotovac je bila prva intendantica u povijesti hrvatskog glumišta i ugledna kazališna kritičarka.
Svoju posljednju knjigu Rastanci, koju je pisala dvije godine, dovršila je ovog ljeta unatoč lošem zdravlju, koje joj je onemogućilo da osobno dođe na predstavljanje knjige. Roman "Rastanci" njezina je deveta knjiga, upravo objavljena u izdanju VBZ-a, najavljena kao potresna i beskompromisna priča o cjeloživotnoj ljubavi, koja se bavi najkompleksnijim i najsuptilnijim vezama među ljudima, koje nikad do kraja ne razumijemo, ali zbog kojih živimo.
Mani Gotovac diplomirala je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Kao kazališna kritičarka i urednica emisije o kazalištu radila je od 1961. do 1990. godine.
Kritičarka, dramaturginja i teatrologinja Mani Gotovac rođena je u Splitu 1939. godine. Diplomirala je komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je prva intendantica u povijesti hrvatskog kazališta (HNK Split i HNK Rijeka). Objavila je dvije knjige teatroloških eseja, "Tako prolazi Glorija" (1984.) i "Dubrovačke mišolovke" (1986.), autobiografske romane "Fališ mi. Prva knjiga: zima/proljeće" (2010.), "Fališ mi. Druga knjiga: jesen/ljeto" (2011.), "Fališ mi: u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimi" (2013. novo nadopunjeno izdanje), knjigu zapisa iz života i kazališta "Ma koji život, ma koji teatar" (2014.) te romane "Snebivaš me" (2015.) i "Ćutim te" (2017.).
Bila je glavna urednica časopisa Prolog (1987. - 1993.), ravnateljica Teatra &TD (1992. - 1998.), Hrvatskog narodnog kazališta Split i Splitskoga ljeta (1998. - 2002.) te riječkoga HNK 2003. - 2007. Dobitnica je brojnih kazališnih nagrada.
"Za mene je pisanje uvijek otkrivanje nečega što mi je dotad bilo nepoznato"
Pisanje je istraživanje, pokušaj otkrivanja nečega što je ranije bilo nepoznato u susretu s melankolijom svakodnevice, s čime se teatrologinja i spisateljica Mani Gotovac, kako je rekla u nedavno u razgovoru za Hinu, bavi i u svojem novom romanu "Rastanci", u kojemu na dosad najneosobniji način piše o ljubavi.
"Ja ne mislim da književnost ima terapeutski učinak, bar to nije ono što ja tražim u njoj. Za mene je pisanje uvijek otkrivanje nečega što mi je dotad bilo nepoznato. Dakle, istraživanje, a ne terapija, a na tom putu pojavljuju se stalno razni demoni. I sama sam jedan demon, ali i demoni su različiti", govorila je Gotovac prije nekoliko tjedana.
Jedna od namjera "Rastanaka" je i ta da pokaže "da su zagrade u životu ono što nas određuje; nešto što je na sporednom mjestu na kraju postaje najvažnije". "I mi se pitamo zašto smo napravili te gluposti i uništili naše živote. Luz i Luv su napravili gomilu gluposti kojima su uništili svoje živote", pojasnila je.
"Rastanci" su opisani kao furiozno ispisana kronika jednog vremena, roman koji se čita u dahu, u kojemu autorica iznimnim spisateljskim umijećem uspijeva uhvatiti i prikazati i ono što se nikako ne može racionalno objasniti i raščlaniti. Atmosfera melankolične reminiscencije česta je emocija proze Mani Gotovac, a sama autorica ističe kako joj se čini da je melankolija temeljni ton odnosa njezinih protagonista, Luz i Luv, kao i zapravo svih ostalih njezinih knjiga.
Melankolija vas svaki dan pita što danas i zašto
"Sve je to puno kontradikcija. Pisanje je i vrsta melankolije, Shakespeare bi rekao da je melankolija bolest, ali meni se čini da je problem melankolije neusporedivo zanimljiviji i neusporedivo teži. Kad svako jutro otvorite prozor, melankolija vas pita što danas i zašto", govorila je Gotovac.
Mani Gotovac u svoju prozu uvijek je unosila dosta od svojeg bogatog životnog iskustva, zahvaćajući široko i duboko u društveno tkivo vremena koje opisuje. Tako i u "Rastancima" nastupaju brojne velike figure naše kulturne scene od sredine sedamdesetih do danas. Autorica ističe kako je pogon njezine najnovije knjige – izmišljanje, "od najsitnijih banalnosti do najkrupnijih stvari", a knjigu je i otvorila napomenom kako su događaji u njoj izmišljeni, iako imena i prezimena "ponekad stižu iz zbilje".
"Puno je izmišljanja čak i kad pišem o stvarnim osobama, recimo kad pišem o Igoru i Slavici Mandić, oni su mi važni u romanu, to su stvarni ljudi, ali ni o kome nisam izmislila toliko stvari kao o njima, od one večere nadalje", pojasnila je. Večera u stanu na petom katu bez lifta u zgradi na zagrebačkom Zrinjevcu jedna je od prvih scena romana.
"Najnesretniji su oni koji ne znaju prepoznati ljubav"
Knjigu je posvetila Seneki, svojem drugom suprugu Željku Senečiću, istaknutom filmskom scenografu, slikaru, piscu i redatelju koji je umro početkom 2018.
Sve su knjige Mani Gotovac pogonjene emocijama, a ljubav njezina vječna opsesija. Suočavanje s plejadom emocija u ljubavi i odnosima s voljenim ljudima tema je koja se provlači na ovaj ili onaj način kroz sve njene knjige. Iz sadašnje životne perspektive, kao nešto što ju je najviše obilježilo, kako u životnom, tako i u profesionalnom smislu, Mani Gotovac, na pragu 80. godine života, izdvojila je u nedavnom razgovoru – upravo ljubav.
"Ljubav. Stanje ljubavi. Pritom, ova je knjiga sve osim ljubića. To je knjiga o mučenju dvoje ljudi, može li to biti ljubić? To je knjiga o jednom odnosu koji određuje cijeli život. Mnogo je ljudi koji nisu u stanju voljeti, koji ne prepoznaju boje ljubavi, koji su slijepi za to. Mislim da su to najnesretniji ljudi na svijetu. To su prazni ljudi kojima se zapravo nikad ništa nije dogodilo. Njima se zapravo ništa i ne može dogoditi", rekla je.
I njezin književni alter ego već na samom početku "Rastanaka" jasno govori da joj je ljubav najvažnija. Zbog ljubavi, zaboravila je živjeti. Gledajući unatrag, bi li voljela da je u svojem životu nešto "odigrala" drugačije?
"Da sam odigrala drugačije, možda bih voljela da sam ih odigrala ovako. Kada bih to znala, ne bih pisala. Bilo je i tragičnih stvari, ali ni za čim ne žalim. Točno je da je ova knjiga jako osobna, ali nijedna moja knjiga nije bila ovako udaljena od mene kao ova", rekla je Gotovac.
"Ja ne znam tko je Mani Gotovac. Kad bih to znala, ne bi me uopće zanimala. I danas sam, međutim, znatiželjna kad razmišljam o njenim postupcima, demonima, aferama; i danas mi je zanimljivo zašto ovako, a ne onako; i danas mi je zanimljivo istraživati njene postupke. Kad bi mi sve bilo jasno, ne bih ni pisala", zaključila je Gotovac svoj posljednji veliki intervju koji je dala Hini sredinom kolovoza.