Tekst: J. Šimac
Foto i video: Tanja Minarik

DO ODGOJNOG zavoda Turopolje vodi mala vijugava cesta uz Savski nasip ravno prema turopoljskoj šumi. Daleko od očiju i ušiju stanovnika okolnih sela - Turopolja, Mraclina, Buševca, Vukovina i Starog Čiča - sedamdeset i šest mladića u dobi od 14 do 23 godine prolaze kroz proces resocijalizacije s nadom u normalnu integraciju u društvo po izlasku iz "odgojne" ustanove. Tu su uglavnom zbog krađa, provala i razbojništva s elementima nasilništva.

Društvo, dijelom odgovorno i za njihovu delinkvenciju, pobrinulo se tek zato da ih segregira od "normalne" djece, a ne i da im pruži nadu u bolji život nakon izlaska iz "Turopolja". Trošni objekti, izgrađeni još 1958. godine, 1993. prenamijenjeni su u privremeno rješenje za smještaj maloljetnih delinkvenata. Deseci mladića tu bi se trebali izučiti za konobare, kuhare, zavarivače ili bravare, završiti osnovnu ili srednju školu. U objekte se od njihove izgradnje minimalno ulagalo, a čitavo desetljeće je prošlo, a da se ni jednu jedinu kunu nije uložilo u poboljšanje uvjeta života mladića od kojih želimo napraviti poštene i radišne ljude. A sve pod izlikom kako se radilo o privremenom smještaju.

Otužna i gotovo jezovita atmosfera Odgojnog zavoda ne djeluje nimalo motivirajuće i nimalo obećavajuće za sedamdeset i šest mladića proizašlih uglavnom iz problematičnih i nesređenih obitelji. No, daleko od očiju, daleko od srca, logika je koja je očito u pogledu tih mladića primijenjena. Društvo je pred tim nelijepim prizorom jednostavno zatvorilo oči, misleći: "pa nećemo valjda i za njih još davati novce".

Smrad, prljavština i žohari

"To što je HHO danas vidio ovdje, to mi gledamo svaki dan. Derutne zgrade u kojima žive ovi mladići rezultat su desetogodišnjeg neulaganja. Ipak, u obnovu se kreće, i moram napomenuti da je Vlada izdvojila 130.000 kuna za idejni projekt čija bi realizacija stajala između 5 i 7 milijuna kuna", objasnio nam je upravitelj Odgojnog zavoda Saša Rajić, dodajući kako je realizacija projekta malo vjerojatna s obzirom na krizu koja je pogodila hrvatsko gospodarstvo. Od 6 mjeseci do maksimalno tri godine mladići mogu biti kažnjeni zatvorom u Odgojnoj ustanovi. "Edukacija i primjena Zakona o pravima nacionalnih manjina najveći su problem mladića u ovoj ustanovi", kazao je Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora podsjećajući kako se to najviše prelama preko romske djece koja čine čak trećinu populacije ove odgojne ustanove. Članovi Hrvatskog helsinškog odbora su u okviru monitoringa zatvora u Republici Hrvatskoj obišli treći po redu hrvatski zatvor te razgovarali s 40 djece, a njihov je zaključak nakon svega da je situacija u Zavodu katastrofalna. 

Nesnošljiv smrad iz raspadujećeg WC-a, derutni stropovi i podovi, zidovi na rubu raspadanja, žohari i prljavština svakodnevnica su ovih mladića, a dodajmo i kako ni maltretiranja nisu rijetkost, što od strane starijih štićenika, što od strane stražara, ističe Čičak. "Štićenicima nerijetko i članovi obitelji donose drogu. Stoga svaki put po povratku nakon slobodnog vikenda moraju prolaziti testiranja. Trećina ih padne testiranje. U slučaju pozitivnih testova, slijede sankcije", upozorava Čičak i dodaje kako je problem s drogom jako teško kontrolirati i spriječiti. "U trbuhu jednog mladića tako su jednom prilikom nađene 23 vrećice droge i još šest njih u anusu. Vrećice u anusu odmah su pronađene, a mladić se nedugo zatim počeo žaliti na bolove u trbuhu. Pregledom su nađene još 23 vrećice droge u njegovom trbuhu. Da je samo jedna puknula, taj bi mladić umro. E sada, kako to spriječiti?", zapitao se Čičak. "Štićenici se žale i da ih tuče zatvorska straža. U internoj istrazi imamo njihovu riječ protiv stražarove. U tom slučaju malo tko će vjerovati štićeniku. Zato bi bilo važno uvesti i videonadzor u ustanovu", istaknuo je član HHO-a, profesor Hrvoje Šikić. "Iako štićenici u Turopolju imaju dovoljno mjesta i Zavod nije prebukiran, kvaliteta života koju nudi ustanova nije zadovoljavajuća", dodao je. Odgojni zavod u Turopolju broji 76 štićenika, a zajedno s odjelom u Sisku, broj se penje na 110.

Tablete za smirenje i spavanje

Najbolje uređeni i najopremljeniji objekt ove ustanove je ambulanta. Jedina je to zgrada koja ima punu opremu i sve potrebne uređaje. Unutar ambulante je i zubarska ordinacije, također dobro opremljena. Na zidu visi klima, a nasuprot nje veliki regal s lijekovima. Točnije, prevladavaju tablete za smirenje i za spavanje. "Istina, najviše su tražene tablete za smirenje i spavanje kao i u većini zatvora", objasnio je liječnik opće medicine Juraj Mihovilović. Liječnik dodaje i kako četiri puta godišnje Zavod za javno zdravstvo kontrolira hranu te uzima briseve površina na kojima se hrana priprema, kao i briseve osoblja koje sudjeluje u njezinoj pripremi. Spavaće sobe smještene su u objektu do. Mladići iz njega naviruju preko rešetaka, iznutra trešti muzika. Odmah na ulazu stoji nekoliko starijih štićenika. Puše cigarete.

"Ne smijemo polaziti od teškoća što ih dijete stvara, nego od onih što ih dijete ima"

Pokraj ulaza je WC kojem se od smrada teško i približiti. Kako su nam objasnili, na donjem katu žive mlađi štićenici koji slabije drže do higijene, dok su na gornjem stariji od 18 godine i njihov WC je utoliko bolji što ne zaudara u tolikoj mjeri. Četverokrevetne sobe, obojene svaka na svoj način, uređivali su upravo mladići. Po zidovima soba i dalje vise novogodišnji ukrasi, ormari oblijepljeni golim djevojkama, kreveti posloženi i sobe pometene (vjerojatno pripremljeni za dolazak posjetitelja). Relativno pristojno izgleda dnevni boravak u kojem se održavaju grupni sastanci, i koje je opremljeno računalom. Na zidu visi poziv za učlanjenje u dramsku sekciju: "Nismo najbolji, ali za bolji izbor ne znamo", piše. Osim dramske, štićenici mogu pohađati i informatičku sekciju.

Objekt do je sportska dvorana gdje štićenici mogu igrati stolni tenis, nogomet, rukomet, ali i otići u teretanu. No, za toplijeg vremena dečki radije borave vani. Pred zgradom je široka ledina za igranje nogometa, košarke i sličnih sportova. Na derutnoj zgradi sportske dvorane ispisan je veliki grafit: "Ne smijemo polaziti od teškoća što ih dijete stvara, nego od onih što ih dijete ima" (Herman Nohl, pedagog). "To su ispisali dečki pod vodstvom profesorice likovnog", dobacio je pomoćnik ravnatelja.