KNJIŽEVNI kritičar, esejist i leksikograf Velimir Visković na Facebooku se oglasio o smrti Miroslava Lilića, koji je preminuo jučer u Zagrebu u 80. godini života.

"Ne volim pisati o mrtvima distancirano, ali smrt Lilićeva ljudski me ne dira. I zapravo me živciraju oni koji ga cijeli bogovetni dan neumjereno hvale kao lafčinu i profesionalca.

Za mene, bio je čovjek za sva vremena, poliplastičnog karaktera; pamtim ga po dnevnicima nakon sloma Hrvatskog proljeća (kad je govorio kako je već priličilo tim vremenima, ubacivši ponekad egzibicionistički kakvu mrkvu); dva desetljeća kasnije kao čovjeka koji je Hrvatsku televiziju i bivši Jugoton sređivao po mjeri tuđmanovske Hrvatske.

Možda je privatno bio druželjubiv, možda i duhovit (meni se činilo -  sirov humor), ali svi ti njegovi veliki poslovi mogli su se obavljati samo preko leševa političkih protivnika i profesionalnih konkurenata.

Što bismo rekli, laka mu hrvatska zemlja koju je toliko volio", napisao je Visković.

Lilić je objavio da je umro Tito

Miroslav Lilić rođen je 8. travnja 1944. godine u Siveriću. Diplomirao je jugoslavensku i komparativnu književnost. Tijekom svoje dugogodišnje karijere radio je novinar, direktor programa TV Zagreb i HRT-a, urednika TV Dnevnik, glavni urednik Nove TV, ali i predsjednik uprave diskografske kuće Croatia Records.

Lilić je ostao upamćen jer je prvi objavio vijest da je umro Josip Broz Tito. U svojoj autobiografiji Lilić je opisao što se odvijalo u studiju dok je čitao vijest o smrti Tita. 

"S režiserom i urednikom Nedjeljnog popodneva Sašom Zalepuginom dogovoreno je da kad mu se kaže da prekine emitiranje emisije, odreže sliku na dva prazna stolca koja su bila pripremljena u studiju… Došla je vijest i odmah smo prekinuli program. Stoje ta dva stolca. Uzeo sam Tanjugovu vijest bez prepisivanja i krenuo prema studiju.

- Gledam u kameru, pali se crveno svjetlo, čitam: 'Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Predsjedništvo Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije radničkoj klasi i narodima Jugoslavije: umro je drug Tito…'

Pročitao sam vijest, gledao još par sekundi u kameru i htio ustati sa stolca. No, na svoj užas shvatim da na sebi imam plave traperice koje sam zaboravio zamijeniti crnim hlačama!

Ostanem sjediti, režiser me drži u kadru i dodam što mi je prvo palo na pamet: 'Poštovani gledatelji, od ovog trenutka Jugoslavenska radiotelevizija započinje emitiranje izvanrednog programa'", napisao je Lilić.

Obavljao niz funkcija, zagovarao odvajanje vijesti od JRT-a

Od 1967. bio je zaposlen na TVZ-u kao novinar, reporter, urednik razmjene vijesti, urednik Vijesti i Kronike, urednik i voditelj središnjega večernjeg TV dnevnika. Urednik Dnevnoga programa te odgovorni urednik Informativno-političkoga programa.

Pod njegovim uredništvom od sredine 1970-ih dnevnici TVZ-a postaju zanimljiviji i životniji, manje formalni te modernije uređivani i vođeni, te je u konkurenciji TV dnevnika JRT-a dvaput osvojio nagradu za najbolje uređen i vođen dnevnik, objavio je u detaljnoj biografiji HRT.

Bio je glavni urednik programa TVZ-a od 1986, potom direktor programa. U tom razdoblju TVZ preuzima vodeću poziciju u JRT-u i jača suradnju s Eurovizijom. Bio je šef JRT poola Olimpijskih igara u Seulu 1988.

U vrijeme jačanja velikosrpskoga nacionalizma i u TV programima Lilić je jedan od inicijatora izlaska TVZ-a iz zajedničkoga nedjeljnog Dnevnika 1989., potom i iz cijeloga informativno-dokumentarnog programa JRT-a.

U neovisnoj Hrvatskoj Lilić je bio glavni urednik HTV-a.

Sudjelovao u pokretanju Programa za slobodu

U Domovinskom ratu osmislio je i sa suradnicima pokrenuo 24-satni Program za slobodu, jedan od najzahtjevnijih projekata u povijesti TVZ-a, te inicirao suradnju s autorima i izvođačima antiratnih glazbenih spotova (Stop the War T. Ivčića te Moja domovina Z. Tutića i R. Dujmića).

Lilić je bio savjetnik glavnoga ravnatelja HRT-a za program 1992., od 1994., predsjednik uprave diskografske kuće Croatia records, član uprave Jadran filma, a 2000. osnivač te direktor i glavni urednik programa prve privatne televizije s nacionalnom koncesijom Nove TV.

Na HRT se vraća 2005. kao savjetnik glavnoga ravnatelja za program. Autobiografiju Bez reprize objavio je 2011. Među gledateljima zapamćen i po priopćenju o smrti predsjednika Jugoslavije J. Broza Tita. 

Dobitnik je Zlatnoga pera HND-a 1976. i 1984. te nagrade HRT-a Ivan Šibl za životno djelo 2007., nositelj je Spomenice Domovinskoga rata i odlikovan Redom hrvatskoga pletera.